Bez neke pretjerane analize
političkog i ekonomskog stanja u Bosni i Hercegovini, svima je jasno da ni u
godini koja je na izmaku političari i dužnosnici nisu uradili ništa konkretno
kako bi ljudima koji su ostali u ovoj zemlji bilo bolje. Kako bi barem oni koji
još nisu odlučili da je napuste imali malo više razloga za ostanak.
Godina 2022. bila je posebno
teška, neki bi rekli – izborna je. No, političari u našoj zemlji nađu načina da
proizvodu problem i podignu tenzije i kada nema izbora. To je, u suštini,
jedino što je konstantno u ovoj zemlji – proizvodnja problema i dizanje
tenzija.
Obećali nove tehnologije,
a ispostavili nove prevare
Krenimo redom. Početkom ove
godine održavali su se sastanci pod medijacijom međunarodnih diplomata, a s
ciljem da se dođe do izmjena Izbornog zakona BiH. Bilo je tu sastanaka na
raznim mjestima, a najmanje u institucijama Bosne i Hercegovine. Najviše pažnje
javnosti privukli su sastanci koji su se održavali u jednom neumskom hotelu,
gdje su predsjednici političkih stranaka bili “zatvoreni” na dva dana i gdje su
se vodili teški pregovori.
Pregovori, kao i svaki drugi,
nisu donijeli nikakvog dobrog rezultata za državu i građane. Samo smo mogli
poslije svega čuti kako je HDZ BiH imao svoje zahtjeve od kojih nije želio odustati,
a da neke druge stranke nisu pristajale na iste zahtjeve. Ono što su, navodno,
usaglasili, a kasnije će se ispostaviti i prevarili javnost, bile su tehničke
izmjene Izbornog zakona BiH.
Naime, nakon dvodnevnih
pregovora, predsjednici političkih stranaka su se obratili novinarima i tom
prilikom kazali kako su tehničke izmjene Izbornog zakona jedina tačka oko koje
se svi slažu, te da je uvođenje novih tehnologija u izborni proces veoma
moguće.
Isto su najavljivali
predsjednici stranaka i kada su sastanke održavali tih sedmica u zgradi
Delegacije EU u Sarajevu, ali, kao što znate, to je još jedno u nizu
neispunjenih obećanja koje su političari u BiH dali građanima ove zemlje.
Nakon što su neumski
pregovori oko izmjena Izbornog zakona okončani neuspješno, ušlo se u fazu u
kojoj su političari sami sebi davali još po neku šansu za dogovor s obzirom da
je krajnji rok za izmjene Izbornog zakona bio početak maja, jer se izborna
pravila ne mogu mijenjati nakon što Centralna izborna komisija BiH raspiše izbore.
Kako su dani prolazili sve je
bilo jasnije da dogovora stranaka neće biti, pa se sve češće u javnosti
postavljalo pitanje da li će HDZ kroz institucije u kojima ima svoje kadrove
blokirati finansiranje izbora.
To se i desilo. Državni
ministar finansija Vjekoslav Bevanda (HDZ) izbjegavao je donijeti odluku kojom
će se iz budžeta obezbijediti novac CIK-u za provođenje izbora, te je visoki
predstavnik u BiH Christian Schmidt nametnuo odluku kojom se osigurao novac za
finansiranje izbora.
Protraćen mandat s
nesposobnim političarima
Tako smo u Bosni i
Hercegovini izgubili pola godine u priči oko izmjena Izbornog zakona BiH i
priči o tome kako pojedini političari blokiraju usvajanje budžeta. Budžet smo
dobili tek sredinom godine, institucije do tada bile na privremenom
finansiranju, a građani uveliko vodili bitke s inflacijom i razmišljali kako
premostiti nadolazeći period i
nesnošljive cijene režija i životnih namirnica.
Nekoliko sedmica nakon
nametnute odluke o finansiranju izbora, OHR i visoki predstavnik postali su
glavna tema u Bosni i Hercegovini, ali i u Hrvatskoj, s obzirom da se vlast u
susjednoj Hrvatskoj više bavila Izbornim zakonom BiH i Christianom Schmidtom
nego svojim problemima.
Naime, u javnost je procurio
dokument iz OHR-a koji je predstavljao plan visokog predstavnika i zemalja
članica Vijeća za implementaciju mira (PIC) o izmjenama Izbornog zakona i
Ustava FBiH. Plan OHR-a se nije svidio strankama sa sjedištem u Federaciji BiH,
osim HDZ-u i njegovim partnerima.
Dokument je procurio u
javnost u julu, nekako pred kolektivni godišnji odmor u Parlamentu BiH koji je
inače u augustu. S obzirom da je u septembru uslijedila izborna kampanja za
opće izbore, već u julu je bilo jasno da je 2022. godina potpuno izgubljena za
građane.
I ono malo nade što je bilo
da će u ostatku mandata parlamentarci i ministri uraditi nešto korisno za
građane, tada je palo u vodu i već je bilo jasno da ulazimo u završetak mandata
najneuspješnijeg saziva Parlamenta BiH i Vijeća ministara BiH.
Došli su na red i protesti
ispred zgrade OHR-a u Sarajevu, građani pokušali iskazati nezadovoljstvo
nacrtom dokumenta koji je procurio iz OHR-a, a glavnu ulogu potom preuzeli
političari. U narednim sedmicama gotovo da je jedina tema bio visoki
predstavnik i tada eventualno nametanje odluke o izmjeni Izbornog zakona BiH i
Ustava FBiH, a koje će se desiti tek u izbornoj noći.
Ovu godinu obilježile su i
sankcije za političare u BiH. Na “crnoj listi” SAD-a završili su predsjednik
FBiH Marinko Čavara, zbog blokiranja funkcionisanja Ustavnog suda FBiH i
ministar zdravlja RS-a Alen Šeranić zbog promoviranja secesionističke
aktivnosti jer je vodio proces usvajanja zakona o lijekovima RS.
Početkom godine sankcije su
proširene na Milorada Dodika, predsjednika SNSD-a, zbog promicanja secesije
entiteta RS, tako što podriva ovlasti državnih institucija.
U januaru je sankcionisan i
državni zastupnik PDA Mirsad Kukić, bivši dugogodišnji funkcioner SDA.
Isti dan kada i Kukića, SAD
je sankcionisao i Milana Tegeltiju, savjetnika Milorada Dodika, i bivšeg
predsjednika VSTV-a. Kako je saopćeno iz State Departmenta, Tegeltija i Kukić
su sankcionisani zbog umiješanosti u značajnu korupciju.
Dan nakon općih izbora u BiH,
američko Ministarstvo finansija je saopćilo da je na “crnu listu” dodalo i
premijera FBiH Fadila Novalića, jer je zloupotrijebio lične podatke penzionera
u korist u korist svoje političke stranke, pred izbore 2018. godine.
Nekoliko dana prije Novalića,
na “crnoj listi” SAD-a završila je i državna tužiteljica Diana Kajmaković, za
koju Ured za kontrolu imovine stranaca američkog Ministarstva finansija navodi da je flagrantan primjer korumpiranog
državnog tužitelja BiH, povezanog s kriminalnim organizacijama.
No, Kajmaković nije jedina
osoba iz pravosuđa koja je završila na “crnoj listi”. Ove godine SAD je
sankcionisao i bivšu glavnu državnu tužiteljicu Gordanu Tadić, jer je navodno
“iskoristila svoju poziciju glavne tužiteljice za promicanje vlastitih
ličnih i porodičnih interesa, te navodno naplatila stambenu naknadu putem
fiktivnog ugovora”.
I Velika Britanija je
sankcionisala političare iz BiH ove godine, a na “crnoj listi” ove zemlje našli
su se Milorad Dodik i Željka Cvijanović.
No, kako su ove sankcije
utjecale na političare u BiH? Isto onako kako su na njih utjecale kritike
javnosti jer su naplatili po 30.000 KM otpremnine iz budžeta građana za odlazak
u penziju “na jedan dan” i vraćali se na posao. Isto onako kako su na njih
utjecale kritike građana što u institucijama novcem građana kupuju najskuplje
automobile i koriste razne druge privilegije. Dakle, nikako.
Ove godine je bilo pomalo i
priče o tome kako pomoći građanima sa državnog nivoa, no i to se pretvorilo u
jedan opšti cirkus u kojem su glavnu ulogu imali zastupnici i delegati SNSD-a.
Gorivo nam skuplje da ne
bude gužve
Tema su bili Zakon o akcizama
i Zakon o PDV-u. Kada bismo ovu priču pokušali sumirati u jednoj rečenici,
mogli bismo kazati da su političari ubijali vrijeme do kraja mandata, a neki i
do penzije. Toliko besmislenih i populističkih ideja i izjava je obilježilo
ovih šest mjeseci priče o akcizama da je to jedan dobar materijal za film.
Film u kojem biste željeli
prikazati kako političari na najlakši način mogu praviti građane budalama.
Priča u koju je SNSD krenuo
kao stranka koja je prva predložila smanjenje stope PDV-a na osnovne životne
namirnice, da bi je završio kao stranka koja je oborila suspenziju akciza na
gorivo.
Da bi cirkus u priči o
akcizama bio potpun, pobrinuo se premijer Republike Srpske, koji će nekoliko
sedmica poslije izjaviti kako su u SNSD-u bili protiv suspenzije akciza kako se
ne bi stvarale velike gužve na benzinskim pumpama.
Nakon što drugu polovinu
2021. godine nisu zasjedali državni parlamentarci zbog nedolaska zastupnika i
delegata iz RS-a, u 2022. godini su počeli dolaziti na posao, ali kao da i
nisu.
Ništa za dobrobit građana i
države nije usvojeno, a i ono dobro što je bilo predloženo, oboreno je u Domu
naroda PSBiH voljom delegata SNSD-a i HDZ-a.
Podržali samo povećanje
svojih plata, sve ostalo oborili
Jedino što delegati SNSD-a i
HDZ-a nisu oborili jeste povećanje plata ministrima i parlamentarcima za oko
1000 KM.
Naime, nakon što su tokom
ljeta izmjenom zakona povećane plate policajcima za oko 80 KM, po automatizmu
su povećane i plate državnim parlamentarcima, ministrima i članovima
Predsjedništva BiH za više od 500 KM.
No, tu nije bio kraj, u
decembru su iz Sindikata koji zastupa službenike zaposlene u institucijama BiH
kazali da se u nacrtu budžeta za 2023. godinu povećava osnovica za plate
državnim parlamentarcima, ministrima i članovima Predsjedništva BiH i to
povećanje bi trebalo iznositi oko 1000 KM.
Poređenja radi, onoliko
koliko iznosi prosječna plata u BiH, toliko iznosi jedno povećanje plate malo
viđenijem političaru.
Dakle, dvije su stvari oko
kojih su se stranke dogovorile u 2022. godini. To je povećanje plata političara
i nezakonita trgovina mjestima u biračkim odborima.
Mjesec je septembar, počela
je izborna kampanja. Naizgled mirno, no
u pozadini su bili dogovori političkih stranaka za kršenje Izbornog zakona BiH
i trgovinu mjestima u biračkim odborima. Ovo lažno predstavljanje prvi put je
zakonski kažnjivo ove godine, nakon što je visoki predstavnik intervenisao u
Izborni zakon BiH i nametnuo odredbu kojom je trgovina mjestima u biračkim
odborima kažnjiva. Iako je zakonom omogućeno da se ovakve prevare kažnjavaju i
sa 10.000 KM, CIK nije želio kažnjavati stranke većom kaznom od 4.000 KM.
Među kažnjenim strankama za
lažno predstavljanje su SDA, HDZ, SNSD, SDP, Stranka za BiH, Narodna stranka
radom za boljitak i druge. Iako ih je CIK “pripazio” niskim kaznama, to nije
spriječilo SNSD da najave smjenu članova CIK-a za narednu godinu.
Prošli su i oktobarski
izbori, a sedmice smo izgubili čekajući da se prebroje glasovi. I kada su se
prebrojali, nastali su novi skandali, optuživanja, krivične prijave i šta sve
ne. Za brojne izborne krađe još niko nije procesuiran. Čak još nije ni utvrđeno
ko će činiti državni Dom naroda, jer još traje trakavica zvana “Peti delegat u
Klubu Srba Doma naroda PSBiH”.
Pred kraj godine došao je i
nenadani poklon za političare u Bosni i Hercegovini. Dobili smo kandidatski
status za članstvo u Evropskoj uniji. Nažalost, to nije rezultat rada naših
političara i institucija, već trenutne geopolitike.
Kada je riječ o 14 prioriteta
Evropske komisije, ni u ovoj godini vlasti nisu radile aktivno na ispunjavanju
ovih uslova. Ispunjeno je tek nekoliko tehničkih uslova. Od suštinskih reformi
i izmjena ključnih zakona nismo dobili gotovo ništa, jer SNSD i HDZ nisu bili
raspoloženi za put BiH ka EU. Tačnije, svojim glasanjem u Parlamentu BiH su
radili na tome da ga spriječe.
Na kraju godine, iako su nam
najavljivali suprotno, nemamo formirano Vijeće ministara BiH, a ni nove Vlade
Federacije BiH nema još ni na vidiku. Formirana je Vlada Republike Srpske, ali
s nekoliko tvorničkih grešaka, pa je vraćana na doradu.