Iako je Rusija fokusirana na rat u Ukrajini, ona nastavlja primjenjivati strategiju niskog troška s visokim destabilizacijskim efektom na Zapadnom Balkanu, oslanjajući se na Aleksandra Vučića, Milorada Dodika i lokalne narative koji potiču krize, navodi italijanski Institut za međunarodne političke studije (ISPI).
Prema analizi ISPI-ja, ruski uticaj na Balkanu nije rezultat koordinirane strategije Kremlja, već usklađenosti s lokalnim liderima koji podržavaju Moskvu. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i bivši predsjednik RS-a Milorad Dodik koriste bliske veze s Moskvom kako bi učvrstili svoju moć, dok Srbija i RS nisu uvele sankcije Rusiji nakon invazije na Ukrajinu.
ISPI navodi dva ključna fenomena ruskog uticaja: pogoršanje demokratskih standarda i snažan religijski sentiment. U Srbiji mediji su strogo kontrolisani, državne institucije zarobljene, a civilno društvo nadzirano, dok RS slijedi ruski model vlasti. Zakon o stranim agentima, usvojen u februaru 2025., dodatno ograničava rad nevladinih organizacija i nezavisnih medija.
Ideološke veze između Beograda i Moskve dodatno jača koncept „srpskog svijeta“, oživljen 2021. godine od strane Aleksandra Vulina, bivšeg potpredsjednika Vlade Srbije. Ovaj projekat objedinjuje sve Srbe u regionu i podsjeća na ideologiju „velike Srbije“ i Kremljev „russkiy mir“.
Energetski uticaj Rusije u regionu, iako vidljiv, nije presudan. Srbija zavisi od ruskog gasa, ali on čini samo oko 15% ukupne potrošnje energije, dok su u BiH i Sjevernoj Makedoniji uvoz ruskog gasa i dalje ograničen. Gazprom je ranije kontrolisao Naftnu industriju Srbije (NIS), ali američke sankcije i preseljenje vlasništva smanjuju njegovu ulogu.
ISPI zaključuje da Rusija, iako fokusirana na Ukrajinu, uspijeva održavati snažan uticaj u regionu koristeći strategiju niskog troška: oslanjanje na lokalne elite, podjele, religijski sentiment i nezadovoljstvo sporim proširenjem EU.