Iskorištenost kvote odobrenih radnih dozvola stranim državljanima u Bosni i Hercegovini u 2025. godini iznosila je 62 posto, pokazuju podaci Agencije za rad i zapošljavanje BiH. Pri tome je popunjenost kvote za novo zapošljavanje dostigla 76 posto, dok je za produžene radne dozvole znatno niža – svega 39 posto.
Ovi podaci potvrđuju trend koji je već godinama prisutan: domaće tržište rada sve više zavisi od stranih radnika, posebno u sektorima koji se suočavaju s hroničnim nedostatkom radne snage.
Entitetske razlike: RS gotovo maksimalno popunjen, FBiH zaostaje
Najveća iskorištenost kvota zabilježena je u Republici Srpskoj, gdje je popunjenost dostigla čak 99 posto – i za novo zapošljavanje i za produžene dozvole. Tokom 2025. godine u ovom entitetu izdato je 2.789 radnih dozvola, od čega 1.941 za novo zapošljavanje i 848 produženih.
Za razliku od toga, Federacija BiH bilježi znatno nižu popunjenost – ukupno 52 posto. Od toga je 74 posto kvote iskorišteno za nova zapošljavanja, dok je produženje dozvola ostalo na svega 27 posto. Ukupno je izdato 3.588 radnih dozvola, uključujući 2.437 novih i 1.151 produženu.
Brčko distrikt pokazuje najmanju iskorištenost – tek 20 posto ukupne kvote. Od 325 izdatih dozvola, 206 se odnosi na nova zapošljavanja, a 119 na produženja.
Na nivou države, ukupno su izdate 6.702 važeće radne dozvole, od čega 4.584 nove i 2.118 produženih, dok je 800 dozvola poništeno. U okviru kvota realizovano je 4.456 dozvola.
Gdje rade strani radnici?
Najveći broj stranih radnika angažovan je u sektorima koje domaći radnici sve češće napuštaju:
- građevinarstvo (1.672 dozvole)
- prerađivačka industrija (1.170)
- ostale uslužne djelatnosti (697)
- trgovina (675)
- hotelijerstvo i ugostiteljstvo (588)
- umjetnost, zabava i rekreacija (585)
Ova struktura jasno ukazuje na deficit radne snage u fizički zahtjevnijim i slabije plaćenim djelatnostima.
Najviše dozvola izdato je radnicima iz Indije (933), Nepala (831), Turske (784), Srbije (663), Bangladeša (639) i Kine (461).
Koliko su plaćeni?
Iako zvanične statistike ne nude preciznu raspodjelu plata po nacionalnosti, tržišni podaci i iskustva poslodavaca ukazuju na relativno ujednačen obrazac.
Senad Pajić, generalni direktor agencije New Nomads iz Zenice, za Forbes BiH je rekao da strani radnici u BiH u prosjeku zarađuju oko 550 eura mjesečno, a uz prekovremeni rad te pokriven smještaj i hranu mogu doći i do 900 eura. Dodaje da dolazak radnika iz zemalja poput Indije, Nepala ili Bangladeša često košta između 1.500 i 2.000 eura, pa većina planira ostati na duži period kako bi nadoknadila troškove.
U poređenju s domaćim radnicima, ove plate nisu drastično niže, ali su koncentrisane u sektorima s inače nižim primanjima. Na primjer, u građevinarstvu i ugostiteljstvu prosječne plate se kreću između 1.100 i 1.300 KM, što znači da strani radnici uglavnom rade za slične ili blago niže iznose.
Zašto dolaze u BiH?
Glavni motiv ostaje ekonomski. Radnici iz zemalja poput Nepala ili Bangladeša u matičnim državama često zarađuju između 100 i 150 eura mjesečno. U tom kontekstu, čak i minimalne plate u BiH predstavljaju višestruko povećanje prihoda.
Međutim, dolazak u BiH nije bez troškova. Mnogi radnici plaćaju posrednicima i do 2.000 eura kako bi dobili priliku za zaposlenje, što ih dodatno motiviše da ostanu duže i prihvate zahtjevnije uslove rada.
Sistem koji se mijenja
Podaci za 2025. godinu jasno pokazuju da BiH ulazi u fazu strukturne zavisnosti od uvoza radne snage. Dok Republika Srpska već koristi gotovo puni kapacitet kvota, Federacija BiH još uvijek ne uspijeva u potpunosti iskoristiti odobrene mogućnosti, posebno kada je riječ o produženju dozvola.
Istovremeno, domaće tržište rada i dalje se suočava s odlaskom radnika u zemlje Evropske unije, gdje su plate višestruko veće.
U takvom odnosu snaga, strani radnici postaju ključni oslonac ekonomije – ne zato što su jeftini, već zato što su dostupni, spremni na duže radno vrijeme i, za razliku od domaće radne snage, rjeđe napuštaju tržište u kratkom roku.
Pitanje koje ostaje otvoreno jeste da li će BiH u narednim godinama razviti održiv model integracije stranih radnika – ili će ostati privremeno rješenje za duboke probleme domaćeg tržišta rada.