Cijene hrane i higijenskih potrepština i dalje rastu.
Mnogi
građani u Federaciji BiH rast cijena određenih proizvoda dovode u vezu s
akcijom koja je na snazi a koja se zove “Zaključavamo cijene”. Naime, nekoliko
mjeseci je na snazi akcija koja podrazumijeva fiksiranje cijena 60 artikala
koje su izabrali trgovački lanci, a koji spadaju u red osnovnih životnih
namirnica.
Kada je ova akcija nastala krajem prošle godine, pojedini
ekonomisti su upozoravali da će upravo doći do rasta cijena drugih proizvoda
koji nisu obuhvaćeni akcijom “Zaključavamo cijene”, jer su smatrali da će
trgovci na taj način pokušati da nadoknade ono što izgube na fiksiranim
proizvodima.
Građani se lošije hrane
Ipak, Marin Bago, predsjednik Udruženja za zaštitu potrošača
Futura iz Mostara, rast cijena drugih proizvoda ne bi povezivao s akcijom
“Zaključavamo cijene”.
“Mislim da to baš i nema veze s akcijom. Cijene rastu i
prije akcije i poslije. Zaključano je oko 60 proizvoda, a njih ima mnogo više.
Mi imamo stalnu situaciju da rastu cijene hrane. To nije od jučer. Dakle, imamo
situaciju da jedna prosječna plaća ne može nahraniti jednu prosječnu obitelj. S
tim da nahraniti više nije onaj naš tradicionalni pojam “odhranili smo djecu”.
Ovdje govorimo bukvalno o hrani. Jednoj prosječnoj obitelji, gdje jedno dijete
ide u školu, za hranu treba preko 1.400 KM. Prosječna plaća je 1.300 KM. Mislim
da smo jedina zemlja koja za prosječnu plaću nije u stanju bukvalno prehraniti
svoju obitelj”, ističe za Buku Bago.
Kao rezultat navedenog, dodaje, građani se hrane lošije nego
što je potrebno, te navodi da će to imati niz posljedica.
Na dnevnom redu sjednice Zastupničkog doma Parlamenta FBiH
koja je zakazana za ponedjeljak naći će se i Prijedlog zakona o izmjenama
Zakona o kontroli cijena. U ovom prijedlogu zakona podižu se značajno kazne za
trgovačke subjekte koji budu dizali marže za vrijeme trajanja njihovog
ograničenja.
Podsjetimo, posljednjih godina u Federaciji BiH je na snazi
bila mjera ograničavanja marži na određene proizvode, ali su ta ograničenja
mnogi privredni subjekti kršili, a neki su i kršenja zakona ponavljali iz
mjeseca u mjesec. Kazne su bile mizerne i prihvatljive za trgovce.
S druge strane, Bago smatra kako ograničavanje marži nije
rješenje.
“Ograničavanje marži je slobodna volja trgovaca jer kod nas
je slobodno formiranje cijena na tržištu. Takva smo zemlja, tržišna ekonomija i
tu je slobodno formiranje cijena. Ne može se od trgovaca očekivati da oni
provode mjere za koje su nadležne institucije Bosne i Hercegovine”, govori
Bago.
Sličnog razmišljanja je i ekonomista Admir Čavalić, koji je
i zastupnik Stranke za BiH u Parlamentu FBiH.
“Suština priče je da marže nikada nisu bile problem kada je
riječ o inflaciji, problem su nabavne cijene. Vi ako dignete nabavnu, odmah
raste i prodajna. Mi od 14. decembra nemamo više na snazi ograničenje marži
koje je gotovo tri godine u Federaciji bilo na snazi. Problem kod ovog zakona
koji je na dnevnom redu u ponedjeljak, jeste što je on spram EU puta zastario.
Priča o kontrolama cijena u kontekstu EU integracija jednostavno nema smisla
kod pristupa jedinstvenom tržištu. Sada mi, nekako paušalo uvodimo neke veće
kazne, ali se bojim da će opet najveću cijenu kazni opet platiti neki trgovci
koji nisu pod političkom protekcijom, kroz neki selektivan pristup, da li od
inspekcija ili nekog drugog, a s druge strane neki drugi koji budu kršili zakon
će biti izuzeti”, smatra Čavalić.
Konkurencija kao lijek protiv visokih cijena
Posljednjih mjeseci građani koji su putovali u Hrvatsku
navode primjer kako je puter u Zagrebu 1.5 euro. Isti onaj koji je u BiH 7 ili
8 KM. Čavalić napominje kako je to rezultat jake konkurencije.
“Neće pasti cijena na dobru volju trgovca ili proizvođača
ili što neko nekoga kažnjava ili definiše cijene. To se pokazalo kao politika
koja ne donosi rezultate. Što se tiče kreiranja cijena, tu je najvažnija
konkurencija. Hrvatska je to dobila ulaskom u EU. Inostrani trgovački lanci su
uvjetovali da dođe do jačanja konkurencije na domaćem tržištu. To se još nije
desilo u značajnoj mjeri kada govorimo o Bosni i Hercegovini. Ubijeđen sam da
sve mjere koje podrazumijevaju ukidanje barijera, omogućavanje više konkurencije,
više tržišnih učesnika, da one dugoročno obaraju cijene. To je najbolji lijek
protiv visokih cijena. Kada imate monopolistu, cijene će relativno biti visoke,
kada imate monopolističku konkurenciju kao što je slučaj s naftom i naftnim
derivatima opet će cijene biti visoke. Međutim, gdje god imate više razvijenu
konkurenciju, to automatski znači pad cijena, jer onemogućava dogovaranje na
tržištu i uvodi niz nekih praksi gdje nekada trgovci po cijenu vlastitog
kratkoročnog gubitka idu s nekim kampanjama, samo kako bi privukli potrošače”,
pojašnjava Čavalić.
Bago naglašava kako federalna vlast mora provesti druge,
važnije reforme.
“Ako želimo više novca u džepu, pa naravno da su nam
potrebne fiskalne reforme, gdje ćemo smanjiti iznos doprinosa na plaću, a da
više ostane u novčaniku radnika. Međutim, mi smo to trebali uraditi prije
nekoliko godina. Sada je inflacija već ovo sve pojela, ali ne treba od toga
odustajati. Više novca u džepu obitelji je bolja kvaliteta življenja. Dakle,
sigurno je da su fiskalne reforme nešto što je neophodno. U Bosni i Hercegovini
su doprinosi na plaću među najvećim u Evropi i to nije normalno. A druge zemlje
svojim građanima od tih doprinosa nude mnogo više u vidu zdravstvenih usluga, a
vraćaju građanima i kroz obrazovanje i infrasrukturu pripremajući teren za
kvalitetniji razvoj”, podvlači Bago.
Ono što se izgubi na direktnim porezima, vraća se na
indirektnim
I Čavalić smatra da su fiskalne reforme najpotrebnije u ovom
trenutku.
“Fiskalne reforme – da, ukidanje parafiskalnih nameta – da.
Međutim, fiskalnih zakona nema na dnevnom redu naredne sjednice federalnog
Parlamenta niti imamo bilo kakav trag u parlamentarnoj proceduri. Vlada je sama
sebi zadala neki rok do 1. jula, a mi još čekamo. Skeptičan sam po pitanju
navedenog, jer ne znamo ni kako ide taj proces koji se tiče online
fiskalizacije, a znamo da to uvjetuje sve ostalo”, kaže zastupnik SBiH-a.
Jasno je, napominje on, da bi fiskalne reforme pomogle
radnicima da izdrže udare na njihove džepove.
“S jedne strane jačate potražnju, a s druge činite i
ponuđače konkurentnijim. Izbijanjem nekih nepotrebnih troškova, omogućavate im
da mogu ponuditi bolje cijene i kvalitet. Ljepota fiskalnih reformi je što u
isto vrijeme imate korist i za ponudu i potražnju. Kada radnik dobije nekoliko
stotina maraka veću platu, on će to potrošiti. I ono što entitet izgubi na
direktnim porezima, vraća mu se na indirektnim kroz PDV i akcize zbog veće
potrošnje građana. Taj novac se s državnog nivoa opet spušta entitetima”, jasan
je Čavalić.
Bago upozorava na loše statističke podatke kada je u pitanju
proizvodnja hrane, te napominje da proizvodimo samo 20 posto svojih potreba,
ostatak uvozimo.
“Jasno je da se moramo baviti proizvodnjom hrane. Niz
paralelnih operacija se mora raditi. Svaka institucija u okviru svojih
nadležnosti. Mi moramo mobilizirati poljoprivredu, stočarstvo, voćarstvo, bez
toga se ne može. Ali, jasno je da to sve treba subvencionirati. Nema
poljoprivrede i stočarstva nigdje u svijetu a da državne institucije o tome ne
vode posebnu brigu. Nema zemlje na svijetu gdje su poljoprivrednici samostalni
i samoodrživi. Mora država tu uskočiti na niz različitih načina. Osiguravajući
plasman, proizvodnju, infrastrukturu i edukaciju da bi bili konkurentni na
tržištu. Uvoz je teško kontrolisati, ali možemo reći da nećemo uvoziti krompir
dok ne potrošimo npr. 100 tona našeg, ali mi ne znamo koliko krompira imamo da
bismo uradili tu mjeru. Na svakom primjeru možemo vidjeti da ne upravljamo
dobro i da nemamo temeljne informacije”, zaključuje Bago.