Sa brojnim preprekama susrela se Sanja Idrizović iz Konjica. Mlada djevojka koja je birajući psihologiju za životni poziv, izabrala staviti se na raspolaganje drugim ljudima, onim kojima život može učiniti ljepšim i lakšim.
Sanja je uspješno završila studij psihologije, ali bezuspješno tragala za poslom. Radila je povremeno i, kako kaže, zbog toga pružala malo, a željela je i mogla dati mnogo više.
Gledajući svoje sugrađane koji zbog teškog života, besparice i brojnih zdravstvenih problema bivaju otuđeni od društva, Sanjina želja za borbom je jačala. Željela je naći način da im pomogne i u tome je uspjela.
Uz podršku USAID-ovog Fonda za podršku u razvoju biznisa marginaliziranih grupa žena i Općine Konjic otvorila je Psihološko savjetovalište. Od novca koji je od Fonda dobila opremila je prostor i stvorila mjesto koje je postalo utočište za njene brojne sugrađane.
Sanja podršku pruža osobama sa psihičkim poteškoćama, djeci sa poteškoćama u razvoju, ali i onima kojima je za osmijeh dovoljna samo šačica razgovora.
Konjic, maleni gradić na Neretvi, sredina je u kojoj je odlazak kod psihologa još uvijek velika sramota, zabranjena tema o kojoj se u komšiluku ne govori, ali Sanja ne odustaje, ruši sve barijere pred sobom.
„Teško je, ali ide to sve naprijed. Ljudi postaju odvažniji i svjesniji da im je pomoć potrebna, da sve probleme ne mogu i ne trebaju sami rješavati. S druge strae, ja ne biram sa kim ću raditi. Ne biram lakše ili zanimljivije slučajeve. Vrata mog savjetovališta otvorena su svima.“ – ističe Sanja, s kojom dok razgovarate u očima vidite sjaj pri svakom spomenu postignutog uspjehu nekog od njenih sugrađana.
Oči su joj sijale i kada smo ušli u prostoriju kojom su odzvanjali smijeh i bezbrižni komentari, prostoriju u kojoj je Sanja održavala jednu od svojih radionica.
Desetak muškaraca i žena, osoba sa psihičkim poteškoćama, uglavnom usamljenih, razgovaralo je o ljubavi i ljubomori, pojavama koje naše živote čine sretnim ili gorkim. Smjenjivale su se šaljive opaske, mudre misli i naravno smijeh.
Svi su tu došli po olakšanje, da budu sa nekim ko ih razumije, sa nekim ko ih neće odgurnuti i vratiti na marginu društva sa koje su tu i stigli.
„Ovdje i naučimo i družimo se i nasmijemo. Ovdje smo naučili da je život jedan i da ga sebi trebamo činiti ljepšim.“ – govori jedan od korisnika dok ponosno zatvara svoj blokić u koji je bilježio sve mudre misli koje će ga motivisati do narednog druženja.
A Sanja poslije jedne ide na drugu radionicu, jer njoj nije teško pješačiti ulicama Konjica i posjetiti nekog ko nije u mogućnosti doći do njenog savjetovališta. Kako i sama kaže, nije važno činiti velike stvari, već male sa velikim srcem.
Sanju je otvaranje Psihološkog savjetovališta učinilo sretnom i zadovoljnom, a ona sada drugima osmijeh vraća na lice. Uspjela je u onome u čemu mnogi nisu. Dobiti bitku s tabuima i predrasudama. Mnogi njeni sugrađani ne libe se sada zatražiti podršku, a za to su spremni izdvojiti i simboličan iznos novca. Shvatili su da je i o psihičkom zdravlju jednako važno brinuti kao i svemu drugom.
Zahvalna je Sanja što su joj Fond za podršku u razvoju biznisa marginaliziranih grupa žena i Općina Konjic pomogli da pomaže drugima, ali i sebi osigura egzistenciju.
Sanja je jedna od stotinu žena kojoj su USAID-ov Program podrške marginaliziranim grupama i devet lokalnih uprava omogućili da pokrenu i razvijaju vlastiti biznis. Biznis koji im prvenstveno osigurava egzistenciju, samostalnost, ali i vraća vjeru u bolje sutra.