Državni rudnici se zatvaraju ili privatizuju, a otvaraju se nelegalna eksploataciona polja. Negativni uticaj ne interesuje administracije i inspekcije. Dok su donosioci odluka u sprezi sa investitorima, ljudi u tim područjima prisiljeni su da se bore za goli opstanak.
Na konferenciji o rudarenju i uticaju na zajednice u tranziciji koju organizuje Centar za životnu sredinu o tome govore Miroslav Stakić iz Bukove Kose, Zoran Ninić iz Bistrice, Semir Cerić iz Fajtovaca i Pippa Gallop iz Bankwatch Networka.
Stakić kaže da su na Bukovoj kosi osamdesetih godina bila geološka istraživanja i pronađen je ugalj sa sumporom. Granica dozvoljenog udjela za eksploataciju je pet odsto udjela sumpora, a podaci iz bivše Jugoslavije govore o udjelu od 9 do 15 odsto.
“Kompanija koja je dobila koncesiju je prikazala 7.9 odsto udjela, što je opet bilo i fingirano, a i previše. Potencijalna ekološka katastrofa sada je na terenu: nemam dvorište, izvorišta i vodu, puteve, a umjesto toga imam klizište koje je zatrpano. Izvjesno je da se sanacija neće desiti jer, čak i kad bi sve pokupili, to je šteta za narednih 20 godina”, kaže Stakić.
O tome su obaviješteni i administracija i donosioci odluka i inspekcija, ali dosad niko od njih ništa nije preduzeo.
Zoran Ninić, mještanin Bistrice, kaže da su pohlepom ugrožene sve ustavne i zakonske norme.
“Na Bistrici nema nijednog elementa po kome se to može nazvati rudnik. Ne znam kako to da nazovem osim razbojništvom. Investitor, Klječanin, prešao je preko moje parcele sa dva buldožera, a njegov odgovor je bio da ga neće zaustaviti sva specijalna policija RS. Kompanija Drvo-export iz Teslića čitavih godinu dana nije imao niti jedan validan papir, niti su radili istraživanja. Kad se već počelo kopati, razgovarao sam ponovo s investitorom. On nam je rekao da je njega u Bistricu uvela država i da ne želi da nečije dijete strada”, kaže Ninić.
Prostorni plan Prijedora je područje Bistrice predvidio za Park prirode Kozara još 2018. godine. Kada su mještani pokušavali da zaustave rudarenje, tražili su čak da uplate 300 000 KM u roku od šest mjeseci i da se odredi moratorijum na rudarenje u toku od 100 godina.
“Ono što je nerješiv problem Bistrice je planinski potok koji prolazi kroz eksploataciono polje. Otpad će u narednim decenijama da se sliva zbog konfiguracije terena u Gomjenicu, Sanu, Unu i sve tako dalje. Koliko god sam razočaran u ljude koji su na vlasti, toliko sam razočaran u narod. Možda smo vukli pogrešne poteze, ali nakon dvije godine u Bistrici ne možemo skupiti više od deset ljudi. Pokazalo se da je gradonačelnik Javor, koji je učestvovao u odbrani rudarenja, dobio većinu glasova u Bistrici u kojoj nije ni održao tribinu”, kaže Ninić.
Rudnik Kamengrad kod Sanskog Mosta je osamdesetih zapošljavao od 800 do 1200 ljudi, kaže Semir Cerić iz Fajtovaca. Poslije rata, narod je očekivao da će se to nastaviti. No, danas je Kamengrad jedini privatizovani rudnik u Federaciji BiH.
“Kompanija Lager iz Posušja, koja je danas vlasnik rudnika, na osnovu prethodnih potraživanja pokrenula je stečajni postupak. Prije deset godina kompanija je dobila koncesiju, a od tada je krenulo sve bez učešća struke i bez pravila. Površinski kop je sad došao do šest naseljenih sela u kojima živi pet do šest hiljada ljudi. Kopovi rudnika su kilometar od vodopada Blihe, rijeke koja teče kroz eksploataciono polje. Iako u eksploatacionoj dozvoli izdatoj na osnovu koncesionog ugovora piše da se ne može krenuti u eksploataciju bez prethodno riješenih imovinsko-pravnih odnosa, investitori se na to ne obaziru”, kaže Cerić.
Ljudi u blizini rudnika su ustanovili da se nalaze u koncesionom polju koje je površine 1000 hektara. Oni su sada prepušteni sami sebi, uz sve prepreke vlasti koje štite investitora, a ne njih, kaže on. Uspjeli su blokirati dio eksploatacije koja se po njihovim planovima treba širiti.
“Postoji zaselak kome su put i most privatizovani. Oni su već dovedeni u situaciju da će svoje kuće prodavati onome koji ih tjera. Ljudi koji imaju farme već su prinuđeni da mijenjaju lokaciju. Investitora ne zanima što su ljudi prodavali krave da dobiju asfalt, s sada ih odatle tjeraju. Ljudi su ucijenjeni, ali neko će ipak ići do kraja u borbi”, kaže Cerić.
Da ima puno problema sa rudarenjem na Balkanu, barem što se tiče uticaja na stanovništvo, smatra Pippa Gallop iz Bankwatch Networka.
“BiH je zaista slučaj u kome je došlo do ovako brzog otvaranja rudnika. Mislim da je to posljedica pada rudarenja i proizvodnje u Srbiji, o čemu zaista nema puno dostupnih informacija. Tokom 2023. godine uvezeno je oko milion tona uglja u Srbiju iz BiH. Bilo je sličnih pokušaja u Crnoj Gori koji zasad nisu realizirani. Ljudi jesu reagovali i nije da je situacija tamo dobra po pitanju uključivanja javnosti u proces donošenja odluka, ali čini se da je malo bolja situacija. U regiji ljudi ponekad decenijama ne dobijaju odštetu, a ne mogu ni ulagati u svoju imovinu”, kaže Gallop.
Bankwatch je tražio od Evropske komisije da se uvedu kazne za kršenje ugovora o energetskim zajednicama koje ne poštuju ljudska prava i civilne slobode. Ipak, taj plan je odbijen jer se EU slabo obazire na zaštitu životne sredine, kaže ona.