Naime, martovska sindikalna potrošačka korpa u Republici Srpskoj od 2.700,44 KM stoji kao suhi statistički podatak koji krije gomilu ekonomskih izazova sa kojima se suočavaju porodice, dok prosječna neto plata od 1.476 KM pokriva jedva nešto više od polovine neophodnih troškova.
Porodični budžeti pod konstantnim su pritiskom. Najveći dio odlazi na osnovne potrebe – 1.237 KM samo za prehranu, što predstavlja gotovo čitavu prosječnu platu radnika u građevinarstvu. Kada se tome dodaju troškovi stanovanja i komunalnih usluga od 664 KM, jasno je zašto mnogi građani provode besane noći razmišljajući kako preživjeti do sljedeće plate.
Za veliki broj porodica, kraj mjeseca postao je period matematičkih akrobacija. Mnogi su prinuđeni birati između plaćanja računa za grijanje ili kupovine novih cipela za dijete. Oni zaposleni u slabije plaćenim sektorima poput ugostiteljstva ili prerađivačke industrije, sa primanjima koja jedva prelaze 1.200 KM, posebno su ranjivi.
Uz ove podatke dodajmo i da je povećanje plate u odnosu na februar bilo 1 KM. Da dobro čitate.
Kontrast između različitih sektora dodatno naglašava društvene nejednakosti. Dok zaposleni u finansijskom sektoru uživaju u prosječnoj plati od 2.078 KM, radnici u sektoru nekretnina moraju se snaći sa gotovo upola manjim iznosom od 1.179 KM. Ova razlika stvara društvo podijeljeno na one koji mogu priuštiti sindikalnu potrošačku korpu i većinu koja mora živjeti sa kompromisima.
Ekonomska realnost tjera građane na kreativnost, ali i na teške odluke. Mnogi se okreću dodatnim poslovima, prekovremenom radu ili različitim oblicima neformalne ekonomije. Tenzija između rastućih troškova i stagnirajućih plata postaje svakodnevica koja oblikuje životne odluke – od odgađanja zasnivanja porodice do odustajanja od daljeg obrazovanja zbog finansijskih ograničenja.
Iako statistički podaci govore jednim jezikom, iza svakog broja krije se ljudska priča o prilagođavanju, odricanju i nadi da će naredni mjesec donijeti poboljšanje. Dok se raspravlja o makroekonomskim pokazateljima i politici, obični građani nastavljaju svakodnevnu borbu za dostojanstven život, pokazujući izuzetnu otpornost u suočavanju sa ekonomskim izazovima koji ostaju konstanta u njihovim životima.