U medijima se pojavila informacija o pokušaju privatizacije prilaza na Štrbačkom buku.
Tabla, koja je ranije bila postavljena na ulazu u parking, posljednjih dana je sklonjena sa strane te ne ometa pristup turistima koji žele da posjete jedan od najljepših vodopada na riojeci Uni. Ipak, svjedoči o namjeri koja, kako tvrde mještani, prijeti da ugrozi, kako posjed Nacionalnog parka “Una”, tako i njihovu egzistenciju.
Mnogi mještani bihaćkih naselja godinama zarađuju za svoje porodice prodajući prehrambene proizvode na štandovima na tom mjestu. Među njima je i Sara Hrnjica, studentica koja, zahvaljujući tom poslu, samostalno finansira svoje studije. No, to joj je posljednjih dana bilo onemogućeno.
Strahuje, kaže, od toga šta će se dešavati u narednom periodu – da li će ih ponovno dočekati traka koja ih minimalno ograničava da dođu do njihovih radnih mjesta, ili nešto puno gore.
“Uvijek se može desiti nešto gore. Svi smo došli u situaciju prošle godine, gdje je moj otac napadnut kao uposlenik Nacionalnog parka, na istom ovom mjestu. Upravo se nalazimo u prostoru gdje se to sve odvijalo, gdje je napadnut, recimo, bejzbol palicama koje su donesene ovdje, kako bi se, je li sad namjerno on ili neko drugi od uposlenika Nacionalnog parka ozlijedio, to ne znam. Mujo Šušnjar je u tom momentu napao mog oca sa još dva čovjeka, gdje mu je nanio teže fizičke ozljede, gdje je bilo upitno da li će preživjeti i u kakvom je stanju”, ispričala je Sara za N1.
Kaže da je njen otac sada uredu. Posljedice osjeća i dalje, ali još uvijek radi kao uposlenik Nacionalnog parka. Zbog toga je Sara u strahu da se prošlogodišnji slučaj ponovno ne desi.
Napad prijavljen policiji
Napad na njenog oca je, dodaje, prošle godine prijavljen policiji – napravljen je zapisnik i sada je sve u sudskom postupku.
“Kako će se završiti i šta će biti s tim, ne znamo. Nanešene su teže zdravstvene ozljede. Zaista ne mogu da kažem kako će se taj proces završiti. Ja se nadam, u najboljem mogućem slučaju, da će biti pozitivno u našu korist. Jer je tata bio uposlenik Nacionalnog parka, nije bio pod dejstvom alkohola. Zaista na miran način je rekao čovjeku ‘ne možete parkirati nasred prolaza. I taj moment ‘ne možete parkirati nasred prolaza’ je njega revoltirao. ‘To je moje, ja to mogu’ i da je u tom momentu nastala svađa i tuča”, prisjeća se.
Ističe kako je Nacionalni park “Una” sa tadašnjim direktorima Amarildom Mulićem ispao korektan prema njenom ocu i cijeloj porodici, kao i svim uposlenicima i ljudima koji rade u Nacionalnom parku.
“Pružen je neki vid sigurnosti. Rekao je da ne brinite se, riješit ćemo, rješavat ćemo situaciju, rješavat ćemo sudom, sve ćemo ići legalno kako treba. Dok trenutno kad je izmjena vlasti i svega, mi se baš ne osjećamo ovdje sigurno. Došli smo u situaciju da neko dođe i kaže da smo mi tu iz navike, da mi volimo doći ovdje, biti na 40 stepeni jer nam je u kući dosadno”, kaže Sara, aludirajući na v.d. direktora Alena Zulića, te dodaje: “Rekao je kako stanovništvo naviklo da dolazi ovomo. Jeste, mi smo navikli da dođemo i da zaradimo, da svojim rukama sebi obezbijedimo nešto.”
Table sa natpisima da je riječ o privatnom posjedu prvi put su osvanule prošle sedmice. Međutim priče o uzurpaciji i zabrane, kaže Sara, traju od prošle godine.
“Takve zabrane u uzurpaciji su počele prošle godine, gdje je parking uzoran, gdje se nije moglo proći na parking, sami turisti nisu imali prostor gdje da se parkiraju, jer je u neka doba noći se desilo to da je sav parking prevrnut, da se nam može tu biti. Od prošle godine teku takve vrste, od prije par godina se vuku priče kako će se zabraniti, kako će se privatizirati, ali nikad nije bilo ništa konkretno do prošle godine. Prošle godine su krenuli s tom uzurpacijom parkinga, sad su zatvorili bili put na jedan dan da ne možemo da uđemo. Šta je iduće, šta nas čeka iduće? Šta ćemo naći sljedeći put? Da nam je sve srušeno da ne možemo biti ovdje? Jer ako je privatno neko, zaista ima onda pravo da to radi, ali ako se nešto prodaje, onda bi valjda trebalo prvo biti ponuđeno državi i stanovnicima, kako bi mogli svi da koristimo, a ovakvu ljepotu ne možemo privatizirati. Mislim da zaista ne možemo privatizirati”, poručuje.
Podsjećanja radi, sve je počelo od izvjesnog M.Š. (identitet poznat redakciji) koji je (za)kupio dio prilaza Štrbačkom buku. Mještani kažu da se taj proces “vukao” po sudovima i da je zarad krupnog kapitala sve u tišini završeno.
“Ovdje da li dolazi ne znamo, mi ga vidjeli nismo. On je stanovnik grada Bihaća. Njegova lokacija nama svima je uvijek upitna da će li se pojaviti ovdje. To je zaista jedan čovjek koji je nesiguran po okolinu, po sviju nas ovdje, koji nam nanosi štetu, i nama i našim poslovima”, kaže Sara, dodajući da su svi mještani strahuju od toga šta će ih dočekati naredni dan: “Svaki dan strahujemo, ujutro kad krenemo, mi svaki dan strahujemo šta ćemo naći, šta će se desiti. Možda nas sačeka sviju, možda nas dočeka jedan dan sve ovo zapaljeno.”
Nacionalni park “Una” neke stvari potvrdio, a neke demantirao
V.d. direktora, Alen Zulić, ranije je za N1 kazao kako je bio pokušaj privatizacije jer je jedna osoba pod zakup uzela dio zemljišta koje se nalazi u nultoj zoni Nacionalnog parka “Una” te da je zbog tih elemenata Nacionalni park ušao u sudski spor koji i dalje traje.
Međutim, negirao je tvrdnju da gosti tu ne mogu doći i da je zabranjena posjeta turistima.
Dotaknuo se pojedinaca koji su alarmirali medije da pišu o ovom problemu, navodeći da i oni na tom mjestu nelegalno drže štandove sa prehrambenim proizvodima.
“Ti ljudi se bave prodajom sladoleda i sl., nemaju ugovore da to rade, nemaju papire da su ovlašteni za tu prodaju, međutim, oni su navikli biti gore i zarađivati. Politika Nacionalnog parka Una je bila, a bit će i u budućnosti, da sve mještane koji žive u njegovoj jezgri, na neki način pomogne i omogući im da žive od toga, jer nama nije misija da samo zaštitimo tu netaknutu prirodu već i ljude, tradiciju, običaje i kulturno naslijeđe i zbog toga ćemo se truditi da i oni imaju pristup. Međutim, i oni su sada došli u situaciju da na neki način prodaju stvari za koje nisu ovlašteni i da koriste prostor u kojem nemaju nikakvog ugovora i ta sporna situacija se odvija na toj relaciji. Dakle, jedni pokušavaju svojatati ono što nije njihovo, a ovi drugi pokušavaju biti tu iako nisu u pravu. I sve se treba prepustiti nama kao javnom preduzeću koji je nadležan za taj prostor i mi ćemo putem suda sve riješiti”, istaknuo je ranije Zulić.