U Banjaluci je sinoć prikazan slovački dokumentarni film „Nevidljiva“ koji analizira kontroverznu temu porođajne traume koja ostvalja neizbrisiv trag ženama i na koju okolina često zanemaruje i odmahuje rukom „Bitno je da ste ti i dijete živi i zdravi“, je samo dio priče prikazane u filmu. Film opisuje nevidljivu stvarnost žena koje su društvo i/ili zdravstveni radnici_ce ubjeđivali da je najbolje da svoja iskustva koje su doživjele na porodu što prije zaborave i da o njima šute.
U filmu su o iskustvu poroda govorile žene iz Češke, Slovačke, ali i Danske gdje je pokazano kako je moguće imati porod u kojem ena neće biti ponižavana, gdje joj se neće pritiskati stomak ili vršiti epiziotomija. Babica iz Danske govori kako Dankinje ne bi pristale na neljubaznost na porodu, odnosno kada bi doživjele neku vrstu neljubaznosti to bi završilo na naslovnim stranicama medija. U Danskoj se jako rijetko vrši epiziotomija prilikom poroda, jedna babica kaže da ju je uradila jednom tokom pet godina, a to je postupak koji je čest u porodilištima Bosnei Hercegovine.
Na panelu nakon filma, koje je organizovalo Udruženje građana Oštra nula, o nasilju na porodu i trumatičnim iskustvima govorile su Jovana Kisin, advokatica i aktivistkinja iz Banjaluke, Sanela Tuckesić, profesorica i mama, Delila Hasanbegović Vukas istraživačica iz Sarajevskog otvorenog centra, Daniela Drandić iz udruge RODA iz Zagreba i Jovana Ružičić, osnivačica i direktorka Centra za mame iz Beograda. Panel je moderirala Tamara Zablocki novinarka iz Slovenije.
Jovana Kisin, advokatica i aktivistkinja iz Banjaluke rekla je da je važno da pričamo o nasilju na porodu da bi to nasilje prestalo, to je prvi korak u činjenju da se takvo stanje promijeni.
“Svjedoci smo da žene vuku strašne traume iz porodilišta. Možda je čak i prevelik teret da žene koje su preživjele traumu i pokrenu to pitanje. Baš zbog toga žene koje i nisu imale toliko loše iskustvo ili se nisu porađale trebaju da pokrenu ili da ponesu na svojim leđima, iz solidarnosti, ovu temu. Ovo nije priča samo za žene koje su prošle nasilje na porodu, ovo je priča za sve žene kako ne bi prošle ni jednom, ni prvi put, ni deseti put, traumu na porođaju”, rekla je za BUKU Jovana Kisin koja je porenula i Facebook grupu Porodiljski marš gdje se govori o stanju u porodilištima BiH.
Foto: BUKA
Jovana kaže da je grupa Porodiljski marš zamišljena kao prostor gdje žene mogu da se otvore i da podijele svoje iskustvo, a kako bi kasnije zajedničkim snagama kreirale neke protestne ciljeve ili pravne zahtjeve upućene ka medicinskim ustanovama, da se pokaže da je stanje alarmantno i da postoje jasni zahtjevi za promjenama.
Da je stanje alarmantno pokazao je i uputnik Oštre nule u okviru kojih je preko 400 žena napisalo svoje negativno i traumatično iskustvo na porodu.
“Sada već razmišljam i o nekoj široj slici, jer pravna pomoć na koju sam ja fokusirana zbog profesije koju obavljam, možda čak i nije primarna, već su važnije psihološka pomoć, asistencija i pomoć, kao i solidarnost sa ženama”, ističe Jovana. Kad govorimo o porodu i pravu u RS, Jovanu smo pitali da li je pravo na strani žena.
“Pravo na porodilju gleda kao na svakog drugog pacijenta. Mi raspolažemo Zakonom o zdravstvenoj zaštititi koji nije dovoljno precizno ni adekvatno napisan, niti su obrađene tematike prava pacijenata stoga smatram da je i u tom pogledu potrebno tražiti izmjenu i dopunu zakonske regulative”, ističe Jovana.
Tamara Zablocki novinarka iz Slovenije rekla je da je lični narativ jako važno oružje žena i ponekad žene imaju samo svoje lične priče, nemamo društvenu moć kojom možemo da uređujemo i mijenjamo stvari, ali imamo svoj glas i puno nas je.
“Mnogo je prilika za solidarnost, umrežavanje i uvezivanje. Mislim da je važno progovarati o stvarima koje nas tište i koje su jako česte za žensku populaciju kao što je akušersko nasilje. Za početako jako je dobro progovarati, skupljati ta iskustva, jer na osnovu njega možemo nešto poslije da uradimo”, rekla je Tamara za BUKU.
Da bi došlo do promjene društvo se mora mijenjati u svojoj suštini, moraju se razbijati okovi patrijarhata i tradicionalizma i moraju se mijenjati pozcije moći. Imamo pozitivne primjere iz zemalja, kao što su Skandinavske zemlje, u kojim porod nije trauma i negativna priča.