Doktorica Danijela Milekić, specijalista radiologije je oduvijek željela da se posveti ženskom zdravlju. Želja joj se ispunila krajem prošle godine kada je u Banjaluci pokrenula Dijagnostički Centar Lenus. Riječ je o prvom dijagnostičkom centru za žene u Republici Srpskoj koji je jedinstven po tome što se u njemu može na jednom mjestu obaviti kompletna dijagnostika bolesti dojke. Pored pregleda dojki moguće je obaviti i preglede srodnih specijalnosti – iz oblasti ginekologije, a uskoro je planirano uvođenje DEXA – mjerenje gustine kostiju.
U centru postoji novitet kada je RS u pitanju – a to je jedan od najsavremenijih 3D mamografa američke kompanije Hologic koji je najbolji i najsenzitivniji u detekciji najranijih promjena kod karcinoma dojke, a to su mikrokalcifikacije. Isti postoji još samo u Sarajevu.
Sa doktoricom Milekić smo razgovarali o Centru, rizicima za nastanak karcinoma dojke, važnosti prevencije, ali i kada krenuti na prve preglede.
Na samom početku razgovora nam kaže da se nakon završetka redovnih studija 2010. godine zaposlila u UKC RS kao doktor medicine, gdje je završila specijalizaciju iz oblasti radiologije. Zbog velikog obima posla i različitih potreba te zdravstvene ustanove veoma teško joj je bilo posvetiti se samo jednoj određenoj oblasti.
Zbog te činjenice, a imajući u vidu da u Banjaluci ne postoji centar koji se bavi zdravljem i žena i u kojem žena na jednom mjestu može da obavi većinu srodnih preventivnih pregleda bili su motiv da tako nešto sama pokrene:
“Redovni pregledi najbolja su prevencija za očuvanje zdravlja. To mi svi znamo, ali činjenica je da sve neophodne preglede žena kod nas ne možete dobiti na jednom mjestu. Moraju obilaziti razne zdravstvene ustanove, čekati uputnice, čekati danima, a nekada i mjesecima na preglede. Ciljna grupa su nam podjedako i žene koje imaju problem sa dojkama, kao i one žene koje treba da redovno obavljaju preventivne preglede”.
Možete li nam nešto više reći o samom Centru i pregledima koji se ovdje mogu dobiti?
Pored 3D mamografije, koji je jedinstven u RS i veoma osjetljiv za dijagnostiku najranijih promjena na dojkama posebno kada su u pitanju dojke mladih žena koje su guste i ispunjene žljezdanim parenhimom, u Centru se radi ultrazvučna dijagnostika i biopsija sumnjivih promjena na dojkama.
Ideja je da kada žena ima problem sa dojkom, u našem Centru u roku od par dana dobije kompletnu radiološku obradu sve do patohistološke dijagnoze što je trenutno u ovako opterećenom zdravstvenom sistemu RS veoma teško.
Trenutno u centru rade tri radiologa koja se bave dijagnostikom dojke ali i ostalim radiološko- dijagnostičkim procedurama, a kao konsultatni u centru su nam na raspolaganju torakalni hirurg, internista-reumatolog i ginekolog. Pored navedenih specijalista a u zavisnosti od potreba u planu je da u naš rad uključimo i onkologa i fizijatra. Na taj načinih bi ženama, naročito onim koje imaju problem sa dojkama, obezbjedili sveobuhvatnu zaštitu na jednom mjestu.
Da li inače broj oboljelih od raka dojke raste u RS, BiH? Kakva je domaća statistika i koliko je crna?
Broj žena oboljelih od raka dojke nažalost je sve veći. Posljednji podaci po GloboCAN-Global Cancer Observatory [https://gco.iarc.fr/] pokazuje da je broj novooboljelih žena od karcinoma na godišnjem nivou u BiH oko 1500, od toga na nivou RS 600. Pri tome karcinom dojke je najčešće oboljenje kod žena i svaki 4 je karcinom dojke!
Kada je u pitanju ova statistika, smatram da je značajan doprinos dala pandemija korona virusa, zbog toga što je broj redovnih pregleda u državnim zdravstvenim ustanovama morao biti redukovan. Međutim, i nakon popuštanja mjera mnoge žene su se opustile pa imamo pacijentice koje na redovne preglede nisu obavile pregled skoro tri-četiri godine. Sve to zajedno je doprinjelo porastu broja novooboljelih žena u proteklom periodu.
Uz to, moramo imati na umu da kod nas još ne postoji nacionalni skrining program ranog otkrivanja karcinoma dojke u okviru koga bi svaka žena bila pozvana na pregled i koji bi sigurno pozitivno uticao na pravovremenu dijagnostiku a samim tim i ishod liječenja.
Koliko su žene kod nas svjesne važnosti prevencije, da li tu ima eventualnog napretka u odnosu na period prije 5, 10 godina?
Ima napretka u odnosu na prethodne godine, ali to je i dalje na niskom nivou pogotovo u odnosu na zemlje u okruženju. Dobro je što se povećava broj aktivnosti poput manifestacija ThinkPink i sličnih koje podižu svijest o važnosti prevencije. Veoma je bitno da se priča o preventivnim pregledima među mladim ženama, ali i dalje moramo raditi na tome, edukovati žene, i motivisati ih da se jave na pregled.
Kada je riječ o prevenciji prvi korak je samopregled?
Da, svakako. Već nakon navršene 20 godine trebalo bi krenuti sa samopregledom dojki i to na mjesečnom nivou. Najbolje je samopregled raditi svakog mjeseca u isto vrijeme, obično nakon menstruacije, kada su grudi manje osjetljive.
Moram napomenuti da žene koje su u menopauzi samopregled mogu raditi bilo kada, a naša preporuka, radi lakšeg praćenja, je da se uraditi na početku svakog mjeseca. Kvržice ili izbočine koje su pronađene ili bilo kakve druge nepravilnosti uočene tokom samopregleda dojki zahtjevaju obaveznu posjetu ljekaru.
A kada krenuti sa ultrazvučnim i mamografskim pregledima dojki?
Već nakon 25 godine života kod žena, a naročito onih sa povećanim rizikom za karcinom dojke, Ultrazvuk dojke bi trebalo obavljati jednom godišnje. Do četrdesete godine života, ukoliko su prethodni ultrazvučni nalazi uredni, dovoljan je ultrazvučni pregled jednom godišnje. On se može raditi i češće od jednom godišnje ako je to preporuka doktora ili ako žena sama primjeti neke promjene na dojci – napipa kvržicu, primjeti iscjedak pritiskom na bradavicu, primjeti bolnost jedne ili obje dojke.
Nakon četrdesete godine života uvodi se mamografija koja se radi svake dvije godine, ali se i dalje ultrazvuk radi jednom godišnje, uz redovan samopregled jednom mjesečno.
Da li biste mogli izdvojiti neke od faktora rizika raka dojke?
Rizik od raka dojke je kod svake žene drugačiji i zavisi od više faktora. Neki od njih su godine, jer rizik od raka dojke raste sa godinama, tu su genetska predispozicija i pozitivna porodična anamneza na rak dojke (BRCA1 i BRCA2 gen), potom izloženost radijacionoj terapiji, naročito grudnog koša, zatim bih navela nekontrolisanu i dugotrajnu upotrebu hormonske terapije (u klimaksu ili kao kontracepciju).
Neki faktori kao što su gojznost nakon menopauze, rana prva menstruacija i kasna menopauza zahtjevaju oprez. U rizičnu grupu spadaju žene koje nisu rađale ili su prvi porođaj imala nakon 30-te godine, a važna nam je činjenica kakva je gustina dojki jer su žljezdane (guste) dojke sklonije nastanku karcinoma.
Možemo li sami nešto učiniti kako bi eliminisali neke faktore rizika?
Prije svega ključni su redovni pregledi: samopregled, UZV i mamografija. Treba biti aktivan, redovno vježbati I održavati tjelesnu težinu. Ako ste dojilja bebu treba dojiti što duže jer je dokazano je da se rizik od dobijanja raka dojke smanjuje za 4,3% sa svakom godinom dojenja.
Važno je i redovno spavanje, jer melatonin hormon koji mozak proizvodi noću i koji „smiruje“ sve funkcije u organizmu, takođe ima ulogu i u regulisanju drugih hormona koji utječu na određene karcinome, uključujući rak dojke kod žena, a prostate kod muškaraca.
Ono što se najčešće može čuti kao opravdanje za neodlazak na pregled je strah. Kako to komentarišete?
Nema razloga za strah. Pojava bilo kakvog čvorića ili palpabilne promjene ne mora nužno biti zabrinjavajuće. Postoje I benigna oboljenja dojki koja se povezuju sa pojavom čvorića. U svakom slučaju ne treba izbjegavati pregled niti čekati na posjetu ljekaru.
I za kraj koja je vaša poruka i savjet/i?
Briga o sebi je najvažnija! Prevencija je pola zdravlja, ne tražite izgovore, niti krivce, izdvojite vrijeme za svoje zdravlje. Pregledajte se!