I tako, u tim našim nadmetanjima vrijeme prolazi, a energetska situacija u svijetu i Evropi, a posebno u Bosni i Hercegovini, jako se komplicira
U posljednje vrijeme svjedočimo nerazumnim naklapanjima u vezi “Južne plinske interkonekcije”. Zašto baš nerazumnim?
Pa, ukoliko postoji imalo razuma i dobre volje, da ne kažemo političke volje, problem uopće ne bi trebao postojati za one stručne i sposobne, za kojima vapi naša zemlja, i za koje bi uvijek i u svakoj kombinaciji trebalo biti mjesta.
I tako, u tim našim nadmetanjima vrijeme prolazi, a energetska situacija u svijetu i Evropi, a posebno u Bosni i Hercegovini, jako se komplicira.
Ključni ugovor
Nedavno najavljeni istek ključnog ugovora o plinovodu, koji prolazi kroz Ukrajinu, izaziva zabrinutost da je ogroman problem za Evropu na pomolu koji se čak najavljuje kao moguća velika energetska kriza.
Rastuće cijene plina u posljednje vrijeme su kod evropskih trgovaca energentima i u vladama probudile loša sjećanja na probleme koji su pogodili energetska tržišta nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine.
Pokušaj Evrope da presječe energetsku ovisnost od Rusije izazvala je snažan porast cijena energenata, prije svega plina. Poremećaj na tržištu energenata nije samo izazvao rastuću inflaciju nego i strah od raznih ograničenja.
Međutim, silni strah bio je i motivirajući faktor za temljite reakcije i Evropa je nekako prebrodila tu situaciju, ali nije izašla bez ozbiljnih posljedica.
Inflacija je porasla, ali su izgubljena i brojna radna mjesta. Mora se istaći i da su klimatske okolnost i porast temperature mnogi pomogli da se lakše savlada očekivana kriza.
Porast cijena
No, kako sada stvari stoje, svi su izgledi da će sa povećanom hladnoćom doći ne samo do povećane potrošnje, nego i do porasta cijene plina, koja je već sada na najvišem nivou u posljednjih godinu.
Hladno vrijeme je dovelo do toga da se grijanje više koristi. U kombinaciji s malim brzinama vjetra u sjevernoj Europi i padom opskrbe iz vjetroparkova, potražnja za plinom će evidentno porasti.
Za sada su cijene ispod onih najvećih koje su bile tokom 2022. godine.
No, prospekcije vremenskih okolnosti ukazuju da bi zima mogla biti hladnija, a time će se zaoštriti svi uvjeti za korištenje plina.
Moramo svakako uzeti u obzir i smanjenje vjetra, odnosno smanjenje energije dobijene u vjetroelektranama.
Dakle, sve ukazuje na nadolazeće probleme koji se neće moći tačno procijeniti, ali svakako možemo ukazati da će izazivati određenu nesigurnost u opskrbi energijom u Evropi u vremenu koje je pred nama.
Dakle, eto dovoljno razloga za brigu i urgentno djelovanje.
Međutim, naši političari se još uvijek “hvataju za vratove” zanemarujući nadolazeće problem u Evropi, kao da se to neće ništa odnositi na nas.
Svakodnevno čujemo “Damo, ne damo”, “To je naše” i “Imamo pravo”, “ne može”, “vi ćete nam zavrnuti slavine” – jasno je da ćemo imati strašan problem ukoliko ne bude dovoljno pameti i efikasnog djelovanja.
Sretna okolnost je da cijene još nisu dostigle svoj najviši nivo, ali trendovi pokazuju da nisu ni daleko od tih rekordnih vrijednosti.
Sve je moguće, ali da li je to dovoljno da bi naši političari tražili rješenje koja povećavaju stepen razumijevanja i međusobnog povjerenja ili svako želi da zadrži prevlast u plinskom biznisu kao znak sopstvene moći, kako bi zadržao dominaciju nad nečim nedovoljno definiranim.
Možemo sagledati kakva je situacija sa opskrbom plina i to sa dva glavna izvora , ruskim i američkim.
Šta je sa ruskim plinom?
Pitanje ruskog plina nastavlja uticati na cjelokupnu energetsku i političku sliku. Rusija je daleko od giganta kakav je bila u pogledu snabdijevanja Evrope plinom.
Udio ruskog plina u uvozu članica pao je sa 40 posto u 2021. godini na oko devet posto u 2023.
Međutim, prema nedavnim podacima Centra za istraživanje energije i čistog zraka, rast uvoza ruskog ukapljenog prirodnog plina (LNG) u Evropskoj uniji od skoro pet posto u odnosu na prošlu godinu znači da ruski udio i dalje čini 18 posto ukupnog uvoza plina u EU.
Ipak, izgleda da se isporuka ruskim plinovodom bliži kraju u zemljama članicama.
Austrija, jedna od posljednjih evropskih zemalja koja je primala taj energent iz Rusije, konačno je nakon pravnog spora s državnom ruskom plinskom kompanijom Gazprom prestala primati njen plin.
Slovačka i Mađarska i dalje su vezani za ruski plin. No kako ukazuju neke ozbiljne prognoze, o čemu govore zapadni mediji, i taj će aranžman završiti već krajem 2024.
Petogodišnji ugovor o tranzitu plina, koji uključuje Gazprom i ukrajinsku državnu kompaniju Naftogaz za tranzit ruskog plina preko ukrajinske teritorije, istječe krajem godine i Kijev najavljuje da ga neće obnoviti.
Iako će plinovod Turk Stream i dalje opskrbljivati Mađarsku, prestanak isporuke preko Ukrajine izvršit će pritisak na zemlje centralne Evrope, koje će morati pronaći alternativu.
Može li LNG iz SAD riješiti problem?
Dakle, Evropa sve čini da smanji svoju ovisnost od ruskog plina.
Očekuje se da će sa novoizabranim predsjednikom Sjedinjenih Američkih Država doći i do novih ugovora o uvozu LNG i, naravno, povećanih količina plina koji bi u našu zemlju dolazio preko Hrvatske – i tu postaje značajno pitanje Južne interkonekcije.
Prognoze o ovakvom razvoju događaja temelje se na već sada količinama od oko 35% ukapljenog plina u potrošnji u EU, što je znak da će vrlo brzo doći i do povećanja ovih procenata.
Energetski stručnjaci i analitičari duboko vjeruju da bi, ili da će, Evropa uspjeti zadovoljiti svoje potrebe za ukapljenim plinom, čak i u u slučaju vremenskih pogoršanja.
Dakle, sva predviđanja ukazuju na neophodnost za hitnim djelovanja kako bi se i mi ozbiljno pripremili za “južni tok” i na taj način obezbijedili kvalitetno i sigurno snabdijevanje potrebnim količinama plina.
U našem slučaju je svakako potrebno istaći i na mogućnost izbora od koga kupiti plin, što nas dovodi u mnogo povoljniji položaj nego što smo sada.
Plinski problem u BiH
A kakva je situacija sa plinom u BiH?
Kao što je i sve komplicirano i složeno u BiH takva je i situacija sa plinom.
Plin u našu državu ulazi u Zvorniku i od te tačke sa plinom upravlja plinska kompanija Republike Srpske.
Plin se transportuje prema BiH gasovodom preko Mađarske i Srbije. Sjedište BH Gasa je u Sarajevu. Gas za potrebe te kompanije u Rusiji ugovara Energoinvest.
U Sarajevu ga distribuira Sarajevo-gas.
Poslovanje ove kompanije znatno otežava i predstavlja “kamen oko vrata” Federaciji BiH.
Ratni dug je oko 100 miliona dolara. Bez pretjeranog upuštanja u analizu jasno je da je situacija, najblaže rečeno, složena.
Agresija Rusije na Ukrajinu je dodatno usložila situaciju koja se itekako odražava na BiH sa tendencijom daljnjeg pogoršanja.
Otuda se može očekivati da je otvaranje još jedne tačke , “južne konekcije”, na koju će plin, ukapljeni, ulaziti u BiH predstavlja mogućnost izbora i rasterećenje kada je nabavka ovog energenta u pitanju.
Sigurno će i tada biti mnogo pitanja koja će se pojaviti u svakodnevnom poslovanju sa plinom poput prisustva dvije linije snabdijevanja u BiH – jedna u RS, a druga u FBiH.
U rješavanju ovog pitanja nam je potrebna korektna saradnja uz uvažavanje činjenica kuda dolazi gasovod u BiH i kuda prolazi gasovod, kao i činjenica da već postoji kompanija koja može realizirati ovu izuzetno zahtjevnu i neophodnu investiciju.
Politika “moje avlije”
Ovo je sigurno i ključni potez za energetsku stabilnost zemlje, a svakako se mora uvažavati i čunjenica da je to i primarni interes SAD.
Također je važno istaći činjenicu da BH Gas nije ekskluzivni snabdjevač potrošača u smislu distribucije i da u političkom postupku mora postojati i politička korektnost i povjerenje koje će dovesti u što kraćem vremenu do toliko potrebnog rješenja.
Niko nikom ništa ne daje niti uzima, već je svima neophodno racionalno ,ješenje koje će uvažavati realnost i, što je najvažnije, kompetentni i sposobni treba da vode ovaj, i ne samo ovaj, nego i ostale procese u BiH.
Politika “moje avlije” i “ekskluzivnog prava” nije dala dobre rezultate.
NNaprotiv, dovela nas je u tešku situaciju i udaljila od puta ka EU. Budimo konačno mudri i pametni i racionalni i nađimo najbolji put do konačnog rješenja.
To znači da nema uslovljavanja, ucjenjivanja niti svojatanja zajedničkih resursa, koji pripadaju narodu i narodima i građanima Bosne i Hercegovine. Na nama je da iskoristimo ovu jedinstvenu šansu…