Sudija Snežana Banjac Lopandić rekla je da na ovu presudu postoji mogućnost žalbe Vrhovnom sudu Republike Srpske.
Obrazlažući presudu, Lopandićeva je navela da se za ovu vrstu krivičnog djela određuje minimalna kazna u trajanju od pet godina, ali da je kao olakšavajuća okolnost uzeto to što je Tošić priznao krivicu i pokajao se.
Tošiću je produžena mjera pritvora do pravosnažnosti odluke, oslobođen je plaćanja sudskih troškova, a oštećena lica su upućena na privatnu parnicu.
Okružno javno tužilaštvo u Doboju teretilo je Dejana Tošića, bivšeg pripadnika 103. brigade HVO Derventa, da je od aprila do kraja juna 1992. godine nečovječno postupao, tukao i primjenjivao mjere zastrašivanja nad zatvorenim srpskim civilima.
Prema optužnici, Tošić je od 26. do 28. aprila sam i sa drugim za sada nepoznatim pripadnicima HVO u logoru u zgradi bivšeg Doma JNA tukao lice Ž. S. nogama, rukama i improvizovanim bičem po cijelom tijelu.
On je lice G. T. više puta udario nogom u grudi, tukao je i M. L. nogama i rukama po cijelom tijelu, a S. P. rukama, nogama i kundakom od puške.
Kundakom puške tukao je po vratu i lice O. Š, kao i nogama i rukama, a grlom od razbijene flaše udario je u nos D. K, te ga tukao rukama, nogama i palicom.
Optuženi je pesnicom udario N. B. u lijevu sljepoočnicu, od čega je pao u nesvijest, više puta je imrovizovanim bičem tukao po leđima M. N, a staklenom flašom udario je u potiljak M. D, te ga tukao nogama po leđima, stomaku i drugim dijelovima tijela.
Tošić je više puta udario oštećenog L. P. u glavu i u genitalije, nakon čega mu je stavio u usta konopac vezan na čvorove, prisiljavajući ga da zagrize konopac i da na koljenima hoda četvoronoške po prostoriji, dok je optuženi išao ispred njega, držeći konopac.
Za to vrijeme su drugi, za sada nepoznati pripadnici HVO, jahali L. P. i čizmama ga udarali u predjelu bubrega, a palicama i šakama po glavi. Dok je oštećeni bio u tom položaju Tošić ga je udario nogom u lice, usljed čega je L. P. pao na pod obliven krvlju koja mu je izlazila iz usta i nosa.
Optuženi je od 26. aprila do kraja maja 1992. godine, zajedno sa drugim pripadnicima HVO u logoru u zgradi bivšeg Doma JNA, u više navrata odvodio P. N. u jednu posebnu prostoriju i tukao po cijelom tijelu nogama, rukama, policijskom palicom i improvizovanim bičem na kojem su se nalazile metalne kuglice.
Tošić je pri tome primjenjivao mjere zastrašivanja tako što je žrtvu tukao i uz prijetnju oružjem prisiljavao da stavi ruku u mašinu sa željeznim zupcima, prijeteći da će ostati bez prstiju.
Optuženi je M. B. prislonio nož na glavu i prisilio ga da golim rukama očisti toalet, a u noći između 5. i 6. maja, zajedno sa još jednim pripadnikom HVO izvodio ga u hodnik i pendrekom tukao po glavi, stomaku, grudima i leđima, usljed čega je žrtva izgubila svijest.
On je od maja do kraja juna u logoru u vojnom skladištu Rabić u više navrata tukao i D. T.
Okružni sud u Doboju je 14. aprila donio rješenje o određivanju pritvora Tošiću, jer je optuženi bio nedostupan sudu, odnosno nalazio se u bjekstvu, a tek je hapšenjem po potjernici postao dostupan, prenosi Srna.