Međunarodni praznik rada obilježava se kao spomen na velike radničke proteste održane u Chicagu 1. maja 1886. godine, kada je u sukobima s policijom poginulo više radnika.
Cio 19. vijek bio je obilježen iskorištavanjem radnika. Niske dnevnice, prekovremeni rad od 12 do 18 časova koji je neadekvatno plaćen, iscrpljivao je ljude koji su se u svim zemljama razvijenog kapitalizma štrajkovima borili za dostojnije uslove rada i života.
Dok se decenijama unazad na ovaj dan u svijetu održavaju protesti nezadovoljnih radnika, u borbi za bolji položaj i poštivanje radničkih prava, kod nas se slavi uz roštilj, a najveća briga trenutno je vremenska prognoza. O nezaposlenosti će se, ponovo, misliti sutra.
Inflacija?!
Ispred mesnica dugi redovi, sve kase u marketima jutros su bile aktivne. Inflacija i besparica, koje su svakodnevna tema na kafama, slučajnim susretima među poznanicima po trotoarima i u marketima, danas su zaboravljene.
“Zaposlen nisam, povremeno radim sezonske poslove, sada čekam posao u Hrvatskoj tokom sezone. Ostatak godine ništa, na birou sam odavno, inače sam diplomirani pravnik po struci. A što se slavlja tiče, okupili smo se jutros oko 8,00h ovdje, na Drini, ima nas desetak. Kupili smo pivo i roštilj i vjerovatno ćemo ovdje ostati do sutra ujutru”, kaže za Buku Stanislav Petković iz Bijeljine.
Sve veća stopa nezaposlenih, loši uslovi rada, neplaćanje, rad na crno i mnogobrojni problemi koji muče građane BiH, na ovaj dan bivaju gurnuti “pod tepih”. Već naredni dan nezaposlenost i inflacija ponovo bivaju vraćene na vrh ljestvice gorućih tema u BiH.
“Prvi maj u istoriji nije politizovan, iako ima veze sa izborenim pravima radnika, sada je tu problem što slavimo praznik rada, a imamo problem sa radom. Nikada nije bila veća kriza rada. Prvi maj je nekada značio borbu za radnička prava, proslavu , prvomajski uranak, danas imamo samo poruke upozorenja, krize, probleme, tako da 1. maj, po meni, danas i nema nekog smisla slaviti”, kaže za Buku sociolog Drago Vuković.
Zemlja sa 343.500 nezaposlenih
U evidencijama zavoda i službi za zapošljavanje u BiH, na kraju decembra prošle godine bilo je 343.500 lica. Stopa nezaposlenosti u našoj zemlji iznosila je, tokom protekle godine, 13,1 posto. Broj zaposlenih osoba, tokom protekle godine, povećao se za 0,8 posto. Od ukupnog broja nezaposlenih osoba, 64,5 posto osoba pripadalo je starosnoj grupi od 25 do 49 godina, pokazuju podaci istraživanja Agencije za statistiku BiH.
Prema strukturi osoba koje traže zaposlenje, zaključno sa 29.2.2024. godine, NKV radnika je 99.498 ili 29,39 posto, PKV-NSS 4.942 ili 1,46 posto, KV 106.100 ili 31,34 posto, VKV 801 ili 0,24 posto, SSS 95.288 ili 28,15 posto, VŠS 5.289 ili 1,56 posto, VSS 26.610 ili 7,86 posto, pokazuju podaci Agencije za rad i zapošljavanje.
Spora i nedovoljna poboljšanja radničkih prava
Zbog sve veće nezaposlenosti u BiH, ali i sve manjih prava radnika, sindikalisti upozoravaju da je teško očekivati da se “preko noći” stvari promijene.
“Prošla godina bila je važna za sindikat, došlo je do značajnijeg povećanja najniže plate, a zahvaljujući tome i do povećanja prosječne plate. Svakako da smatramo da je i 900 KM nedovoljno, ali istovremeno je veći problem to što se institut najniže plate zloupotrebljava u smislu da i dalje imamo gotovo trećinu radnika koji rade za najnižu platu”, kaže za Buku Ranka Mišić, predsjednica Saveza sindikata Republike Srpske.
Položaj radnika sve je teži, svakodnevno se krše kolektivni ugovori, a umanjuju se i prava zasposlenih. Radnici u BiH suočavaju se gotovo svakodnevno sa dilemom – da li prijaviti poslodavca i rizikovati gubitak kakvog – takvog posla, ili raditi obespravljen?
Ekonomski analitičar prof. dr Aleksa Milojević kaže za Buku da u našoj zemlji, gdje su ugrožena sva radnička prava, zapravo nije jasno šta se to proslavlja.
“Kod nas nema smisla da se slavi rad, jer kod nas je stanje poražavajuće. Ovdje, prije svega, država snosi odgovornost za ovakvo stanje. Godinama unazad ne radi se gotovo ništa da se stvore povoljne ekonomske prilike i povoljan ambijent, kako za poslodavce, tako i radnike”, kaže za Buku prof. dr Aleksa Milojević.
Radnici su, dodaje Milojević, uglavnom primorani da prihvataju sve, kako bi sačuvali posao, a oni koji bi trebalo da ih zastupaju i štite njihova prava, a to su prije svega predstavnici sindikata, najčešće su samo produžena ruka vlasti ili opozicije.
Paradoks tržišta rada: sa jedne strane visoka nezaposlenost, a sa druge povećan uvoz stranaca
Poražavajući podaci govore da je Bosnu i Hercegovinu za proteklih deset godina napustilo 660.000 osoba.
Kada se traže ekonomski razlozi odlaska bh. građana, tu se, tvrde analitičari, uglavnom navode dvije stvari – visina plate i dugoročna nezaposlenost.
Sa druge strane, zbog velikog odliva radno sposobnog stanovništva, sa kojim se BiH suočava tokom posljednjih nekoliko godina, mnoge kompanije se u nedostatku radne snage, okreću uvozu radnika iz inostranstva.
Vijeće ministara BiH, donijelo je Odluku o utvrđivanju godišnje kvote radnih dozvola za zapošljavanje stranaca u Bosni i Hercegovini za 2024. godinu. Tako, ukupna godišnja kvota radnih dozvola za produženje i novo zapošljavanje stranaca u BiH u 2024. godini iznosi 6.073, od kojih se na Federaciju Bosne i Hercegovine odnosi 4.295 dozvola, Republiku Srpsku 1.400, a Brčko distrikt BiH 378.
Ukupna godišnja kvota radnih dozvola značajno je veća u ovoj u odnosu na prošlu godinu kada je iznosila 3.995 radnih dozvola.
Za novo zapošljavanje stranaca u BiH u ovoj godini mogu se izdati 3.623 radne dozvole, i to za Federaciju BiH 2.345, za Republiku Srpsku 1.000, a za Brčko distrikt BiH 278 radnih dozvola, navedeno je u saopštenju Vijeća ministara BiH.
Najviše radnih dozvola, kako se navodi, predviđeno je za novo zapošljavanje stranaca u građevinarstvu i to čak 1.550, dok su 762 radne dozvole na raspolaganju za novo zapošljavanje stranaca u prerađivačkoj industriji.