Provjerili smo da li je voda u Banjaluci ispravna za piće

Kažu da je sve je učestaliji stomačni virus među djecom, pa misle da ga djeca dobijaju zbog neispravne vode. "Nekvalitetna voda je najčešći uzrok stomačnih tegoba, a zbog suše vodosaj Vrbasa je znatno opao, i kraj njega je nemoće prošetati zbog jako neugodnog mirisa, a znamo da sve fekalije završavaju u njemu. Ozbiljno sumnjam u mogućnost zagađenja vode", samo je jedna od reakcija majki čija su djeca ovih dana imala stomačni virus.

Tim povodom kontaktirali smo nadležne institucije- Gradsku upravu i Vodovod.

VODOVOD: VODA ZDRAVSTVENO ISPRAVNA

U Vodovodu, kažu da je voda za piće u Banjaluci zdravstveno bezbjedna i odgovara normativima Pravilnika o zdravstvenoj ispravnosti vode namijenjene za ljudsku potrošnju (Sl.gl.RS, br.88/17).

Naglašavaju i da se zdravstvena ispravnost vode za piće putem laboratorijskih analiza obavlja u fizičko-hemijskim i mikrobiološkim laboratorijama Vodovoda Banjaluka svakodnevno, te u laboratorijama Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske u Banjaluci, i to prema planu Instituta na koji Vodovod nema uticaja. 

"Svake godine, u proljeće i početkom ljeta, sa pojavom sezonskog voća i povrća se javljaju slična pitanja i sumnje u kvalitet vode za piće. Sumnja koju izražavate, odnosno prenosite od zabrinutog stanovništva, je već druga ove godine. Institut prati stanje u domovima zdravlja i nemaju podatke niti evidencije o pojavama bilo kakvih stomačnih epidemija", ističe za Buku Miljana Miljanović, direktorica Sektora kvaliteta vode i ekologije u banjalučkom Vodovodu istovremeno podjećajući na važnost i značaj dobrog i temeljnog ispiranja voća i povrća prije konzumacije (zelena salata, jagode, trešnje, lubenice…).

Takođe dodaje da nizak ili visok vodostaj, kao i pojava velikih mutnoća u sirovoj vodi rijeke Vrbas nemaju uticaj na kvalitet vode za piće, jer je voda na postrojenjima za prečišćavanje podvrgnuta višestepenom faznom prečišćavanju i kao takva se otprema potrošačima, a ne kao sirova voda direktno iz korita rijeke.

Kada je riječ o neugodnim mirisima u rijeci Vrbas, Miljanović ističe da su oni posljedica ispuštanja kanalizacionih i drugih otpadnih voda nizvodno u užem gradskom području, ali da nema razloga za bojazan, jer se isti nalaze nekoliko kilometara nizvodno od vodozahvata koji se nalazi u Desnoj Novoseliji i ne mogu doći u kontakt sa vodom za piće koja se isporučuje potrošačima.

Na području Karanovca i Novoselije, dodaje, je izgrađen kanalizacioni kolektor i takve zagađene vode se ne ispuštaju u blizini vodozahvata.

BAKTERIJE  NA SVIH 6 KUPALIŠTA

I dok iz Vodovoda uvjeravaju da voda bezbjedna za piće iz Gradske uprave obavještavaju da prema nalazima i mišljenju Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske uzorkovana voda nije za kupanje, jer je puna bakterija.

"Na sedam kupališta na kojima su uzeti uzorci vode zbog povećanog broja bakterija voda se ne može smatrati bezbjednom za kupanje. Kao i ranijih godina uzorci vode za kupanje na Vrbasu i Vrbanji pokazali su da je voda neispravna, te da nije bezbjedna za kupanje. Ove godine vjerovatno zbog niskog vodostaja nijedan uzorak nije ispravan", kažu za BUKU iz Gradske uprave.

A ŠTA JE SA HEMEKALIJAMA, OLOVOM; PESTICIDIMA, FARMACEUTSKIM LIJEKOVIMA

Slobodanka Pavlović, profesorica i dekan na Fakultetu za ekologiju kaže da kada želite da vidite kakvo je stanje životne sredine pa i vodotoka i vode za piće, u gradu Banjaluka prva poteškoća sa kojom se susrećete jeste ta, da teško možete doći do određenih podataka, jer nemamo na jednom mjestu dostupne, jasne i razumljive podatke o stanju životne sredine. Naglašava i da se rezultati koji objavljuje Vodovod i druge nadležne institucije tiču samo hemijskih i bakterioloških parametara vode za piće.

Međutim, dodaje, količine hemikalija, koje se doziraju u cilju čišćenja vode, zavise od količine sirove vode koja je pogođena i trenutnog kvaliteta sirove vode na ulazu u fabriku za prečišćavanje. Na prametre koji utiču na kvalitet ulazne sirovine, pojašnjava, višestruko utiču različiti faktori u zavisnosti od godišnjih doba i vremena- vodene temperature, povećana zamagljenost silikatnog ili koloidnog porekla, oksidabilnost i slično.

Nadalje kada odvrnemo slavinu i u čaši vidimo mliječno-bijelu tečnost, svi pretpostavimo, kaže Pavlović, da je u pitanju hlor koji se koristi za dezinfekciju, i mi tu vodu pijemo. Ali i on u određenoj koncentraciji zagađuje vodu. 

"Programom rada, u okviru analize teških metala, predviđena su ispitivanja bakra, hroma, arsena na svim profilima i pri svim uzorkovanjima. Međutim, šta je sa ostalim? Od teških metala, najčešće se u vodi može pronaći olovo, naročito u starim zgradama, gdje voda teče kroz olovne cijevi i upija ga. Ovaj opasan element na duže staze može da ošteti centralni nervni sistem i reproduktivne organe, negativno utiče na krvni pritisak, uzrokuje anemiju i oštećenje bubrega. Opasna je i živa, koja je često prisutna u dvorišnim bunarima, a u gradskom vodovodu bi trebalo da je uklanjaju", pojašnjava naša sagovornica.

Podsjeća i da su česti kvarovi na vodovodnoj mreži, da tada iz slavine obično poteče mutna, žuta ili smeđa voda, te da treba proći određeni period dok se taj mulj i blato ne iščisti iz sistema. Ali za nas su, naglašava, mnogo opasnija ona nevidljiva onečišćenja vode, poput tragova fenola, farmaceutskih lijekova, pesticida, herbicida, već spomenutog olova, azbesta, nitrata…

"Ja želim da vjerujem da je kvalitet vode koja se ispituje u Vodovodu zadovoljavajući ali nisam upoznata sa podatkom da li se vrše redovne provjere kvaliteta vode iz slavine u različitim dijelovima grada. Kvalitet vode može znatno biti oslabljen brojnim spoljnim i unutrašnjim faktorima od proizvođača do potrošača. 
Šta se desilo sa nekadašnjim izvorima u Banjaluci, gdje smo nekad u doba ratnih dešavanja išli po vodu. Podzemni izvori i bunari su ugroženi intenzivnom gradnjom te dolazi do presjecanja prirodnih tokova podzemne vode i onda samo osvane tablica sa natpisom „VODA NIJE ZA PIĆE!“, zaključuje naša sagovornica.

Ujedno podsjeća da najveći dio otpadnih voda iz naselja (uključujući i otpadne vode industrijskih pogona priključenih na javnu kanalizaciju) ispušta se u vodotoke (oko 92,8%), a preostali dio u podzemne vode, uglavnom bez prethodnog prečišćavanja. Slična je situacija i sa ostalom industrijom koja najveći dio otpadnih voda ispušta u rijeku Vrbas (oko 97,1%) (više na OVOM linku)

Viktor Bjelić iz Centra za životnu sredinu ranije je za BUKU rekao da je da je rijeka Vrbas danas u velikoj mjeri zagađena otpadnim vodama, ali i čvrstim otpadom koji dolazi iz gornjeg toka sliva rijeke Vrbas, i to ne samo iz rijeke Vrbas, nego i iz pritoka.

"Nažalost, takvo stanje je prisutno već duži niz godina, iako do Banjaluke Vrbas ima kvalitet vode druge klase, što znači da je voda ispravna za kupanje i rekreaciju, kao i tehnička voda, ali nizvodno od Banjaluke on je već u trećoj ili četvrtoj klasi, što znači da je rijeka izuzetno zagađena, odnosno voda je neupotrebljiva za bilo kakvo korištenje bez prethodnog tretmana. Vrbas je žila kucavica, ne samo grada Banjaluke već svih nizvodnih i uzvodnih gradova, a ako govorimo o ovom zagađenju koje isključivo dolazi od čovjeka i ljudskih aktivnosti, to možemo uporediti sa krvožilnim sistemom čovjeka. Danas Vrbas ima veliku koncentraciju holesterola, upravo od ovog otpada i otpadnih voda", rekao je za BUKU Bjelić.

A koliko je sitaucija alarmantna, ne samo u Banjaluci, već u cijeloj BiH, govori i podatak da se u naše vodotoke svake sekunde pusti oko 30 kubnih metara otpadne vode, a ukupno zagađenja je toliko kao da na području BiH živi 15 miliona stanovnika!