Preuzimajući ulogu mandatara za sastav vlade, Savo Minić rekao je da je njegova želja pokazati “najveću moguću transparentnost” u prvih godinu dana rada vlade. “Daje se prostor za sumnju onog momenta ako nemate sve informacije”, izjavio je Minić, govoreći o transparentnosti javne uprave.
Povećanje transparentnosti i odgovornosti upravljanja u Republici Srpskoj jedan je od navodnih prioriteta vlade, ali ima svoje preduslove.
Prvi preduslov je da ta vlada bude legalna, što u ovom trenutku nije razjašnjeno.
Postupak izbora vlade nije legalan iz vrlo proste činjenice da je Miloradu Dodiku prestao mandat u vrijeme kada je dodijelio mandat za formiranje vlade Savu Miniću, smatra Srđan Blagovčanin iz Centra za studije upravljanja.
“Tu imamo zaglušujuću galamu režimskih agitatora kako jedan neizabrani autoritet može mijenjati zakone po kojima biva osuđen legitimno izabrani predsjednik. Prvo, predsjednik je vrlo upitnog legitimiteta imajući u vidu razmjere nepravilnosti na prošlim izborima. Drugo, upravo je taj i takav neizabrani autoritet i doveo tog i takvog predsjednika na vlast. Čitava ta ujdurma o visokom predstavniku na kojoj insistira režim, manipulativna je i potpuno izlišna u ravni političke dinamike u kojoj mogu učestvovati lokalni politički akteri”, kaže Blagovčanin.
Pitanje legitimnosti izbora visokog predstavnika u ovom trenutku ravno je otvaranju debate o tome zašto su na Berlinskom kongresu Srbija i Crna Gora dobila nezavisnost, a Bosna i Hercegovina ustupljena Austrougarskoj monarhiji, smatra naš sagovornik.
“Dok traje bespredmetna rasprava o legitimnosti visokog predstavnika, brutalna pljačka stotina miliona maraka nastavlja se potpuno transparentno, kao što je slučaj sa isplatom Serdarovu ili Viaduktu, potpuno u maniru najkorumpiranijih lidera današnjice poput Teodoro Obiang Nguema Mbasogo, predsjednika Ekvatorijalne Gvineje, ili Bola Ahmed Tinubu, nigerijskog presjednika”, kaže Blagovčanin.
U konstelaciji regionalnih odnosa, jasno je da vladajući režim u RS ima otvorenu podršku Srbije, Hrvatske i Mađarske, opominje naš sagovornik.
“Ipak, ta podrška nije takva da će bilo ko staviti ruku u vatru za sve dezorijentisaniji režim ogrezao u korupciji, bahatosti i sve više sklon otvorenom nasilju u obračunu s neistomišljenicima, ali i običnim građanima. Puno toga zavisi i od razvoja situacije u Srbiji, gdje tamošnji – sada već potpuno otvoreno autoritarni režim – još uvijek može izazvati dosta problema u regionu. To se posebno odnosi na Bosnu i Hercegovinu, gdje srbijanski režim projektuje svoje interese na odvraćanju pažnje od sada ogoljene represije prema vlastitim građanima”, kaže Blagovčanin.
Ostavi li se po strani legalnost i legitimnost entitetske uprave, promjena na pozicijama premijera i nekoliko ministara u Vladi RS je sa aspekta političke dinamike i stvarnih odnosa moći potpuno irelevantan događaj, smatra naš sagovornik.
“Čak i površnom i nezainteresovanom posmatraču prilika jasno je gdje je stvarna moć koncentrisana. Uloga vlade je da poput neke kabaretske družine stvori privid da postoji kakva takva podjela vlasti i da se ispune formalni i proceduralni zahtjevi da kao takva postoji i obavlja zakonom propisane procedure. Ne treba bolja potvrda za takvu tvrdnju od prenosa sjednice Vlade RS, što po svemu spada u žanr reality programa”, ocjenjuje Blagovčanin.
Savo Minić, ipak, ima priliku da objavi sve informacije koje je entitetska uprava dosad krila od javnosti, smatra Ivana Korajlić, izvršna direktorica Transparency Internationala u Bosni i Hercegovini.
“Krenimo od toga da javnost nikada nije dobila odgovore ko se krije iza 60% vlasništva firmi koje su preuzele Rafineriju. Potom, Vlada Republike Srpske još uvijek krije ugovor o privatizaciji Boske, koji je ‘ukraden’ ili ‘nestao’ nakon što smo dobili Vladu na Sudu u vezi sa dostavljanjem ugovora. Nejasno ostaje i gdje su utrošena sredstva sa escrow računa od privatizacije Telekoma. Ostaju otvorena i pitanja Banke Srpske, Bobar banke, Balkan investment banke, a nedostaju i podaci o pokrenutim sporovima protiv Agencije za bankarstvo RS u vezi s prodajom Sberbanke, kao i dokumentacija tih sporova”, smatra Korajlić.
Prema njenim riječima, nepoznate su i druge pojedinosti u finansijskom sektoru.
“Nepoznat je identitet kupaca obveznica RS na Bečkoj i Londonskoj berzi. Upitan je finansijski model autoputa Prijedor-Banja Luka. Ne znamo još uvijek koliko je isplaćeno Serdarovu za kupovinu koncesionog prava za kopanje uglja u zadnjih 12 mjeseci. Pored toga, ostaje nepoznato ko će se okoristiti i ko stoji iza cijele afere i isplate Viaductu, odnosno kada će se utvrditi odgovornost za nastalu štetu. Nepoznato je koliko iznose subvencije iz budžeta RS preduzeću Željeznice RS od 2010 do danas”, kaže Korajlić.
Shodno sudskim odlukama, vlada je, takođe, dužna dostaviti zapisnik sa sjednica vlade tokom kojih je predložen Prijedlog zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija, kao i informacije kako se i po kojim kriterijuma raspoređuju grantovi udruženjima građana i medijima, ocjenjuje naša sagovornica.