Bosna i Hercegovina je zabilježila nazadovanje u oblastima civilnog društva i demokratske vladavine na nacionalnom nivou (ukupno nazadovanje od 38%).
“Na posljednjim opštim izborima u BiH, održanim u oktobru 2018. godine, ponovo su dominirala tri ukorijenjena nacionalistička bloka u zemlji: bošnjačka nacionalistička Stranka demokratske akcije (SDA), hrvatska nacionalistička Hrvatska demokratska zajednica (HDZ BiH) i srpski nacionalistički savez nezavisnih Socijaldemokrate (SNSD). Milorad Dodik iz SNSD-a, dugogodišnji predsjednik entiteta RS, osvojio je srpsko mjesto u državnom Predsjedništvu BiH, a Šefik Džaferović iz SDA dobio je bošnjačko mjesto. Međutim, Željko Komšić iz stranke lijevog centra Demokratska fronta odlučno je pobijedio HDZ-BiH na poziciji člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda. Međunarodni posmatrači izrazili su zabrinutost u vezi sa integritetom izbora, uključujući veliki broj glasačkih listića koje je diskvalifikovala Centralna izborna komisija (CIK)” stoji u izvještaju Freedom House.
CIK sprovodi izbore uz pomoć opštinskih izbornih komisija. Oba tijela su podložna značajnom uplitanju političkih stranaka. CIK je u velikoj mjeri neefikasno tijelo, nesposobno da djeluje odlučno bez političke podrške.
“Sukobi oko pravične etničke zastupljenosti okružuju aspekte ustava i izbornih zakona. Na primjer, državljanima BiH koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici bošnjačkog, srpskog ili hrvatskog “konstitutivnog naroda” i dalje je zabranjeno predsjedavanje i članstvo u Domu naroda, uprkos odlukama Evropskog suda za ljudska prava iz 2009. i 2016. da isključenje pripadnika drugih etničkih grupa prekršilo je Evropsku konvenciju o ljudskim pravima” stoji u izvještaju.
Političke stranke se obično organizuju i djeluju slobodno, iako je politička arena u Federaciji upšteno gledano ograničena na Bošnjake i Hrvate, dok Srbi kontrolišu politiku u RS. Koalicije na svim nivoima vlasti se često mijenjaju, ali sadašnje stranke su zadržale svoje pozicije uz pomoć velikih mreža pokroviteljstva, što otežava manjim grupama orijentisanim na reforme da postignu značajne dobitke.
Iako ne postoje eksplicitne zakonske barijere koje sprečavaju opozicione stranke da uđu u vladu, ekspanzivno pravo veta dato konstitutivnim narodima i njihovim predstavnicima pomoglo je dominantnim nacionalističkim strankama da manipulišu sistemom i isključe reformske ili multietničke izazivače. Međutim, na lokalnim izborima 2020. godine opozicione stranke su napravile prodor u Sarajevu, Banjaluci, Tomislavgradu i nekoliko drugih mjesta, kao i na vanrednim izborima u Mostaru.
Pored domaćih problema kao što su politizacija javnih resursa i uticaj korumpiranih mreža pokroviteljstva, određene strane sile imaju ogroman uticaj u bosanskohercegovačkoj političkoj sferi. Vlade Srbije i Hrvatske imaju uticaj preko svojih lokalnih saveznika, SNSD-a i HDZ-a BiH. Ruska i turska vlada također su ponudile podršku preferiranim strankama i kandidatima.
“Kancelarija visokog predstavnika (OHR), koja je osnovana Dejtonskim sporazumom, djeluje pod okriljem Ujedinjenih naroda i ima ovlaštenje da smijeni izabrane zvaničnike ako se smatra da ometaju mirovni proces. U julu 2021. godine, OHR je izvršio svoju prvu veliku intervenciju u bosanskoj politici u skoro deset godina nametanjem zakona koji je kriminalizovao negiranje i veličanje genocida. Zakon su pozdravili preživjeli genocida i aktivisti za podizanje svijesti o genocidu u BiH i širom svijeta, ali je izazvao značajnu reakciju srpskih nacionalista u zemlji” piše Freedom House.
Politička prava u BiH velikim dijelom zavise od etničke pripadnosti i mjesta stanovanja. Jevrejima i Romima je ustavom zabranjeno da budu članovi Predsjedništva i da budu članovi Doma naroda, uprkos presudama Evropskog suda za ljudska prava protiv tih odredbi. Iz predsjedništva su isključeni i Srbi koji žive u Federaciji te Hrvati i Bošnjaci koji žive u RS. Neki Hrvati tvrde da su njihova prava na predstavljanje povrijeđena izbornim zakonima koji nehrvatima dozvoljavaju značajan glas u izboru hrvatskog člana Predsjedništva i hrvatskog člana Doma naroda. Kritičari hrvatskog nacionalističkog HDZ-a BiH, međutim, osporavaju da je stranka manipulisala diskursom oko ovog pitanja kako bi opstruirala građanske i liberalne reforme ustavnog poretka zemlje.
Žene su nedovoljno zastupljene u politici i vladi. Kao rezultat toga, rasprave o zdravlju majki i nasilju u porodici rijetko su u centru parlamentarnih rasprava, iako se o njima otvoreno, iako rijetko, raspravlja u medijima. LGBT+ osobe su marginalizirane u formalnom političkom životu, ali LGBT+ grupe za prava su aktivne u građanskoj sferi.
Formiranje vlade i sprovođenje politike ozbiljno su otežani složenim sistemom etničkog predstavljanja u zemlji. Prema Dejtonskom sporazumu, predstavnici svake od tri glavne etničke grupe, i na državnom i na entitetskom nivou, mogu staviti veto na zakone koji se smatraju štetnim po njihove interese. Državna vlast je također potkopana pokretima unutar svakog od bh. entiteta za veću autonomiju.
Dodik, koji služi kao srpski član Predsjedništva na državnom nivou i ima značajan uticaj u RS, nastavlja otvoreno govoriti o svojoj želji da se RS otcijepi od BiH. U oktobru 2021. najavio je povlačenje RS-a iz raznih federalnih institucija, posebno uključujući vojsku, što je izazvalo strah od secesije. Ovaj potez je uglavnom uslijedio kao odgovor na zakon OHR-a protiv poricanja genocida i bio je posljednji u nizu eskalirajućih napora da se naruši funkcionalnost države BiH.
Korupcija je i dalje rasprostranjena i sistemska, a zakonodavstvo osmišljeno za borbu protiv ovog problema slabo se provodi. Kada se istrage o korupciji zaista otvore, one rijetko rezultiraju osudama.
Vladine operacije ostaju uglavnom nedostupne javnosti. Nabavke se često donose u tajnosti, a javne institucije često ne poštuju zakone o slobodi informisanja. Kandidati za glavne funkcije su u obavezi da obelodanjuju finansijske podatke, ali relevantni zakoni su slabi, a rezultujuća obelodanjivanja se široko smatraju nepouzdanim. Debate i odluke o pitanjima od javnog interesa, uključujući zakonodavstvo i teme koje se odnose na pristupanje Evropskoj uniji (EU), rutinski se odvijaju tokom međustranačkih pregovora koji se odvijaju iza zatvorenih vrata, izvan vladinih institucija.
Sloboda izražavanja je zakonski zagarantovana, ali ograničena u praksi. Novinari se u svom radu suočavaju s političkim pritiscima, uznemiravanjem, prijetnjama i povremenim napadima. Postoji veliki privatni medijski sektor, uključujući kuće koje su povezane s lokalnim političkim strankama i one koje pripadaju glavnim međunarodnim mrežama vijesti. Javni emiteri u oba entiteta, i na nivou kantona, često djeluju kao stranačke platforme; ovo je posebno izraženo kod entitetskog emitera u RS, Radio-televizije Republike Srpske (RTRS), čije pokrivanje je u interesu SNSD-a.
Iako su sveukupne stope nasilnog kriminala niske, organizirani kriminal je značajan problem, a incidenti visokog profila posljednjih godina podstakli su frustraciju javnosti policijskim i pravosudnim sistemom. Pripadnici ranjivih grupa izloženi su uznemiravanju policije, uključujući migrante koji prolaze kroz zemlju. Mnogi zatvori su pretrpani ili imaju druge uslove ispod standarda, a pritvorenici se suočavaju sa fizičkim zlostavljanjem od strane zatvorskih vlasti. Aktivne nagazne mine iz 1990-ih i dalje predstavljaju prijetnju civilima u ruralnim dijelovima zemlje.
Izvještaj o slobodama Freedom House objavljuje još od 1973. godine, te da prati izborne procese, politički pluralizam, funkcionisanje vlade, slobodu izražavanja i vladavinu zakona u svakoj zemlji pojedinačno.