Novo klizište koje se aktiviralo u Starom Ugljeviku nije izolovan incident niti iznenađenje za stanovnike ovog kraja. Naprotiv, ono predstavlja kulminaciju dugogodišnjih problema na koje su mještani upozoravali, a na koje nadležni nisu reagovali na vrijeme. Danas, kada se zemlja ponovo pomjera, kuće pucaju, putevi nestaju, a sela ostaju odsječena bez vode i struje, mještani otvoreno govore da se boje za svoje živote.
Zbog novog klizišta, pet sela u okolini Starog Ugljevika praktično je odsječeno od ostatka opštine. Saobraćajnice su uništene ili teško oštećene, alternativni pravci su improvizovani i nebezbjedni, a u pojedinim dijelovima teren je postao nepristupačan čak i pješacima. U takvim uslovima, dolazak hitnih službi je gotovo nemoguć, što dodatno povećava osjećaj straha i nesigurnosti među stanovništvom.
Upravo zbog toga, mještani Starog Ugljevika danas su organizovali protest, poručujući da više nemaju povjerenja u obećanja i privremena rješenja. Kako kažu, novo klizište samo je potvrdilo ono na šta su godinama upozoravali – da se problem gura pod tepih dok se rizik po ljude povećava.
„Mi smo još ranije primijetili da se zemlja pomjera, da se javljaju pukotine na kućama i dvorištima. Prijavljivali smo to, obraćali se opštini, tražili da se ispita teren, ali se sve završavalo na obećanjima. Prvo su stradali manji putevi, pa lokalne saobraćajnice, a sada su ugroženi i glavni pravci. Svaki novi odron i svako novo klizište nas vraća korak unazad“, kaže za BUKU Miladin Radovanović, predsjednik Savjeta mještana Starog Ugljevika.
Rudarski radovi i klizišta: veza koju mještani ne dovode u pitanje
RiTE Ugljevik je ponovo van pogona zbog nedostatka uglja, a rudarske mašine svakodnevno rade na pronalaženju novih količina neophodnih za proizvodnju električne energije. Dok se proizvodnja pokušava stabilizovati, stanovnici okolnih sela suočavaju se sa posljedicama takvih zahvata u prostoru.
Mještani Starog Ugljevika tvrde da je upravo intenzivna eksploatacija uglja jedan od ključnih uzroka klizišta.
„Rudnik nam je došao ispred kuća. Kopaju sve bliže i bliže, a niko ne razmišlja šta to znači za ljude koji ovdje žive. Mi nemamo gdje. Tražimo od nadležnih da nas hitno isele i riješe pitanje našeg boravka. Ovi ljudi koji su se do sada iselili nikome ništa nije isplaćeno. Mi nemamo kud, a oni ništa ne rješavaju. Pa je li treba neko da nastrada?“, kaže za BUKU Radivoje Radovanović, čija se kuća nalazi u blizini ugroženog područja.
On objašnjava da su posljedice vidljive golim okom.
„Zemlja puca, klizi, kuće se krive. To se ne dešava samo od sebe. Ovo je rezultat dugogodišnjeg kopanja i mijenjanja prirodne konfiguracije terena“, smatra Radovanović.
Posljedice novog klizišta na svakodnevni život
Najteže pogođen svakodnevni život stanovnika. Zbog uništenih puteva, sela su ostala odsječena, a u pojedinim dijelovima prekinuto je snabdijevanje vodom i električnom energijom.
„Nemamo puta, prekinuta je voda, struja često nestaje. Živimo kao da smo odsječeni od svijeta“, kaže za BUKU Radivoje Radovanović. On naglašava da su privremena rješenja neadekvatna.
„Napravili su neki privremeni put, ali to je samo da se kaže da nešto postoji. Tim putem ne može normalno da se prođe. Ako se desi nesreća, niko ne može brzo da dođe do nas“, upozorava on.
Anđa Gajić, koja u Starom Ugljeviku živi decenijama, kaže za BUKU da ovakvu situaciju ne pamti.
„Ovo je jedna velika katastrofa. Kuće pucaju, putevi propadaju, a mi se pitamo hoćemo li sutra imati gdje da živimo. Imamo ljude koji ne mogu sami, koji zavise od pomoći drugih. Ako hitna pomoć ne može da dođe, šta onda? Ko će snositi odgovornost?“, pita se ona.
Institucionalna tišina i odgovornost
Mještani ističu da su se u više navrata obraćali nadležnim institucijama – opštini, resornim ministarstvima i upravi rudnika – ali konkretnih rješenja nije bilo. Prema njihovim riječima, reakcije su se svodile na privremene mjere, bez dugoročnog plana.
„Mi ne tražimo čuda. Tražimo da se problem riješi kako treba ili da nas izmjeste ako ovdje više nije bezbjedno za život“, kaže za BUKU Miladin Radovanović. On ističe da današnji protest nije bio politički, već egzistencijalni.
„Ovo je borba za opstanak. Ako se ništa ne preduzme, mi ćemo biti primorani da idemo dalje – pred Skupštinu opštine, pred Vladu, pred Tužilaštvo. Neko mora da preuzme odgovornost“, poručuje Radovanović.
Protest kao posljednje upozorenje
Današnji protest mještani vide kao posljednje upozorenje. Novo klizište, kažu, pokazalo je da vremena za čekanje više nema. Dok se rudarski radovi nastavljaju, a klizišta šire, Stari Ugljevik postaje primjer kako dugogodišnje ignorisanje problema može dovesti čitave zajednice na ivicu nestanka.
Mještani poručuju da ne žele da njihova sela postanu još jedna statistika, već da traže pravo na bezbjedan život, osnovnu infrastrukturu i odgovornost onih koji odlučuju o prostoru u kojem žive. Za četvrtak, 15.01., zakazali su novi protest pred upravnom zgradom Opštine, a potom i ispred uprave RITE Ugljevik. Tvrde da neće odustati dok ne dođu do rješenja.