Obične životne teme odavno ne gube niti dobijaju izbore u Bosni i Hercegovini. Ekonomski problemi, obrazovanje, ljudska prava ili građanske slobode nemaju taj homogenizirajući efekat na glasačko tijelo, kakav imaju pozivi na nacionalno jedinstvo i odbranu otadžbine (čak i za lokalne izbore!). Ne čudi onda što se političari u svojim programima, kampanjama ili tokom svojih mandata, ne bave temama kao što su prava LGBTI osoba. Ne moraju se truditi da se dopadnu ovoj populaciji, jer niti je dovoljno velika, niti vidljiva, da bi im bila interesantna u smislu glasačkog tijela, dok, sa druge strane, ne žele izgubiti naklonost većinske populacije, čiji stav o LGBT osobama u najboljem slučaju glasi „nemam ništa protiv, ali ne podržavam“.
Mini anketa koju smo proveli među političarima pokazuje da velika većina, njih čak 71,5 odsto, ne smatra ovu temu dovoljno relevantnom ni da bi odgovorili na naša anketna pitanja, a kamoli da bi se dublje bavili ovom tematikom. Među preostalih 28,5 odsto, koji su se udostojili da nam odgovore, mogu se raspoznati dva stava. Starije, patrijarhalne generacije političara uglavnom se ne bave pravima LGBTI osoba, ne poznaju ovu problematiku i imaju apriori negativan stav, jer smatraju da se njihove sopstvene vrijednosti kose sa vrijednostima ove populacije.
Kao primjer, izdvajamo odgovore Nedeljka Glamočaka, poslanika SDS-a u Skupštini Republike Srpske. (Odgovori su navedeni bez uredničke i lektorske intervencije!)
1. Kakav je generalno Vaš stav prema LGBT zajednici?
Nemam ništa protiv ali ih nepodržavam.
2. Da li se u svom programu bavite problemima ove populacije? Koliko ste uopšte upoznati sa ovom problematikom?
U našem programu nebavimo se problemima ove populacije i nisam nešto posebno upoznat sa istim.
3. Da li se tokom svog mandata zalažete za poboljšanje statusa položaja osoba i na koji način?
U mandatu nisam imao priliku a i nebih se bavio statusom položaja ove populacije.
4. Da li javno osuđujete slučajeve nasilja, diskriminacije ili netolerancije prema LGBT osobama?
Protiv sam svakog vida nasilj , diskriminacije i netolerancije prema svakome pa i prema LGBT osobama.
5. Kakav je Vaš stav glede istospolnih brakova?
Protiv sam istopolnih brakova, moj porodični odgoj,vjerska pripadnost i prirodno opredjeljenje prihvata samo brak muškarca i žene.
Što se mlađih političara tiče, naročito na lokalnom nivou, primijetan je pozitivniji i proaktivniji stav prema ovoj populaciji.
Kao primjer, navodimo odgovore Vildane Bešlije, vijećnice u OV Novo Sarajevo, iz redova Naše stranke.
1. Kakav je generalno Vaš stav prema LGBT zajednici?
Naša zemlja je izgrađena na različitostima, te sam uvjerena da ima prostora da se kao zajednica i društvo otvorimo prema građanima i građankama koji pripadaju LGBT zajednici. Na to nas obavezuje i država, koja Zakonom o zabrani diskriminacije zabranjuje svaki oblik diskriminacije prema LGBT zajednici. Osnova izgradnje zdravog društva je prihvatiti sve stavove, poglede na život i djelovanje pojedinaca i skupina, sve dok isti ne ugrožavaju Vašu slobodu, a posebno dok svojim djelovanjem ne zagovaraju netoleranciju prema drugom i drugačijem.
2. Da li se u svom programu bavite problemima ove populacije? Koliko ste uopšte upoznati sa ovom problematikom?
Naša stranka je otvorena politička organizacija. Kada se nedavno pokrenulo pitanje diskriminacije žena koje nose hidžab, u konkretnim slučajevima zaposlenica Oružanih snaga BiH, a zatim i onih u pravosudnim institucijama, mi smo prvi krenuli u izradu rješenja prijedloga kojim bi se takvi oblici diskriminacije zaustavili. Isto smo spremni raditi i djelovati, kada je riječ o svakoj marginaliziranoj i ugroženoj grupi. Živimo u društvu u kojem su mnoge grupe i pojedinci diskriminirani, ali za konkretne korake nije dovoljno napisati politike i ideje ‘kako mi to vidimo svijet’, već pronalaziti snažne političke saveznike koji nam mogu pomoći da ova pitanja riješimo.
3. Da li se tokom svog mandata zalažete za poboljšanje statusa položaja osoba i na koji način?
Kao vijećnica na lokalnom nivou, zagovaram ravnopravnu raspodjelu sredstava iz budžeta, osiguranje potpore udruženjima građana, te osiguranje pristupa ustanovama i institucijama bez prepreka. Ne smijemo zaboraviti da su pripadnici LGBT zajednice nerijetko žrtve nasilja, govora mržnje, ali i diskriminacije koja nikada ne dođe do sudova. Moramo se otvoriti i razgovarati o tome na lokalnom nivou.
4. Da li javno osuđujete slučajeve nasilja, diskriminacije ili netolerancije prema LGBT osobama?
Naravno. Kada se dogodio napad u Art kinu Kriterion, naša potpredsjednica Sabina Ćudić je bila jedna od prvih koja je javno progovorila o slučaju i zatražila odgovornost policijskih struktura.
5. Kakav je Vaš stav glede istospolnih brakova?
Riječ je o pravnom pitanju, te interesu države. Interes države je uređenje prava i obaveza koje proizlaze iz životne zajednice. S tim u vezi, vjerujem da je došlo vrijeme da država zanemari pritiske koji dolaze sa konzervativne strane, te na neki način prati primjere iz regije o regulaciji civilnog partnerstva, koje nije vezano za spol dva lica, već za uređenje prava i obaveza koja iz zajednice života proizlaze. Ovo je važno zbog socijalnih prava, nasljednog prava, pa i obaveza prema državi po smrti jedne osobe. Uvijek moramo misliti kako takve prijedloge da uputimo kao nešto za šta postoji javni interes. Dakle, pored borbe protiv diskriminacije i zaštite ljudskih prava, vjerujem da i po ovom pitanju postoji javni interes da se stvari pomjere s mjesta.
Aktivistica i istraživačica u oblasti rodne ravnopravnosti i ljudskih prava, Edita Miftari, kaže da se političari i političke stranke ne bave pretjerano LGBT problematikom zbog niske vidljivosti iste u javnom prostoru, kao i zbog same veličine LGBT populacije, koja je vrlo mala u odnosu na ostale ciljne grupe, čiji se interesi nalaze ili dolaze na agende političkih stranaka u BiH. Razlog za nezainteresovanost političara za ovu populaciju Miftari vidi i u strahu od gubitka značajnog dijela tradicionalno orijentisanog glasačkog tijela. Zbog toga se čak i oni političari koji su načelno otvoreni prema ideji inkluzije i ravnopravnosti LGBT osoba u BiH ne usuđuju aktivnije zalagati za prava ove populacije.
Miftari smatra da je neophodno da političke partije uvide i direktnu sopstvenu korist od zagovaranja za ljudska prava LGBT osoba, a jedna od tih koristi je i LGBT glasačko tijelo koje čini oko 10% ukupnog glasačkog tijela. „Značaj LGBT glasa u zapadnim zemljama je vremenom porastao do te mjere da su, recimo, i najkonzervativniji britanski lideri 2009. godine poduzeli drastične mjere kako bi dobili više od tri miliona britanskih LGBT glasova. Iako glasovi ne smiju biti primaran razlog za integrisanje LGBT pitanja, ako političke stranke žele da vode pametnu politiku, naći će načina da u svoje političke agende uključe i problematiku koja se tiče LGBT ljudskih prava.“
Takođe, Miftari kaže da odgovorni u političkim strankama moraju imati u vidu da politika značajno utiče na kreiranje društvene svijesti. „Preuzimanje odgovornosti, otvorenost prema razgovoru o ovoj tematici uz pozitivan pristup, izbjegavanje izgovora i čekanja pravih momenata, te proaktivno promišljanje o ovoj problematici, samo su neki od načina da se pitanja LGBT ljudskih prava stave na aktualnu političku agendu.“
Uočljivo je, kaže Miftari, da među mlađim političkim liderima i liderkama ima dosta progresivnijih pojedinaca i pojedinki kada su u pitanju inkluzivne politike generalno, uključujući i LGBT teme. Međutim, ona smatra da to nije toliko pitanje vrijednosti poput vjere, tradicionalne porodice, tradicionalnih rodnih uloga i slično, koliko demokratičnosti koja otvara prostor za te, ali i druge vrijednosti, koje su možda čak i u suprotnosti sa ovim prvima. S tim u vezi, Miftari navodi da su istraživanja pokazala da viši stepen demokratičnosti demonstriraju mlađe osobe, s višim stepenom obrazovanja, koje žive u urbanim područjima. Pored toga, dodaje ona, mlađe osobe u većoj mjeri njeguju stavove i vrijednosti poput ravnopravnosti, tolerancije, poštivanja ljudskih prava i principa na kojima počiva demokratski uređena država i društvo.
Primorani smo birati manje zlo
Naša sagovornica iz Mostara, aktivistica za prava LGBT osoba i pripadnica ove populacije, nije imala priliku da glasa na lokalnim izborima, jer se oni unazad osam godina ne održavaju u njenom gradu. Međutim, posmatrajući ukupnu situaciju kada su u pitanju političari i političke stranke u Bosni i Hercegovini, te njihov odnos i bavljenje pitanjima LGBT prava, ocjenjuje da je situacija poprilično loša. „Vrlo mali broj političara i političarki progovara na ovu temu, još manji broj ukoliko se osvrnemo na afirmativni govor. U zadnjem periodu postoje pojedinci među političarima koji u fokus svog djelovanja stavljaju i otvoreno progovaraju o problemima LGBT zajednice, ali taj postotak je vrlo mali. Kada je riječ o strankama, također je vrlo mali broj stranaka koje su u svoj program uvrstile rješavanje pitanja LGBT zajednice u Bosni i Hercegovini.“
Jedan od najčešćih izgovora političara za nebavljenje pitanjima LGBT zajednice jeste postojanje „daleko važnijih“ problema u našoj zemlji. „U većini slučajeva, kada se nekome od političara postavi pitanje vezano za LGBT prava, odgovor je da Bosna i Hercegovina ima dovoljno drugih krucijalnijih problema. Istina je, naravno, da Bosna i Hercegovina ima veliki broj neriješenih pitanja i problema, no, svi problemi se mogu rješavati uporedno i vrlo efikasno.“
Ono što političari zaboravljaju, dodaje, jeste da će pitanja ljudskih prava, a samim tim i prava LGBT osoba, morati biti veoma precizno definisana ukoliko BiH želi postati dio Evropske unije.
Dok se većinski dio populacije žali da nemaju za koga glasati jer su „svi političari isti“, LGBT osobe suočavaju se sa još drastičnijim nedostatkom izbora.
„Kada je u pitanju glasanje na općim ili lokalnim izborima, svakako da nikada svoj glas ne bih dala nekome tko javno diskriminira LGBT zajednicu, ili poziva na diskriminaciju istih. Vođena tim načelom, vrlo je jasno kako je moj izbor vrlo ograničen. Nadalje, razmatrajući za koga glasati, uvijek ću glasati za one ljude s kojima dijelim istu ili sličnu ideologiju, koji u svom programu imaju jasno definirane ekonomske i socijalne ciljeve, kao i naglasak na poštivanje i uvažavanje svih ljudskih prava. Žalosno je, nadalje, što je u Bosni i Hercegovini takvih ljudi i stranaka vrlo malo, pa smo u većini slučajeva primorani birati „manje zlo“, kaže naša sagovornica iz Mostara.
Prema Rozom izvještaju za 2016. godinu, godišnjem izvještaju o stanju prava LGBT osoba u BiH, koji je izradio Sarajevski otvoreni centar, većina političkih stranaka i njihovih predstavnika izbjegava rad na pitanjima u vezi s pravima LGBTI osoba. „Mnogi su uzroci, od istinskog nepoznavanja i straha, do pragmatične računice da nije popularno pružati podršku društvenoj grupi koju većina građana i dan danas smatra bolesnom i nepoželjnom“, navodi se u ovom izvještaju.
Nakon opštih izbora 2014. godine, nivo saradnje se ipak počeo mijenjati. Naročitu podršku LGBTI pitanjima pružili su članovi i članice Zajedničke komisije za ljudska prava Parlamentarne skupštine BiH. „Sve je više i zastupnika i zastupnica Federalnog parlamenta i drugih parlamenata koji javno govore o pravima LGBTI osoba. Socijaldemokratska partija (SDP BiH) je tokom 2015. izradila i politiku za ravnopravnost LGBT osoba koja bi se tokom 2016. trebala usvojiti na Predsjedništvu stranke.“
Takođe, Agencija za ravnopravnost spolova BiH, Gender centar Republike Srpske i Gender centar Federacije BiH pokazali su veliku spremnost za saradnju u oblasti ravnopravnosti spolova, ali i ravnopravnosti LGBTI osoba. Kao rezultat saradnje ovih institucija sa Sarajevskim otvorenim centrom, prvi put u bosanskohercegovačkoj istoriji javne politike prepoznale su probleme i potrebe LGBTI osoba.
U decembru 2015. godine, Vlada Republike srpske usvojila je godišnji operativni plan po Gender akcionom planu za 2016. godinu, u kojem se nalazi niz aktivnosti koje će institucije Republike Srpske poduzimati s ciljem unapređenja prava LGBTI osoba. Veliki fokus se stavlja na suzbijanje krivičnih djela počinjenih iz mržnje, ali i na sistemsko planiranje budućih aktivnosti. Vlada Federacije je u martu 2016. usvojila svoj godišnji operativni plan za 2016. godinu koji također predviđa aktivnosti koje će se realizovati u Federaciji BiH. Operativni plan za državni nivo se trenutno izrađuje i trebao bi biti usvojen do jeseni 2016. godine.
„Agencija za ravnopravnost spolova BiH i gender centri Republike Srpske i Federacije BiH pokazali su veliku spremnost i hrabrost za šire razumijevanje rodnih politika te su tako postali institucionalni pioniri za ravnopravnost LGBTI osoba u BiH“, navodi se u Rozom izvještaju.
Usvajanje navedenih dokumenata svakako je važan prvi korak ka tome da se zaustavi ignorisanje LGBT populacije od strane vlasti, međutim, teško je biti optimističan kada je očigledno da zastupnici u parlamentima, poput Nedeljka Glamočaka, nisu još niti upoznati sa dokumentima koje su njihove vlade usvojile. Stoga je pitanja kada će navedene mjere početi da se provode i u praksi. Ako proces evrointegracija i demokratizacije društva u BiH ne doprinese da se stvari ubrzaju, LGBT osobama ne preostaje ništa drugo nego da čekaju biološku smjenu generacija u politici.
Tekst nastao u saradnji sa Sarajevskim otvorenim centrom, u sklopu MATRA programa Ambasade Kraljevine Nizozemske.