Po svemu sudeći, nema ništa ni od povećanja primanja u privredi. Dok sindikati tvrde da su već stidljivo otvorili pregovore sa privatnicima, poslodavci im poručuju da treba da budu zadovoljni ako se ne desi masovna podjela otkaza. Prvi efekti ukidanja neoporezivog dijela plate, povećanja doprinosa sa 30,6 na 33 odsto i poreza sa osam na 10 odsto, i privrednici, a vjerovatno i dio radnika osjetiće već sa isplatom februarske plate.
Tvrde kako su i do sada grcali u problemima, a da je Vlada RS, povećanjem poreza i doprinosa na plate, zatvorila vrata pregovora sa sindikatima. Da je kriza uveliko prodrmala privrednike govori i podatak da je lani bez posla svakog mjeseca ostajalo više od 2.000 radnika. Broj zaposlenih i radnika na birou opasno se približava: doprinosi se plaćaju za 172.659 radnika, a nezaposleno je 145.620.
Međutim, predsjednica Saveza sindikata RS Ranka Mišić tvrdi da plate u privredi nisu povećane tri godine. Prema podacima sindikata, u posljednjih godinu dana prosječna plata u RS povećana je za šest, a potrošačka korpa teža je za 78 KM.
„Počeli smo pregovore u oblasti poljoprivrede i tekstilne industrije, ali još pod stidljivim pritiskom sindikata. Pregovore je zaustavila najava povećanja doprinosa i mi smo bili protiv toga. Veći nameti sada su dobar alibi poslodavcima da ne povećaju plate“, kaže Mišićeva.
Ona dodaje da su neki poslodavci već najavili da će ih novi nameti otjerati u sivu zonu, odnosno da će naći način da izbjegnu plaćanje dadžbina. Smatra da se i preko radnika, koji platu dobijaju „na ruke“ čuva socijalni mir, jer im se neprestano prijeti sa cifrom više od 140.000 nezaposlenih. “Svaki izdatak poslodavci će početi da režu tamo gdje će najmanje osjetiti. Međutim, za sada nemamo nijednu ozbiljnu najavu da će biti otpuštanja radnika, a do toga ne bi trebalo ni doći, jer imamo najjeftiniju radnu snagu. U proizvodnji radnici za mjesec prime od 200 do 500 KM“, napominje Mišićeva.
Direktor bijeljinskog „Spektar drinka“ Đorđe Slavinjak upozorava da će ga povećanje nameta na plate na godišnjem nivou koštati dodatnih oko 50.000 KM. “Plate od 600 KM su male, međutim – jako teško obezbjeđujemo i toliko. Odrekli smo se profita i sada poslujemo na nuli. Imamo plan da ne otpuštamo radnike, nego da radnu sedmicu smanjimo na četiri radna dana, pa će oni koji su primali platu od 600, sada dobijati po 400 KM“, objašnjava Slavinjak.
On podsjeća da se na leđa poslodavaca svake godine tovare nove dadžbine, pa je planiranje poslovanja i za godinu dana unapred – nemoguća misija. “Prvo nas je zahvatila fiskalizacija, onda plaćanje procene rizika na radnom mestu, obavezna revizija poslovanja, a ove godine čekaju nas i troškovi preregistracije u privredna društva. Sve to sa sobom nosi troškove od desetine hiljada maraka“, poručuje on.
Direktor banjalučke fabrike obuće „Bema“ Marinko Umićević kaže da će pregovori sa sindikatima o povećanju plata morati da sačekaju dok poslodavci ne vide koliki će udar na njihove budžete izazvati povećanja doprinosa. “Prošlo je vrijeme da neko iz svog džepa, preko radničkog nezadovoljstva, finansira vladu. Ne znamo kako da pregovaramo, a borimo se da spasimo radnike. Nikome ne treba nezadovoljan radnik sa malom platom“, smatra Umićević.
On kaže da su privrednici u ovu godinu ušli ne znajući šta ih čeka, a da plate radnika nisu toliko male, koliko cene namirnica divljaju. Tako rukovodstvo „Beme“ razmišlja da hranu za menzu počne da uvozi, jer tvrde da je jeftinija u Evropi, nego kod nas.
BLIC