Kako BUKA nezvanično saznaje, postignut je dogovor o prebacivanju
učenika u drugu školu, a kompletan nadzor nad daljim ponašanjem učenika imaće
Centar za socijalni rad, zajedno sa upravom nove škole, kao i Ministarstva
unutrašnjih poslova RS.
Postavlja se pitanje da li je to pravo rješenje i kako stati u kraj
vršnjačkom nasilju?
Prema zvaničnim podacima Ministarstva unutrašnjih poslova RS, koje
su potvrdili za Buku, u prvih devet mjeseci ove godine evidentirano je
nevjerovatnih 50 slučajeva vršnjačkog nasilja.
“Vršnjačko nasilje je počinilo 75 maloljetnika ( 66 muškog i
devet ženskog pola) nad 63 maloljetnika. Među maloljetnim počiniocima 27 su
učenici osnovne, a 48 srednje škole. U
tim događajima su tri maloljetnika zadobila teže, 38 lakše povrede povrede, 12
maloljetnika je pretrpilo psihičku bol, četiri su uznemiravana putem interneta,
a kod 11 maloljetnika su nastupile ostale posljedice.”, potvrdili su nam
iz MUP – a.
Iz Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske napominju da je
od oktobra u toku preventivna kampanja “Budi sigma! Zaustavi – prijavi
vršnjačko nasilje”, te da su imali i prijave škola u vezi sa prijetnjama
đaka i slično, ali da je u svim slučajevima ustanovljeno da nema osnova za
pokretanje bilo kakvog postupka.
Sociološkinja Mirjana Čeko
objašnjava da se uzrok vršnjačkom nasilju ne može tražiti samo u obrazovnom
sistemu, već je potrebno zagrebati dublje u odnose kompletnog društva.
“Svijet oko nas i način na koji se društvo mijenja su
najznačajniji faktori u definisanju normi i vrijednosti koje usvajamo. Dakle,
upravo društveni determinizam dovodi do toga da okolina i društvo igraju
ključnu ulogu u oblikovanju naših stavova i ponašanja. Prema ovoj teoriji,
djeca koja odrastaju u nasilju ili u društvu koje toleriše nasilje su pod većim
rizikom da postanu nasilnici. Smatram da smo došli do tačke u kojoj su
ekonomski i lični interesi često postavljeni ispred pravilnog vaspitanja i
moralnih principa. ” objašnjava Čeko.
“Ovaj problem takođe možemo povezati i sa fenomenom tzv.
“gentle parenting-a” (nježnog/blagog roditeljstva). Ovakav pristup
odgoju djece se temelji na povjerenju i poštovanju. Dok se može činiti
privlačnim, neki roditelji ga ne razumiju ili koriste na destruktivan način.
Djeca trebaju vođstvo, postavljene granice i učenje moralnih vrijednosti.
Roditelji, kad se izgube u sopstvenim ambicijama, zaboravljaju da dijete treba
biti u središtu pažnje.”, smatra Mirjana Čeko.
Vladimir Šljivar,
banjalučki učitelj u penziji, koji je 32 godine radio sa djecom kroz razne
obrazovne sisteme, kaže da se nekada poštovao autoritet nastavnog kadra, te da
se samim tim djeca nisu usuđivala uraditi mnogo štošta što danas rade.
„U ovom sistemu smo
degradirani do daske, niti ima države niti školstva. Otvoreni su privatni
fakulteti gdje je svaka druga frizerka učiteljica, s poštovanjem prema svakom
zanimanju. S druge strane, učenicima su zajedno sa roditeljima data mnoga
prava, bez ikakvog osnova. Dozvoljene su i prijetnje i vrijeđanje, i sve
prolazi bez ikakve reakcije resornog ministarstva. Nema više nikakvog
autoriteta učitelja, nastavnika, profesora. Ali sve zbog toga što su nam
oduzete nadležnosti, jer mi više ne smijemo ni da izbacimo učenika sa časa bez
velikog razloga, a o izbacivanju iz škole da ne govorimo.“
Šljivar, nakon
dugogodišnjeg iskustva, kaže da su neophodne korjenite promjene, od novih
zakonskih rješenja do postavljanja stručnih ljudi u Ministarstvu prosvjete i
kulture, i uzročno – posljedično i odabir pravog nastavnog kadra.