FOTO Gotovo 2.900 zgrada širom jugoistočne Turske srušilo se u ponedjeljak, prema podacima državne agencije za katastrofe (Anadolija)
Na
samo početku razgovora kaže da se područje pogođeno zemljotresom nalazi na
tromeđi, preciznije sudaru tri tektonske ploče te je stoga jako trusno. To je također gusto naseljeno područje, što povećava opasnost od uništenja i gubitka života.
Da ovo
područje može pogoditi zemljiotres ovog inteziteta poznato je, kaže, odranije
jer se radi se je o izuzetno aktivnom području gdje su u istoriji zabilježeni
mnogobrojni razorni potresi.
Na
pitanje da li se mogu izgraditi zgrade koje bi izdržale ovajio jak potres, naš
sagovornik kaže da mogu.
„Turska
ima stručnjaka i oni znaju kako graditi zgrade da izdrže ovako jake
zemljotrese. Međutim, kao i u svim mjestima na svijetu, tako i ovdje ima
objekata izgrađenih ranije i gdje nisu ispoštovana i upotrebljena sva stručna
znanja kojima sada raspolažemo“, priča za BUKU Cumbo dodajući da se ne smije
zanemariti još jedan problem, a to je izvođenja radova.
Ako je
projekat dobar i ako je sa njim njim objekat koji se gradi doveden do te mjere
da bude otporan na zemljotres, pojašnjava, sve ostalo je na izvođaču radova, a
tu često vlada haos.
„Na
snimkama iz Turske koje smo imali priliku vidjeti može se vidjeti kako su ti
objekti padali. Naglo rušenje objekta to je nedopustivo i to su katastrofalne
greške u gradnji. Objekat se u zemljotresu naravno može oštetiti, ali ne može
na takav način da se sruši odjednom kako smo mogli vidjeti, kao kula od karata.
Najvjerovatnije je u pitanju bio tzv. meki sprat, odnosno „meko“ prizemlje koje
je očišćeno od zidova, a gornji dio je jako krut i onda se prizemlje samo
polomi, a cijena zgrada padne. To je inače u zadnje vrijeme aktuelno, svi dole
hoće neke poslovne prostore, da je sve čisto, smetaju im zidovi, a to je
problem. Dalje u Turskoj su se u tim područjima gradile tzv. „skeletne“ zgrade,
mogu se i one napraviti dobro, međutim treba jako povesti računa kod izvođenja
radova na terenu, jako dobro upakovati detalje, međutim gledali smo mnoge kako
su padale, a do takvog rušenja ne bi došlo da je bilo armirano betonskih
seizmičkih zidova. Jer zgrada se u potresu može ošteti, na način da se nagne,
vraća, znači troši tu energiju, nastupaju procesi disipacije energije, ali ne
smije biti tako krtog loma i takvih padanja kojima smo svjedočili“, pojašnjava
naš sagovornik.
Cumbo,
ipak, naglašava da zemljotres magnituide 7,8 stepeni, kakav je u ponedjeljak
pogodio Tursku i Siriju, nije moguć na našem području, iako se takođe nalazimo
u aktivnoj seizmičkoj zoni, ali smo više u zaleđu, nego da spoju tektonskih
ploča: „Onaj banjalučki zemljotres bio je jedan od najačih na ovim prostorima. Glavni
udar desio se u nedjelju ujutro, 27. oktobra u 8.10 sati, jačine 6,6 stepeni po
Richteru. Međutim ovaj potres u Turskoj
i Siriji bio je mnogo jači. Riječ je o algoritamskoj skali, a ne linearnoj kako
je mnogi doživljavaju, pa kažu, 6 ili 7,
nije neka razlika. A razlika je ogromna. Tako je 7 stepeni po Rihteru 10 puta
jače nego 6 stepeni, a 6 je 10 puta jače nego 5 stepeni po Rihteru. Tako da je
razlika ogromna“.
Napominje
i da Banjaluka može očekivati zemljotres jačine onog iz 1969. godine.
Na pitanje
kako ocjenjuje kvalitet gradnje u Banjaluci kaže da su naročito ugrožene stare zidane
zgrade, jer su, pored nedostataka pri građenju, vremenom dodatno oslabile zbog
lošeg održavanja i destrukcije materijala.
Loša
je situacija i ondje gdje imamo praksu nadziđivanja zgrada, koja je bila
aktuelna u Banjaluci početkom prošle decenije. Kod ovih nadogradnji,
urbanističko tehnički uslovi su najčešće bivali prilagođeni željama
investitora, a i projektanti su se takođe „prilagođavali“ tim željama.
“Ovim
se obično na postojećem objektu isprojektuje prostor „bez ograničenja“ i bez
ojačanja postojeće konstrukcije, po sistemu bez ulaganja u nešto što je
investitoru „samo trošak“. Najčešće su se umjesto lakih koristili teški i
neodgovarajući materijali, a bilo je slučajeva da je umjesto jedne nadograđeno
dvije etaže i sl., po sistemu „kad se već radi da se iskoristi“. Treba
pomenuti i slučajeve gdje
se kod promjene
namjene, obično u
prizemlju, vrše radovi
na „raščišćavanju“ prostora, koji su veoma opasni, naročito kod starih
zidanih objekata”, ističe Cumbo.
Što se
pak novih zgrada i objekata tiče, one bi, prema mišljenju našeg sagovornika, po
pravilu trebali biti kvalitetniji od starih, ali i njihova gradnja je
propraćena nizom nedostataka. Pri projektovanju se najčešće u prvi plan
stavljaju želje investitora, što u startu dovodi do mnogobrojnih konstruktivnih
problema.
Na
kraju smo našeg sagovornika pitali i kako komentariše sve prisutniji broj radnika iz Turske, bangladeša i Nepala na gradilištima iz BiH.
Kaže
da je uvjeren da u tim radnicima nema vrhunskih majstora, ali da to ne mora
biti nužno loše, ako je cijeli sistem nadležnosti u procesu gradnje ispoštovan
od strane izvođača radova na samom gradilištu: „Ključni su poslovođa, šefa
gradilišta, sama organizacija, ozbiljnost izvođača, i nadzor na gradilištu koji
mora biti stručan i često presudan da sve bude u skladu sa projektom“.