Problem deponije na ušću Vrbasa u Savu kod Srpca je višedecenijski,
smatra Miloš Milinčić, bivši načelnik ove opštine. On podsjeća da je to
nerješiv problem lokalne uprave više od dvije decenije, piše Srpskainfo.
– Divlje deponije, smeće na obali Save i drugih rijeka je ogledalo
loših navika stanovništva koje smeće iz svoga dvorišta prebacuje u
komšijsko. To zahtijeva hitnu aktivnost svih faktora lokalnih zajednica i
konkretnu saradnju sa komšijama na hrvatskoj strani. U jesen, poplave
raznose smeće koje u tonama ostaje na plodnim njivama i zagađuje životnu
sredinu – smatra Miloš Milinčić.
Osim Srpca, deponije smeća su i u obližnjoj Bardači, do skora turističkom biseru pored Save.
Mještanin i odbornik u srbačkoj Skupštini opštine Želimir Urić bori se da promijeni loše navike svojih sugrađana.
– Sava i njene obale su najveća deponija smeća. Neodgovorno se, po
tom pitanju, ponašaju i stanovnici Srpske odnosno BiH i naše komšije
Hrvati – kazao je za Srpskainfo Želimir Urić, primijetivši da je sa
hrvatske strane ekološka slika mnogo bolja.
U selu Bok Jankovac kod Gradiške, pored Save, je nepregledna deponija
smeća koja poslJednjih desetak dana gori. Smrad je nepodnošljiv, a
oblak dima širi se na velikom području.
Mještanin Boško Grgić kaže da deponija gori osmi dan, a „Komunalna
policija ne reaguje, mediji ćute dok se stanovništvo guši otrovnim
dimom“.
Ipak, tokom vikenda načinjen je vidan napredak jer su komunalci započeli sanaciju ove deponije.
– Na obali rijeke, gdje bi trebalo urediti šetališta i parkove,
nalaze se gomile smeća. To su namještaj, otpad, iznutrice životinja,
uginule svinje, psi, ovčija vuna, gume od automobila, betonske grede,
cigla… – upozoravaju stanovnici Bok Jankovca.
Na taj problem ukazuju i u drugim gradiškim i dubičkim selima Gašnica, Orahova, Međeđa, Mlinarice…
– Savu ne štede niti čuvaju, ni Srbi sa desne niti Hrvati sa lijeve
obale. Svi se ponašaju neodgovorno prema prirodi ali i jedni prema
drugima. Ko god ne zna gdje bi sa smećem, baca ga u Savu a ona nosi
dalje, prvom komšiji – iznio je svoje zapažanje na ovu temu Dragan
Kukavica, ribolovac i ljubitelj prirode iz Gašnice.
Situacija u području Kostajnice i Novog Grada, odnosno njihovih
komšija sa druge strane Une, iz Hrvatske Kostajnice i Dvora na Uni,
mnogo je povoljnija, izuzme li se spor u vezi nuklearnog odlagališta u
tom regionu.
– Kod nas je Una, svojom ljepotom pobijedila ljudski nemar. Njene
obale i slapovima su čisti. Ipak, mnogo veći problem je stalno i uporno
zagovaranje gradnje odlagališta nuklearnog otpada u obližnjem Dvoru na
Uni, u Hrvatskoj. Susjedna država ne haje za upozorenja da je to štetno i
da može ugroziti biljni i životinjski svijet na unskom slivu – kaže
inženjer poljoprivrede Damir Šević, inače odbornik u SO Novi Grad.
Ljekar Aleksa Sredić iz istog mjesta, ljubitelj prirode i zagovornik
uredne životne sredine smatra da je očuvanje vodotoka i graničnih
rijeka, obaveza dvije države.
– Granične rijeke su ugrožene sa dvije strane obale. Neophodan je
dogovor lokalnih zajednica u dvije države, te usaglašene mjere zaštite
ovih prirodnih dobara. Dobar primer je bihaćka regija gdje postoje
rendžeri koji čuvaju Unu i štite od zagađivača. Zato je kod njih turizam
veoma profitabilna djelatnost – kaže Sredić.
Perica Bundalo, dugogodišnji političar i narodni poslanik iz Kozarske
Dubice smatra da pitanje ekološkog održavanja graničnih rijeka treba
regulisati međunarodnim ugovorima i normama, uz rigorozne kaznene mjere.
Boris Rađen Barba, bivši kapetan broda riječne plovidbe iz Gradiške
kaže da je Sava, samo povremeno čista.
-Ljetos je Sava bistra i čista jer, zbog niskog vodostaja i suše,
nema snage da ponese smeće sa svojih obala. Divlje deponije su vrh
brijega moralne neodgovornosti prema rijeci – smatra Barba komentarišući
dugogodišnji problem koji je kulminirao u poslednjih dvadesetak godina
te ima sve veće razmjere.
Sava se može okarakterisati i kao opasno mjesto za ribolovce, kupače,
veslače i druge ljubitelje rijeke, zbog velikog broja
minsko-eksplozivnih sredstava, pješadiskih bombi, protiv-tenkovskih
mina, avionskih bombi, granata…
U sektoru Civilne zaštite u gradovima na Savi smatraju da najveći dio
ovih sredstava potiče iz prošlog rata, da su ih pojedinci u tajnosti
bacili u Savu a manji dio je iz Drugog svjetskog rata. Najviše
smrtonosnih bombi, mina i granata pronađeno je u okolini Brčkog, Broda,
Srpca, Gradiške, Kozarske Dubice…
Do sada je očišćeno korito Save na području Odžaka, Orašja i Brčkog
gdje je pronađen veliki broj neeksplodiranih ubojitih sredstava. Nedavno
je, pored stuba savskog mosta kod Gradiške pronađena i uspješno
uklonjena protivtenkovska mina.
Takođe, velike površine u graničnom pojasu dvije države, još nisu
razminirane. To predstavlja dodatnu opasnost ali i obavezu BiH i
Hrvatske da što prije riješe ovaj problem a Savu učinu bezbjednom zonom.