Pa, dragi naši, o čemu zapravo govorimo? Svi zajedno smo svjedoci da je prethodnih godina vladao dar-mar u izbornim godinama, a, nekako, svi o tome počinju priču tek kad se oblaci navuku, a tad se nema kud sakriti. Da ne govorim da niko pri tome nije spremio kišobran. I šta se dešava? Gospoda se istrese, a narod k’o narod, nakon svega ostane ogoljen (jer treba platiti kampanje). Elita se seli u toplije krajeve dok se ne razvedri i otuda nas gledaju kako grcamo u neredu koji su sami izazvali. Onda dođu sa imaginarnim projektima i svima puna usta napretka i uspjeha u narednim godinama, a čim ljudi malo dođu do svijesti i vide da je priča o napretku i uspjehu tako istrošena i jadna, onda eto velikih Srba i referenduma kojim mlate kao posljednjim adutom, jer su sve ispucali ili oni ili oni prije njih.
Otprilike je ovo svima jasno i nije ništa novo, naprotiv. Ali šta sad? Kako se pripremiti za nevrijeme i gustu maglu koja dolazi? Gdje se prikloniti? Da li vrijedi ostati na ledini, ne glasati? Koji su nam izbori? Šta sve vrijedi kad poslije kiše dolazi samo smog i opet sivilo, kako je do sada bio slučaj?
Pitanja su tu, a gdje su odgovori? Ko da odgovori, koliko da vjerujemo i kome uopšte? Pitanje svih pitanja – KAKO DA VJERUJEMO? Kako nakon svega? Jedino da se napravimo ludi i opet kažemo sami sebi: „idemo na čorbu i džabno meso, pa nakon toga na zaokruživanje“, ali nije više ni to fora.
Pa ovako, dragi moji, mislim da je jedini pravi izbor i stav čovjeka koji danas razmišlja bar malo o budućnosti, stav buntovnika, i nikako drugačije. Bunt je jedini normalan i razumljiv stav uzrokovan višegodišnjim političkim bahaćenjem na sceni, koju pri tom samo nazivamo politička scena, a na njoj je najmanje kvalitetnih političara. Argumenata i analiza koji ovu priču mogu jasno da razdvoje od demagogije i šupljiranja je na pretek. Pomenuću samo standard i uslove života kroz grafikon vremena i evropskih tokova, koji teku mimo nas. Ko je kriv i čime nam to uspijevaju zamagliti vidike uvijek kad treba da biramo? Pa upravo onim silnim obećanjima i kvazipatriotizmom, koji, nažalost, toliko troše da ga već odavno među učenim i svjesnim ljudima nema!
Zašto Đorđe već sada počinje pisati o izborima koji idu, a, zamislite, tek je februar? Pa, zato što su ih mnogi već osmislili i već se sabiraju oblasti i glasovi, a narod i dalje traži žirante, studenti i dalje misle da studiraju, klinci nemaju vrtiće, penzioneri još uvijek nemaju za lijekove…Ali bitno je da imaju pravo glasa, a da što manje znaju. Ljudi, eto ga i odgovor! Držimo društvo u velikom neznanju i nema zime!!! Prava i tačna informacija vrijedi bogatstvo, ali kako doći do nje? Ovdje je to jako teško, skoro nemoguće. A samim tim je nemoguće imati i pravu sliku.
Pa šta nas onda čeka na jesen? Sad je jasno da je ova prognoza prilično tačna, koliko je to moguće s obzirom na (ne)dostupnost informacija (izuzimajući nekolicinu medija, pa i ovaj između ostalih). Znači, nažalost, nimalo blistava slika u budućnosti na našim ekranima i političkim pozornicama. Apatija i društvena mladost, koje se stidim što joj pripadam, kao i sistematsko urušavanje svega što se ne uklapa u šablon, jednostavno vode do tog sivila. Još jadnije je pogledati kako se omladinci poltronski gurkaju da prigrabe simpatije svojih lidera, pri tom idealizujući njihov lik u svakodnevnoj komunikaciji, i na beskrupulozan način pokazuju želju da naslijede njihovo dijelo i lik. Poraz, ništa drugo ne dolazi kao zaključak.
Naravno, kao rođeni optimista, moram da ponudim i mjere kojima se možda može pokušati boriti. Nikako se ne smije pasti, jer onda nema razlike između čovjeka i ničega! Dakle, prvo tragati za što tačnijim informacijama da bi se izgradio stav. Kad imamo jak stav, onda ga braniti još jačim argumentima, a pri tom ga iznositi i prkositi koliko se može svima onima koji su svoj stav vezali isključivo za lični interes, jer smo tu u prednosti. Kako? Pa tako što ljudi koji svoja ubjeđenja vežu isključivo za lični interes, svoj stav oslanjaju samo na novac, a oni koji imaju više ciljeve i koji se bore za opšti interes, svoje stavove vežu za mnogo jače stvari, kao što su humanost, ljubav itd. Mnogim ljudima, koji su se povezali kao crijeva, nije jasno kako to da nešto ne mogu kupiti, da nije na prodaju. Tu smo u prednosti za faktor iznenađenja (a oni za niz drugih faktora). Ali opet je zanimljivo gledati kako strijepe i brinu za taj svoj položaj.
Evidentno je da nisam spominjao imena sa „scene“, ne zato sto se plašim ili što je zabranjeno, nego zato što nema razlike. Sve je to, što bi naš narod rekao, „u pet deka“. Nedostaje jakih i riješenih ljudi, drčnih i odvažnih da pokušaju ozbiljno zatalasati pozornicu, jer su ovi glumci jako loši i gluma im više ne prolazi. Naravno, treba voditi računa da potencijalnu glumačku ekipu koja bi došla ne sponzorišu dosadašnji sponzori, jer mnogo traže kasnije.
Vremenska prognoza za ovu godinu je ovakva kakva je, a u budućnosti se nadam da ćemo imati detaljnije praćenje anticiklona i ciklona u društvu, na mjesečnom i periodičnom nivou, sa konkretnijim prognozama i analizama.