Ljeto je tek počelo, a problemi s vodosnabdijevanjem već ozbiljno pritiskaju građane Banjaluke. Gradska administracija je predložila uvođenje drakonskih kazni za „nenamjensko trošenje vode“, ali ovaj prijedlog nije dobio podršku u Skupštini grada. Nakon rasprava o kaznama i restrikcijama, danas je na dnevnom redu i prijedlog o povećanju cijene vode — za domaćinstva sa 1,10 na 1,40 KM po kubiku, a za privredu sa dosadašnjih 2,49 na 2,62 KM.
Ovakav razvoj situacije dodatno produbljuje strah i frustraciju među stanovnicima.
Posebno ako se prisjetimo prošlog ljeta, kada su mještani perifernih dijelova grada – udaljenih svega desetak kilometara od centra – danima ostajali bez vode.
Sve to dešavalo se dok su temperature dostizale i do plus 40 stepeni Celzijusa. Postavlja se pitanje da li gradske službe već sada svjesno kalkulišu s ozbiljnim nestašicama? I, što je još važnije, kakvo je zapravo stanje vodovodne mreže u Banjaluci i koliko je ona spremna da izdrži ovaj izazov?
Dijana Ješić: Nestašice počele ranije, kazne nisu rješenje
Odbornica Narodnog fronta Dijana Ješić za BUKU kaže da su problemi sa vodosnabdijevanjem u ljetnim mjesecima već tradicionalni, ali da su se ove godine pojavili znatno ranije nego inače. „Ljudi se žale da je problem počeo već u aprilu i maju, a neka naselja su po prvi put osjetila višednevne nestašice vode. Uz to, gradske vlasti su zaprijetile velikim kaznama za svako nenamjensko trošenje – od punjenja bazena, preko zalijevanja bašta i pranja tepiha, do nakupljanja vode i prekomjernog korištenja u sanitarne svrhe, što smatram krajnje nehumanim.“
Ona ističe da, iako je cilj bio smanjenje potrošnje u sušnim mjesecima, način na koji se to pokušava postići nije prihvatljiv. „Zašto dolazi do nestašica, ne mogu tačno reći, ali je evidentno da Vodovod posluje sa gubicima. Grad se širi, a izgradnja vodovodne mreže ne prati taj tempo. Mnoge cijevi su stare i premalog profila za novi broj kuća, što dodatno otežava situaciju.“
Dijana Ješić upozorava da bi problem mogao biti još izraženiji tokom jula i avgusta, posebno ako se ne poduzmu ozbiljnije mjere. Budžetom grada za 2024. godinu predviđeno je nešto više od 13 miliona KM za izgradnju vodovodne i kanalizacione infrastrukture, od čega je 10 miliona KM planirano za vodovodnu mrežu i rezervoar u Tunjicama. Ovo bi trebalo značajno poboljšati vodosnabdijevanje u potkozarskim naseljima, koja su prošlog ljeta imala najviše problema. Preostali dio novca planiran je za unapređenje rezervoara Banjica i druge projekte.
Ona zaključuje da je ključno da gradonačelnik i skupštinska većina pronađu zajednički jezik oko ovih važnih projekata: „Sramota je da u 21. vijeku ljudi nemaju osnovnu životnu potrebu kao što je voda. To mora biti naš prioritet.“
Mirna Savić-Banjac: Situacija je stabilna, ali nedostaje podrška
Sa druge strane, menadžerica Grada Banjaluka, Mirna Savić-Banjac, ističe da je situacija sa vodosnabdijevanjem trenutno stabilna. Prema njenim riječima, iako je vodovodna mreža veoma stara, u protekle četiri godine izgrađeno je 185 kilometara nove mreže, što su maksimalni kapaciteti sa kojima raspolažu.
Savić-Banjac naglašava da su dugoročne investicije često onemogućene političkim blokadama. „Nemamo podršku skupštinske većine. Više puta smo predlagali kredit za rješavanje problema u naseljima Tunjice 1 i 2, što bi u velikoj mjeri riješilo snabdijevanje cijelog područja potkozarskih sela, ali podrške još nema.“
Ipak, ona poručuje da gradska administracija neće odustati i da će nastaviti raditi maksimalno u okviru postojećih mogućnosti kako bi građani imali stabilno i sigurno vodosnabdijevanje.
Igor Radojičić: Sistem treba cjelovito rješenje, ne ad hoc popravke
U BUKA podcastu, bivši gradonačelnik i predsjednik Nezavisnog pokreta „Svojim putem“ Igor Radojičić podsjetio je na značajna ulaganja tokom njegovog mandata. Kako je rekao, realizovana su tri velika projekta – Voda 1, Voda 2 i Voda 3, sa ukupnim investicijama od preko 20 miliona KM, koji su riješili problem vodosnabdijevanja u brojnim naseljima.
Radojičić posebno ističe da su tada riješeni problemi u naseljima Česma, Kačmarica, Slatina, Jagare, Crno Vrelo i druga, te da je izgrađena fabrika vode koja pokriva veliki dio grada.
Ipak, napominje da još uvijek postoje određeni problemi u naseljima na Manjači, poput Pavića, Ledenice i Racuna, koje je neophodno sistemski riješiti.
„Ako probleme rješavamo ad hoc, danas u jednom, sutra u drugom naselju, oni će se ponovo pojavljivati. Potrebno je sagledati cijeli sistem, utvrditi gdje su uska grla, gdje su potrebni rezervoari i gdje treba povećati kapacitet cijevi“, objašnjava on.
Na kraju, naglašava važnost nastavka projekta Voda 4, koji bi omogućio da 95% potrošnje bude pokriveno iz kontrolisanih fabrika vode i javnog sistema.
Krađa vode i nedomaćinsko poslovanje
I dok gradske vlasti uvjeravaju javnost da je situacija pod kontrolom, a opozicija upozorava na nedostatak vizije i dugoročnih rješenja, svakodnevica građana u mnogim naseljima govori suprotno.
Stefan Blagić, predsjednik Udruženja Restart podsjeća da su još prošlog ljeta organizovali performans sa kozama ispred zgrade „Vodovoda“ kako bi ukazali na apsurd i ozbiljnost problema s vodosnabdijevanjem. Ipak, kaže, suštinski se ništa nije promijenilo.
„I dalje stoji da se za vodovodnu mrežu izdvaja jako malo i nedovoljno, s obzirom na broj novonastalih besplatnih priključaka“, ističe Blagić za BUKU. Kao primjer navodi Bronzani Majdan, gdje ljudi danas po 15 dana nemaju vodu, iako su, kako kaže, u tom naselju imali stabilno snabdijevanje i za vrijeme rata. „Ovakvo stanje je zaista zastrašujuće“, dodaje.
Posebno problematičnim smatra činjenicu da se radovi na vodovodnoj mreži često ne vide, pa se ne mogu politički iskoristiti. „Kad nešto nije vidljivo, onda se ne isplati raditi u populističkom smislu, i to je ogroman problem“, kaže.
Drugi ozbiljan problem vidi u javnom preduzeću „Vodovod“, koje, kako tvrdi, postaje samo sebi svrha. „Radna snaga je prenatrpana, a umjesto da služe građanima, sistem je postavljen tako da prvo služi sebi“, navodi.
Blagić ne vjeruje da će doći do promjene dok god građani ne počnu snažnije da se bune. „Nedomaćinsko poslovanje SNSD-a nastavljeno je i nakon promjene vlasti, i teško da možemo očekivati zaokret u toj paradigmi, osim ako ne bude ozbiljnijeg otpora građana, onako kako smo mi pokušali prošle godine.“
Na sve to, dodaje i problem krađe vode. „Za tu krađu niko nikada nije odgovarao, a pojedini radnici ‘Vodovoda’ su potvrdili da ona i dalje traje.“
Građani sve više sumnjaju da sistem ne samo da puca po šavovima – nego da ga niko ozbiljno ne pokušava popraviti. I upravo zato, pitanje koje ostaje visi u vazduhu: da li će i ovo ljeto u Banjaluci proteći uz suve česme i političko prepucavanje, umjesto konkretnih rješenja?