Nakon što je od početka mandata Vlada Federacije BiH obećavala fiskalnu reformu, prvo do kraja 2023. godine, pa zatim do kraja 2024. godine, izvršna vlast u ovom entitetu odlučila je da reforme ostavi po strani, a da poveća minimalnu platu sa 619 na 1.000 KM.
Minimalac od 1.000 KM je tražen dok je još nešto i vrijedio
Iz Vlade su najavili da će prilikom kreiranja budžeta za 2025. godinu izdvojiti sredstva kojima će subvencionirati doprinose za PIO i zdravstveno osiguranje malim i srednjim preduzećima kako bi lakše prevazišli udar. S obzirom da neke ranije analize govore da oko 70 posto radnika prima platu do 1.000 KM, jasno je da je značajan broj radnika vijest o rastu minimalca obradovala. Rast minimalne plate na 1.000 KM radnici su tražili još prije više od pet godina, ali i prošla i aktuelna vlast nisu željele da se uhvate posla i da sprovedu toliko željene reforme.
O potrebnim reformama, privrednici u Federaciji BiH govore svakodnevno, ali uzalud. Imali su brojne prijedloge, tražili poreska rasterećenja, ukidanja parafiskalnih nameta, ali ništa od toga nije interesovalo donosioce odluka.
Na posljednju odluku federalne Vlade, poslodavci su, očekivano, burno reagovali. Kažu da će se odluka Vlade negativno odraziti, a ovim povodom oglasili su se i iz Vijeća stranih investitora.
Oni ističu da preliminarne analize jasno pokazuju da će ova odluka povećati troškove poslodavcima za više od 600 KM po radniku.
“Najveći udar osjetit će industrije poput tekstilne, drvoprerađivačke i automobilske, koje svakako posluju na granici održivosti. Posljedice će neminovno uključivati smanjenje broja radnih mjesta i otpuštanje radnika, zatvaranje pogona i slabljenje ekonomskog ambijenta u Federaciji BiH”, saopštili su.
Vijeće upozorava da bi ovakva mjera mogla imati dugoročne negativne posljedice upravo na one radnike čiju zaštitu pokušava osigurati, jer će dovesti do smanjenja broja zaposlenih u najosjetljivijim sektorima.
Ako u novogodišnjoj noći ne bude nova odluka…
“Sve ovo je izgledalo kao cirkus. Vlada očigledno nema pojma šta hoće, a šta neće. Jedan dan se najavi jedno, drugi dan drugo, treći dan treće. Sada nakon svih ovih peripetija, mi nemamo konačno rješenje. Imamo odluku koja se valjda neće mijenjati, mada kod ove Vlade nije isključeno ni da u novogodišnjoj noći nešto promijene. Vlada je nagovijestila da će pokušati riješiti problem pokrivanjem sredstava za doprinose obrtnicima i malim biznisima, ali to nemamo ništa na papiru, nego imamo najavu da će u narednih nekoliko dana donijeti neke kriterije i odluke. Stoga ne možemo tačno reći hoće li to spasiti neka radna mjesta ili neće. Nisu ovdje u pitanju samo mali biznisi, imamo i većih kompanija u tekstilnom i drugim prerađivačkim sektorima koje jesu na papiru nešto veće, imaju nešto više radnika, ali tu radnici rade na nekom pragu rentabilnosti kada je riječ o plaćama i takvim preduzećima bi trebala neka pomoć”, ističe za Buku ekonomski stručnjak Igor Gavran.
Konstatuje da Vlada mora pomoći svim preduzećima koja su u potrebi da premoste ovu situaciju.
“Ako se taj paket subvencija napravi dobro, onda bi se negativni efekti mogli ublažiti. Ako toga ne bude, onda će puno radnih mjesta biti u pitanju”, kaže Gavran.
Profesor Željko Šain smatra da je odluka Vlade FBiH dobra samo za one koju su do sada imali najniža primanja.
“To je ishitreno jedno rješenje, koje je van sistema. Pogoduje samo onima koji su imali niske plate, ali nema tu sistema. Nama trebaju sistemska rješenja koja će obuhvatiti sve novčane tokove i prilive i odlive, a to će reći da moramo uključiti i poreze i doprinose i ostale elemente koji utječu na poslovanje firmi i primanja zaposlenika”, naglašava za Buku profesor Šain.
Podvlači kako odluka Vlade da podigne minimalac na 1.000 KM dugoročno ima više štete nego koristi.
“Ja sam svjestan da treba nahraniti gladna usta. Ovo nije način hranjenja gladnih usta, ako uzmemo minimalnu platu i prosječnu potrošačku korpu koja je prešla 3.000 KM. Oni koji imaju minimalne plate će reći: ‘bolje išta nego ništa’, ali ko daje novac za te plate? Poslodavci. Imaju li oni realno osnova da tako naglo povećaju plate, a da im s druge strane država ne ide paralelno sa smanjivanjem nekih fiskalnih i parafiskalnih davanja. To je, dakle, narušavanje postojećeg sistema”, jasan je Šain.
Poručuje da se što prije treba tražiti cjelovito rješenje i to isključivo na Ekonomsko-socijalnom vijeću, gdje će svi partneri imati svoju riječ (poslodavci, radnici i Vlada).
“Ovako se poslodavci dovode pet minuta pred svršen čin i neko im kaže da nova pravila stupaju na snagu od 1. januara. Kako sada da preduzeća svoje novčane tokove usklade, osim da nešto rade što nije baš ni humano ni dobro, da produžavaju radno vrijeme, da traže veći intenzitet, da otpuštaju radnike ili da im smanjuju neka zagarantovana druga prava kao što su topli obrok, kao što je prevoz i slično”, upozorava Šain.
Prihodi u budžetu će sada rasti, ali i pritisak na radnike
I Gavran se pribojava da bi neki poslodavci mogli posegnuti za smanjenjem neoporezivih naknada.
“Ukidanje toplih obroka ne bi bilo razumno. Ishrana radnika je nešto što se podrazumijeva i to bi bila previše radikalna ideja. Ali, ono što poslodavci itekako mogu jeste da oni koji isplaćuju viši iznos toplog obroka nego što je minimalno propisano da ga smanje na minimum. Može se desiti da neki poslodavci počnu ucjenjivati radnike da vraćaju dio novca ili čak da otpuste neke radnike formalno, a da ga drži na crno s manjim primanjima”, kaže Gavran.
Povećanje neto plate radnicima samo po sebi nije problem, objašnjava ekonomista, već “enormna pljačka koja nastane kroz rast doprinosa”.
Slikovito objašnjeno, da bi poslodavac u Federaciji BiH isplatio radniku 1.000 KM plate, on treba da izdvoji 1.700 KM, od čega bi išlo 1.000 radniku, a 700 KM državi po osnovu doprinosa i poreza. Po visini izdvajanja za doprinose i poreze Federacija BiH je u samom vrhu Evrope. Mnogo razvijenije zemlje imaju niže stope poreza i doprinosa. No, federalna vlast nikada nije razumjela da se ekonomija može graditi i na poticanju potrošnje, a ne samo zavlačenjem ruke u džep radnika i privrednika.
“Novi zakoni o doprinosima i porezu na dohodak su jedino rješenje. Ovo što sada radi Vlada nije nikakva reforma. Jedino normalno rješenje je istovremeno povećanje plaća radnicima i smanjenje opterećenja poslodavcima i tada su svi zadovoljni i tako se pravi balans kojim radnik dobije više novca a poslodavac ne plati puno više ukupnih troškova. Niko ne gubi radna mjesta, nema negativnih efekata i budžeti na kraju čak imaju i pozitivne efekte. Međutim, po ovome kako se sada radi, kao da se zaboravila jedna polovina jednačine i imamo neodrživi disbalans. Jedino čemu ovo daje odmah pozitivne efekte je budžet. Kao da je Vlada rekla: ‘Hajde da mi sada sebi povećamo prihode od poreza i doprinosa, a privreda kako se snađe – snađe”, objašnjava Gavran.
Napominje kako trenutno imamo apsurdnu situaciju.
“Godinama rastu prihodi od poreza, imamo i stalno zaduživanje federalne Vlade, a za prioritetne stvari kao što je obnova pruge se čeka sadaka. Za obnovu Jablanice se opet čeka sadaka, jer se podnosi aplikacija Evropskoj uniji za neka njena sredstva. Dakle, to nisu prioriteti, fiskalna reforma nije prioritet jer se ne poduzima, meni stvarno nije jasno šta je prioritet i kuda odlazi novac, jer suštinske stvari se ne rade. Imam osjećaj da bi Vlada izvela fiskalnu reformu kada bi se neko sa strane javio da ponudi sredstva za to, kao da nisu ni spremni ni sposobni da sredstva građana i privrede iskoriste na način koji bi bio u interesu svih”, govori Gavran.
Višemjesečnu farsu s neispunjenim obećanjima fiskalne reforme, predlaganjem pa povlačenjem zakona i usvajanjem tajnih uredbi, na najbolji način ocijenio je profesor Željko Šain.
“Sve to mi izgleda ad hoc, bez sistema i nestručno. Sve te najave i mjere su politički intonirane i bez ekonomske osnove”, zaključuje Šain.