Na Klinici za psihijatriju
Univerzitetsko-kliničkog centra u Tuzli, tačnije na Odjeljenju za
socijalnu psihijatriju, nakon određenih tretmana uspješno su izliječeni.
O ovisnosti o internetu kao ozbiljnom problemu koji pogađa posebno
djecu, u našoj zemlji se još uvijek ne govori u dovoljnoj mjeri.
Sati provedeni za računarom, mobilnim telefonom ili tabletom mnogima su
postali sasvim normalno stanje, međutim, stručnjaci upozoravaju da
ovakvo ponašanje dovodi do velikih posljedica koje mogu ozbiljno
narušiti ličnost osobe.
Problem koji nije poštedio ni BiH
Da ovaj problem nije poštedio ni Bosnu i Hercegovinu potvrđuje činjenica
da su na Odjeljenju za socijalnu psihijatriju Klinike za psihijatriju
Univerzitetsko-kliničkog centra u Tuzli tri pacijenta već potražila
stručnu pomoć.
“Nažalost, kod nas se o ovisnostima još uvijek veoma malo otvoreno
govori. Ovisnost o internetu i videoigrama predstavlja nadolazeću
epidemiju koja nam je u ovom trenutku potpuno nejasna, jer su kliničke
manifestacije rijetke. Međutim, na duge staze ovo će biti veoma ozbiljan
problem, s obzirom da su mala djeca već počela stvarati svoj način
pristupa internetu kroz elektronske naprave koje se drže u rukama”,
rekao je za Klix.ba prof.dr. Mevludin Hasanović, šef Odjeljenja za
socijalnu psihijatriju Klinike za psihijatriju Univerzitetsko-kliničkog
centra u Tuzli.
Za odrastanje svakog djeteta izuzetno je važno da ide putem doziranih
informacija koje su u skladu s njegovim mogućnostima, što, prema
riječima našeg sagovornika, nije slučaj u vremenu u kojem živimo.
“Djeca pred nama upadaju u zamku, jer mi zbog prevelikih obaveza nemamo
dovoljno vremena za njih i drago nam je kada vidimo da se oni s nečim
zanimaju. Kada krenu u školu, umjesto da se posvete učenju gradiva, sate
provode za mobilnim telefonima igrajući videoigrice”, istakao je
Hasanović.
Na ovakav način, mališani se intelektualno veoma mnogo zamaraju,
emocionalno smaraju, a pri tome postaju i usamljeni, jer se “druže” s
napravom u koju gledaju.
“Razvijaju samo palčeve, gube vid, nisu na svježem zraku, a strada im
skeletalni, mišićni i kardiovaskularni sistem. Ovim putem polako upadaju
u drugu klopku, a posljedice će se vidjeti u vremenu kada uđu u
pubertet i kada postaju osobe koje trebaju preuzeti obaveze na sebe
sebe, ali neće imati kapacitet za to”, naglašava naš sagovornik koji
slovi za jednog od vodećih stručnjaka u liječenju ovisnosti o opijatima u
BiH.
Videoigre su uglavnom koncipirane na takav način da svi oni koji se
odluče na ovakav vid zabave moraju savladavati određen nivoe.
Dok pobjeđuju osmijeh na njihovim licima je itekako prisutan, ali
problemi nastaju u trenutku kada počnu gubiti. Nezadovoljstvo se
manifestuje i zdravstvenim tegobama koje osjećaju.
“Kada gube imaju nesanicu, bolove u stomaku i slično, a roditelji se
pitaju šta se dešava. Međutim, problem je jasan, s djecom se nisu
dovoljno bavili onda kada je trebalo, dozvoljavali su im pretjeranu
upotrebu videoigara te su upali u sklopku i postali pravi ovisnici”,
pojašnjava Hasanović koji je psihološkim metodama dosad uspio izliječiti
i prave ovisnike o kockanju.
Stvarni svijet zamijenili virtuelnim
Socijalne mreže, razne aplikacije za mobilne telefone i ostali
mnogobrojni servisi koje internet nudi doveli su do pojave ovisničkog
ponašanja među bh. građanima, posebno mlađom populacijom.
“Ranije su se u medijima pojavljivale samo osobe koje su postigle uspjeh
i koje zavređuju pažnju. Međutim, dolaskom društvenih mreža sada svako
ima priliku da predstavlja sebe na način na koji to on želi. Upravo ove
mreže su dovele i do epidemije da se predstavljamo u nekom posebnom
svjetlu, a mladi sve više realan svijet zamjenjuju onim virtuelnim. Više
nemate da ljudi sjede jedni s drugima te u istinskoj razmjeni emocija i
doživljaja komuniciraju. Sad se ljudi osamljuju, postaju anksiozni i
depresivni što stvara novi problem”, istakao je Hasanović te dodao:
“Zbog savremenih servisa na internetu ljudi ostaju budni do kasno u noć,
ujutro se bude umorni, a čim ustanu opet se okreću ka internetu. Mi smo
imali situacije da su nam dovodili adolescente koji nisu u mogućnosti
da završe fakultet, jer cijelu noć provode uz internet, previše su
agresivni te se izoluju od članova porodice.”
Liječenje psihološkim tehnikama
Kod ovisnika o internetu nisu prisutne psihoaktivne tvari kao što su
alkohol ili neke vrste droga te se liječenje zasniva na psihološkim
tehnikama i metodama koje su se dokazale u nekim drugim ovisnostima kao
što je ovisnost o kockanju.
S druge strane, ukoliko je kod pacijenta ovisnost o internetu
prouzrokovala i nastanak depresije, anksioznosti ili nekog drugog
emocionalnog poremećaja, što se nerijetko događa, primjenjuje se i
adekvatna medikamentozna terapija.
Pored pacijenta u cijelu ovu priču uključeni su i najbliži članovi porodice koji u najtežim trenucima moraju pružiti podršku.
S obzirom da su ovom problemu najviše podložna djeca i adolescenti, naš
sagovornik prevenciju vidi u tome da roditelji provode što više vremena
sa svojom djecom.
“Mi smo imali pacijenta koji je studirao na Fakultetu elektrotehnike u
Tuzli. Roditeljima je donosio lažne dokaze da je položio sve ispite.
Nakon tri godine, kada smo ga počeli liječiti te kada je suočen s
problem, priznao je da nije nijedan ispit položio. Uz određen tretman
uspjeli smo ga izliječiti. Dakle, roditeljima savjetujem da sa djecom
djecom moraju provoditi više vremena, a mobilne telefone, tablete i
slično im mogu davati samo kao nagradu na sat vremena, nakon čega će
provjeriti koje stranice su posjećivali”, zaključuje Hasanović.