Bosna i Hercegovina će uskoro dobiti posebnog zakona o zatvaranju RMU Zenica, prvi zakon ovakvog tipa u našo zemlji. A rudari, prema kojima su dugovanja premašila 114 miliona maraka, čekaju kakva ih sudbina čeka, novi rudnik, penzija ili biroo za zapošljavanje.
Kako bi se riješila ogromna dugovanja i dubioza ovog rudnika Vlada FBiH i Ministarstvo energetike i rudarstva pored donošenja zakona planira i kreditno zaduživanje, te prodaja zgrada, zemljišta i opreme.
Slična sudbina ubrzo čeka još dva rudnika u Federaciji.
ŠTA SE ČEKALO?
Bosna i Hercegovina potpisala je mnoge međunarodne ugovore i sporazume kojima se obavezala da će odustati od korištenja mrkog uglja, lignita, mazuta…
Nesumnjivo su potpisnici bili svjesni da će ovo biti težak i bolan proces za zemlju koja gotovo 70% električne energije dobija sagorijevanjem uglja, koja je jedina izvoznica električne energije u regionu i u kojoj ovaj sektor direktno zapošljava više od 17.000 radnika.
Međutim, nevjerovatno je da vlast u našoj zemlji propušta rokove za realizaciju većine obaveza, nema strategiju i poduzima vrlo male ili nikakve korake za bezbolniju tranziciju. Ta tranzicija bi trebala uključivati prekvalifikaciju, obrazovanje, razvoj obnovljivih izvora energije i energetsku efikasnost, no vlasti i dalje insistiraju na izgradnji termoelektrana i ulažu u ugalj i fosilna goriva.
Ignorisanje pitanja energetske tranzicije može dovesti do najgoreg mogućeg scenarija – da najveću cijenu plate građani, privreda i zaposleni u termoenergetskom sektoru.
Ipak, jedno je sigurno – svi rudnici i termoelektrane u Bosni i Hercegovini biće zatvoreni najkasnije do 2050. godine, čime će hiljade radnika ostati bez posla.
To je i krajem prošle fodine potvrdio i federalni ministar energije, rudarstva i industrije, Vedran Lakić: “Primarni zadaci i obaveze za BiH i Federaciju BiH su primjena i prenošenje zakonodavstva Evropske unije i usvajanje ciljeva do 2030. godine, s vizijom do 2050. koja se odnosi na povećanje proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, uz postepeno smanjenje i konačan prestanak korištenja fosilnih goriva u termoelektranama do 2050. godine”.
Istaknuo je da je strateški cilj države uspostaviti pravedan proces tranzicije energetskog sektora, ali da još uvijek nije donesen značajan broj strateških dokumenata koji bi trebali pratiti kompletan proces.
Naveo je i da Ministarstvo, zajedno sa Svjetskom bankom, planira realizaciju pilot-projekta koji bi obuhvatio tri rudnika.
Jedan od njih je RMU Zenica, gdje se kako je rekao radi i na pilot-projektu pravedne tranzicije u Zenici i još dva rudnika, čija se proizvodnja planira u dužem vremenskom periodu.
MOŽE LI BIH BEZ RUDNIKA I TERMOELEKTRANA?
U BiH trenutno postoji 11 aktivnih rudnika uglja i pet termoelektrana, a ovaj sektor direktno zapošljava više od 17.000 radnika.
Godišnja proizvodnja uglja, uglavnom lignita i mrkog uglja, iznosi oko 13 miliona tona, od čega se čak 94% koristi za proizvodnju električne energije, dok se oko 710.000 tona koristi za proizvodnju toplotne energije u domaćinstvima i centralnim sistemima grijanja u gradovima.
Osim TE Stanari, koja je puštena u rad 2016. godine, sve ostale termoelektrane stare su između 31 i 72 godine.
Takođe, Bosna i Hercegovina je jedina zemlja u regionu koja proizvodi više struje nego što su njene domaće potrebe, te je jedina izvoznica električne energije.
Uprkos tome, napuštanje eksploatacije uglja jedina je racionalna odluka.
Razloga je više – tehnoloških, ekoloških i ekonomskih. Na kraju, svi rudnici i termoelektrane u državnom su vlasništvu i uglavnom neprofitabilni, a proizvodnja uglja u BiH se subvencioniše. U periodu od 2015. do 2019. godine ukupan broj direktnih investicija iznosio je 16,54 miliona eura.
“Ukupan prihod svih elektroprivreda u BiH iznosi 1,9 milijardi KM, a njihov profit u 2020. godini iznosio je 19,5 miliona KM. Kada vidite takav odnos između ukupnog prihoda i profita, jasno je da elektroprivrede nemaju snage da iznesu tranziciju. No, imamo preko 6 milijardi eura štednje građana i privrede. Taj novac stoji neiskorišten, a po mom mišljenju mogao bi se djelimično iskoristiti za tranziciju”, izjavio je Damir Miljević, član Upravljačkog odbora RESET Centra za održivu energetsku tranziciju na webinaru “Imperativ smanjenja korištenja uglja u kontekstu energetske tranzicije BiH”, koji je organizovao Štokholmski institut za okoliš.
Tranzicija sa uglja, čije rezerve trenutno iznose oko 6 milijardi tona, na obnovljive izvore energije predstavlja veliki izazov za Bosnu i Hercegovinu, slažu se domaći i strani eksperti.
A VJETROELEKTRANE I SLOLARNE ELEKTRANE?
Mr. sc. Semin Petrović iz Istraživačko-razvojnog centra za gasnu tehniku govorio je za BUKU o potencijalima obnovljivih izvora energije u BiH i njihovoj primjeni.
Kako ističe, iako se u medijima u BiH dosta govori o vjetroelektranama i solarnim elektranama, trend njihove izgradnje još uvijek nije na zadovoljavajućem nivou.
Trenutno postoje tri izgrađene vjetroelektrane, sve u FBiH, ukupne snage 134 MW, te nekoliko stotina solarnih elektrana, koje imaju snagu manju od 100 MW.
Dakle, to je u odnosu na ukupnu instaliranu snagu postrojenja za proizvodnju električne energije (oko 4,7 GW) još uvijek zanemariva snaga, a i proizvodnja iz tih postrojenja na godišnjem nivou je skromna.
Međutim, prema riječima Petrovića, udio vjetroelektrana i solarnih elektrana u energetskom miksu BiH uskoro bi mogao značajno porasti jer je nekoliko njih već u fazi izgradnje ili pripreme. “U nekoliko općina su već tražene ili izdate dozvole za solarne elektrane ukupne snage od nekoliko stotina MW. Takođe, veliki broj subjekata iz industrijskog sektora i domaćinstava planira ili već realizuje izgradnju manjih solarnih elektrana. S druge strane, čini se da kapaciteti za prijenos i distribuciju električne energije nisu prilagođeni porastu snage elektrana, što bi moglo izazvati probleme u skoroj budućnosti”, istakao je Petrović, navodeći primjer Češke, gdje je tokom 2023. godine u jednom trenutku bilo blokirano 400 MW solarnih elektrana jer nisu mogli plasirati svoju proizvodnju u mrežu.
Takođe, Petrović dodaje da bi solarne elektrane trebale biti planirane zajedno s postrojenjima za skladištenje električne energije, poput baterija većih kapaciteta, što bi doprinijelo stabilnosti mreže.
Kao primjer navodi Tursku, gdje investitori u vjetroelektrane i solarne elektrane, koji planiraju skladišne kapacitete, imaju prednost u dobijanju dozvola i koncesija.
Zaključak – da bi proces dekarbonizacije u BiH bio uspješan, potrebni su želja, struka i novac. Trenutno, svaka od ovih stavki je poprilično klimava.