Horor”, “Fašisti love Srbe”, “Napad na Srbe gde god žive”, “Linčovali
srpsku decu”, samo su neke od naslovnica srbijanskih tabloida
objavljene u ponedjeljak 16. januara, dva dana nakon incidenta koji se
dogodio tokom dječijeg fudbalskog turnira u sarajevskom naselju Ilidža.
Da su počinioci napada na roditelje djece odmah uhapšeni, te da su zbog
krivičnog djela nasilničko ponašanje predati Tužilaštvu Kantona Sarajevo
(KS), naslovnice ne govore. Nema ni vijesti da je napad odmah osudila gradonačelnica Benjamina Karić i sastala se sa napadnutim roditeljima.
“To
nam govori da će takvi mediji korisiti svaku priliku da opravdaju
nasilničku uređivačku politiku koju sprovode prije svega prema građanima
Srbije koji ne misle kao oni. Njima je svaki čin nasilja, a slučaj u
Sarajevu jeste brutalno nasilje nad djecom iz Srbije, pogodak jer mogu
da kažu, ‘eto, jesam vam rekao'”, ocjenjuje za Mediacentar Sarajevo
urednik portala Buka Aleksandar Trifunović.
Na dječijem fudbalskom
turniru na Ilidži u subotu, najprije je grupa dječaka, za koju će
kasnije biti utvrđeno da su iz Splita, skandirala “Ubij Srbina”, nakon
čega je desetak huligana u odvojenom incidentu napalo roditelje djece iz
dječijeg Fudbalskog kluba “Zvezdara” iz Beograda. U napadu je jedan od
roditelja povrijeđen nožem.
Trifunović, govoreći o načinu
izvještavanja tabloida iz Srbije o ovom događaju, kaže kako misli da je
riječ o političkim biltenima i da ih tako treba i gledati.
“Neće
oni kao takva glasila uticati na bilo šta ni u Srbiji ni u regiji, ali
se iz tog pisanja čita zvanični stav Srbije, tačnije Vučića prema
regiji, što govori da je to mnogo veći uticaj od medijskog”, kaže on.
Šta
se događalo na Ilidži tokom 15. “Šampion Junior Kupa”, na kojem su
učestvovale ekipe iz devet zemalja, a okupilo se više od 6.500
registrovanih gostiju, objasnili su
organizatori turnira. Naveli su kako su skandiranje “Ubij Srbina” i
napad na predstavnike FK Zvezdara iz Beograda potpuno odvojeni događaji.
Prvi
se, kažu, desio na utakmici između škole fudbala iz Splita i škole
fudbala iz Srbije. Što se tiče drugog slučaja, organizatori navode da je
prema njihovim saznanjima određena grupa huligana pokušala otuđiti
zastavu FK Zvezdara. Prema saznanjima organizatora, zastava FK Zvezdara
je huligane zbog sličnog naziva kluba, boja ali i ćiriličnog pisma
podsjetila na zastave beogradskog kluba “Crvena zvezda”.
“Naravno,
to ni u kom slučaju nije niti opravdanje niti razlog za bilo kakav
huliganski ekces, pogotovo ne na dječijem turniru. Kada je grupa
huligana pokušala otuđiti navedenu zastavu, grupa roditelja je hrabro
stala u njenu odbranu ne dozvolivši huliganima da istu odnesu nakon čega
je došlo do međusobnog koškanja i napada na roditelje djece iz FK
Zvezdara”, naveli su organizatori.
Demantovali su da je došlo i do
upotrebe suzavca kako je prenio dio medija, te da je prilikom
međusobnog naguravanja, jedan od roditelja u samoodbrani upotrijebio
peper sprej.
Policija u Sarajevu zbog napada je odmah uhapsila
deset osoba zbog sumnje na krivično djelo nasilničko ponašanje.
Kantonalno Tužilaštvo je u međuvremenu za svih deset predložilo
općinskom sudu mjeru pritvora od 30 dana, zbog kako su naveli, opasnosti
da bi osumnjičeni boravkom na slobodi mogli uticati na svjedoke,
prikriti dokaze i zbog opasnosti ponavljanja krivičnog djela.
Osude
onoga što se dešavalo tokom turnira na Ilidži dva dana su stizale sa
svih strana. U bosanskohercegovačkim medijima postavljalo se i pitanje
da li su sigurnosne mjere bile primjerene i ima li odgovornosti
kantonalnog ministra policije i propusta Ministarstva unutrašnjih
poslova Kantona Sarajevo tokom osiguranja turnira. Takve vijesti,
međutim, nisu bile zanimljive za tabloide u Srbiji.
Od činjenica, kao jednog od najvažnijih novinarskih postulata, važniji su bili komentari i ocjene tih medija da je riječ o “o antisrpskoj kampanji”, o “klimi koju stvaraju mediji i dio sarajevske čaršije”, “atmosferi mržnje izazvane ćiriličnom zastavom”.
Tanja
Topić, analitičarka iz Banjaluke, upozorava da je u ovakvim situacijama
od izuzetne važnosti da mediji sačuvaju hladnu glavu, da prenose
činjenice, da ne postanu umjesto profesionalaca braniči nacionalnih
interesa i strasti.
Profesionalnost medija bi u ovakvim
situacijama trebala da se podrazumijeva, vjeruje Aleksandar Popov,
predsjednik Savjeta Igmanske inicijative za Srbiju. No činjenice, kako
kaže, govore drugačije, jer širom regije su mediji koji se dijele na
“njihove i naše”.
“Mediji su ti trovači javnog mnenja. Kada je reč
o ovoj deci očito je da su indoktinirani od nekoga, da li od roditelja,
trenera, nastavnika u školi, ali očito je da ih je neko idoktrinirao.
Kao što u Srbiji imamo navijačke grupe predvođene određenim ljudima iz
kriminalnog miljea, koji rade posao koji odgovara vlasti, tako da je to
kao slika u ogledalu”, navodi on.
Medijsko potpaljivanje vatre
“Dio
medija samo slijedi svoje nalogodavce političare, koji prema ovakvim
događajima imaju selektivan pristup i uglavnom nastoje potpaliti vatru.
Kada kažem selektivan pristup hoću to potkrijepiti činjenicama iz ovih
nemilih dešavanja u Sarajevu proteklog vikenda. Dječica koja su pjevala
‘ubij Srbina’ dolaze iz Hrvatske. Od srpskih političara nisam čula niti
jednog koji je izlučio gnjev ili protestovao protiv hrvatske politike.
Sva mržnja se sručila na ‘političko Sarajevo’ u kojem se brzinom munje
‘šire mržnja i netrpeljivost prema Srbima'”, kaže Tanja Topić za
Mediacentar Sarajevo.
Podsjeća da je javnost u isto vrijeme mogla da vidi ružnu scenu mladića koji su urinirali na džamiju u Bijeljini, a da nije primijetila nikog od srpskih političara da su osudili ovaj čin i ogradili se od njega.
“Svjedočili smo napadu pripadnika fašističke organizacije
u Novom Sadu na kafić, poznat po promovisanju antifašističkih
vrijednosti. Napadačima je smetalo što nema srpske zastave u kafiću. Ako
politika forsira da svoj patriotizam i pripadnost naciji dokazujete
isticanjem zastave, bojim se da smo upali u veoma opasan ambijent u
kojem ako vam se pogrešno procijeni stepen patriotizma, lako možete
izgubiti glavu. A kako stvari stoje, čini mi se da su procjenitelji
hulje”, navodi Topić.
Naravno da tabloidi, kaže za Mediacentar
Sarajevo Aleksandar Popov iz Igmanske inicijative, iskoriste svaku
priliku da preko svojih zatruju atmosferu u regionu koja, kako
ocjenjuje, inače nije dobra.
“Radi se na senzacionalistički način
umesto da se ide na to da se kaže šta se desilo, da se ide na smirivanje
situacije i da se na kraju krajeva kaže da su to incidenti koji ne
označavaju Sarajevo kao grad gostoprimstva gdje je svako dobrodošao.
Dolazim često u Sarajevo i nikada me niko nije pitao ni ko sam, ni šta
sam, niti mi je iko zamerio kada vide da govorim ekavski i mogu
prepoznati odakle sam. To je grad koji uvek sa punom srčanošću prima
strance. Ovo kao da je sinhronizovana akcija bila da se oblati taj grad,
da se na neki način kaže nije to grad tolerancije”, dodaje on.
Popov
kaže da ovakve situacije iskoriste mediji koji inače doprinose
atmosferi netrpeljivosti u regiji, i da to nije “specijalitet” samo u
Srbiji, već da se dešava i u Hrvatskoj. Nevolja je, dodaje, u tome što
se legalizuju povici poput onog u Hrvatskoj ‘Za dom spremni’ ili ‘Ubij
Srbina’, ili u Srbiji povik ‘Ubij Hrvata da Šiptar nema brata’.
“I
što se ratni zločinci proglašavaju za heroje i tako dalje. To je deo
jedne opšte atmosfere koja vlada ovim prostorima koja truje mlade
generacije. Posebno, ovo su deca od 10 godina, među njih je bačeno to
zlo seme koje će jednog dana da izraste kada oni postanu zreli ljudi. To
zlo seme će doneti nove ratove za te bolesne ideje koje su im posejali
ovi koji su ih indoktinirali na taj način. To je odgovornost i
političara sa svih strana i medija, a i javnih ličnosti koji ne bi smeli
da šire govor mržnje koji se primi posebno kod omladine”, objašnjava
Popov.
Razbuktavanje govora mržnje na društvenim mrežama
Aleksandar
Trifunović, urednik portala Buka, smatra da su se mediji iz Bosne i
Hercegovine (BiH) površno bavili slučajem, pa ni od regionalnih ne treba
očekivati drugačiji pristup. Mainstream portali u BiH su
pravovremeno prenosili informacije o incidentu, snimke privođenja
osumnjičenih u kantonalno tužilaštvo, a neki su čak i objavili imena
osumnjičenih na osnovu bliskih izvora Tužilaštvu, iako to nije u skladu s novinarskim kodeksima.
“Ovo
su vrlo osjetljive teme i mogu pokrenuti neka nova nasilja tako da bilo
kakav senzacionalizam ne bi smio biti dopušten, naprotiv. Govor mržnje
je pobijedio na mrežama, jedini recept da to ne bude tako je da se
borimo, da pobijedi normalno, obično, pristojno i dosadno”, kaže
Trifunović.
Dok je najveći dio medija u BiH o incidentima na
Ilidži izvještavao na osnovu saopštenja policije, tužilaštva ili
organizatora turnira, na društvenim mrežama, ali i komentarima na
portalima, razbuktavao se govor mržnje. Dio njih je bio usmjeren protiv
Srba.
Veliki dio korisnika društvenih mreža osudio je
neprimjerene i huškačke tweetove direktora Memorijalnog centra Potočari
Emira Suljagića koji je u jednom napisao “Ovako će se za dvije hevte
predstavljati to što je kockasta glava iz neke srpske pripizdine lakše
povrijeđena na Ilidži: Stradanije srpske dece na El-lidži”. U drugom uz
ratnu fotografiju sa položaja Vojske Republike Srpske iznad Sarajeva
piše: “Zabrinuti srpski roditelj na Ilidži”.
Nekoliko sati kasnije obrisao je tweetove koji su izazvali niz reakcija i napisao: “Učinili smo mnogo za @SrebrenicaMC
i podizanje svijesti o bosanskom genocidu. U budućnosti ću, učiniti sve
da isticanjem ličnih stavova ne ugrozim saveznike na tom putu,
dostojanstvo žrtava i rezultate vrijednog rada. Mišljenja i osvrta imamo
dovoljno, treba nam znanja i pravde”.
No,
neki drugi korisnici nisu brisali svoje osvrte na incidente na Ilidži,
poput “O fašizmu govori genocidni narod” ili “Ubi me ako i ono bušenje
guma i sad udaranje tih roditelja ne stoji BIA i srpske službe”.
“Stanje
društva u cijeloj regiji je na razini srednjovjekovne. Politika je na
ovim prostorima odigrala sramnu ulogu, jer su najveći generatori govora
mržnje bili mahom političari. Lupiti šakom od sto, opsovati,
omalovažiti, poniziti žene, sve su to odlike balkanske mačo političke
(ne)kulture kojoj većina stanovništva kliče, a da se pri tome niko nije
zapitao kakvo je to mentalno stanje i zdravlje nacije”, kaže Tanja
Topić, komentarišući rasplamsavanje mržnje na društvenim mrežama.
Mnogi
sa posebnim užitkom, kako dodaje, pišu najgusnije uvrede prema drugima,
uglavnom zavaljeni u udobnim foteljama zaklonjeni iza anonimnih
profila.
“Političari koji nas na dnevnoj bazi kontaminiraju
primitivizmom, arogancijom, govorom mržnje pokreću inicijative za
kažnjavanje onih drugih koji šire laži i govor mržnje protiv njih … Odrastamo
i živimo u društvu potpuno poremećenih i izopačenih vrijednosti”, kaže
Topić i podsjeća da su parole „Nož, žica, Srebrenica“ i murali ratnim
zločincima postali sastavni dio meanstream politike.
Aleksandar
Popov vjeruje da i komentari na društvenim mrežama govore da su stvari
krenule nagore od polovine prošle decenije, upravo zahvaljujući
političarima koji su podsticali nacionalistički narativ, reviziju
nedavne prošlosti i one iz Drugog svjetskog rata.
Dio medija iz Republike Srpske (RS) prenio je izjave zvaničnika iz tog entiteta da je napad na Ilidži “rezultat histerije političkog Sarajeva” i “dokaz da mržnja u Sarajevu ne jenjava”. Drugi su mediji, sa naslovima “Region u šoku: Detalji jezivog napada na Srbe”, pisali kako su djeca zamalo izbjegla napad, povezivali dva odvojena incidenta i pisali da je bačen suzavac.
Srbijanski
tabloidi su pisali da je roditelju, koji je dobio ubod nožem, jakna
spasila život jer je uboden u leđa, iako je kasnije saopšteno da je
dobio povredu nožem u butinu.
Činjenicama se nisu bavili ni mediji iz Hrvatske. Tako se iza naslova ”Strava
u Sarajevu: Huligani bakljama i noževima napali hotel sa djecom iz
Beograda”, govori o tome kako djecu čuvaju specijalci, a u drugom tekstu
o skandiranju “Ubij Srbina” izostavlja se da su te povike uzvikivala
djeca iz Splita, već da je riječ o grupi djece u tamnim dresovima.
Naslov sugeriše da su dva incidentna povezana i da će u tekstu biti
“otkriveni detalji”.
Politički aršini drugačiji, arsenal ubojit
Tanja
Topić kaže kako su neki političari i javne ličnosti osudile napad
huligana na roditelje djece iz Srbije, da su počinioci uhapšeni, ali da
se “oni drugi iza kulisa”, koji su ih godinama odgajali na
nacionalističkoj matrici, zadovoljno smiješe, tvrdeći kako se na djelu
vidi kako su im politike bile ispravne – da sa onim drugim i drugačijim
nema života.
“Pokazatelj je to da opet vri u BiH, januar nosi
poseban emotivan naboj kao i formiranje vlasti, odnosno ispadanje iz
slagalica vlasti. Dakle, političari i mediji reaguju isključivo kada je
‘ugrožena’ njihova etnička skupina, sa naslovnica pojedinih medija
vrište pozivi na rat, i ti incidenti inače iskjučivo potaknuti mržnjom
na nacionalnoj osnovi smještaju se u kontekst širenja straha, mržnje i
pojačanog nacionalističkog adrenalina”, navodi ona.
Prema njenom
mišljenju, incidenti poput onoga koji se dogodio na Ilidži ne trebaju
čuditi, ako je, kako kaže, jasno da su političari najveći generatori
mržnje u javnom diskursu.
“Kada oni vrijeđaju i omalovažavaju
pripadnike drugih etničkih skupina, podanici im aplaudiraju. Kada dođe
do ovog incidenta, onda se političari utrkuju ko će prvi reagovati i
stati u odbranu srpstva, hrvatstva, bošnjaštva. Pri čemu su im aršini
različiti, a arsenal ubojit. I onda je teško prekinuti tu spiralu
širenja mržnje, nacionalne isključivosti i jednostranosti. Bedemi i
utvrde odbrane nacionalnih identiteta su neprobojni i nemaju šanse da ih
razum i poziv na razumno ponašanje nadvlada”, objašnjava ona.
Sve
to, kako kaže, pokazuje koliko su političari spremni za čas zapaliti
vatru ne misleći o posljedicama za građane. Pri tom oni neće snositi
nikakve posljedice za mizerno stanje svijesti u koje su svojim pogubnim
politikama doveli podanike.
“Njihove glave niko neće razbiti, njih
niko neće udariti jer im poreski obveznici plaćaju debelo za
obezbjeđenje, ali će i dalje nastaviti da javni diskurs kontaminiraju
govorom mržnje i širenjem netrpeljivosti, manipulišući nacionalnim
osjećanjima i patriotizmom, odgajajući mlade naraštaje u tom pogubnom
narativu, potpomognuti medijima i obrazovnim sistemom”, kaže Topić.
Mediji
su, kaže Aleksandar Popov, ako se sjetimo devedesetih godina prošlog
vijeka, uvijek bili artijerijska priprema za ono što će kasnije da
uslijedi.
“Sejanje mržnje putem medija, tada su bili uticajniji
ovi elektronski mediji, to je bila priprema za sve što se desilo. I
tokom rata su mediji odigurali tu prljavu nečasnu ulogu. Mene čudi što u
Hagu nije bila jedna klupa za predstavnike medija koji su zapravo
doprinosili da se stvori atmosfera takva i da može doći i do rata, a evo
i sada ponavljaju istu tu priču u ovoj generaciji koja sada uzvikuje
‘Ubij Srbina’ ili ‘Ubij Hrvata’, koja pothranjuje tu prljavu ideju da je
nemoguć suživot i da su nam neprijatelji naše komšije”, dodaje Popov.
Ako
uzmete novinu, dodaje Tanja Topić, sa čije naslovne strane vrište
naslovi “linč nad Srbima”, onda vidite da su neki mediji navijači
nacionalnih momčadi.
“I ako slijedite političku matricu zapaljive
retorike i širenja straha, onda je profesionalizam medija poražen.
Bojim se da se mediji u regiji nisu suočili sa mračnom stranom i u
sopstvenom ulogom u ratu 90-ih godina. Nisu se kritički suočili sa
činjenicom koliko emotivno naslovljena ili napisana vijest može izazvati
požar i incident koji više niko nije u stanju zaustaviti”, zaključuje
ona.
Tekst preuzet sa portala Mediacentra