U Bosni i Hercegovini se puno priča i piše o korupciji. Građani jednoglasno uzvikuju da nas je korupcija progutala kao društvo i pretvorila u crnu rupu Evrope. Takođe, i po svim relevantnim domaćim i stranim istraživanjima (TI, Savjet Evrope, Svjetska Banka itd…) Bosna i Hercegovina je u samom vrhu po stepene korupcije. Zašto je to tako? Tranzicija, rat i naslijeđen u društvu (pogrešan) običaj čašćavanja osoba koje nešto odlučuju i treba da nam pomognu, čine miks faktora koji predstavljaju plodno tle za bujanje korupcije.
U svim istraživanjima, građani kao po pravilu apostrofiraju oblast javnog zdravstva kao „najzagađeniju“ korupcijom. To je zato što su ljudi posebno osjetljivi i ranjivi u situacijama kad im je potrebna zdravstvena usluga. Zato se ponašaju po pravilu: „Bolje ja da dam pare, i dobijem odgovarajuću uslugu, nego da rizikujem da mi neko od zdravstvenih radnika ne pruži adekvatnu pomoć, ili mi čak uopšte ne pruži pomoć (ili meni nekom bliskom)“. Tu nesigurnost i strah ljudi, određeni zdravstveni radnici zloupotrebljavaju i imamo odomaćenu praksu da nam zdravstveno osiguranje (koje, uzgred budi rečeno, redovno plaćamo) ne znači puno, i da ako ne damo novac i nekim odgovarajućim osobama, zdravstevnu uslugu nećemo ni dobiti.
Kao što se i protiv svih drugih društvenih devijacija društvo bori, i protiv korupcije treba djelovati i preventivno i represivno. Represija ima naravno i preventivni karakter, ali sistemska prevencija se pokazala najboljim mehanizmom u razvijenijim društvima svijeta. Ta sistemska prevencija treba da sadrži niz akata uvezanih u jedan hijerarhijski jedinstven sistem. Dobra polazna osnova za uspostavljanje jednog ovakvog sistema je bilo donošenje još uvijek važeće Strategije za borbu protiv korupcije BiH i pratećeg Akcionog plana, koji su dali pravac u kome se treba kretati. Ali, kao što najčešće biva u našem društvu, od samog usvajanja nije se dalje otišlo, i nakon nekoliko godina od usvajanja Strategije i Akcionog plana, implementiran je samo djelić obaveza iz ovih strateških dokumenata.
Antikoruptivne mjere predviđene Strategijom i Akcionim planom akcenat borbe protiv korupcije stavljaju na same institucije, odnosno njihovu posvećenost da izvrše kvalitetnu samoprocjenu, identifikaciju procesa unutar institucije podložnih korupciji (tzv. kriznih tačaka), i na predlaganje mjera koje će „sanirati“ te krizne tačke. Krizne tačke su svi oni procesi koji su podložni koruptivnom djelovanju, npr. javne nabavke, određivanje esencijalne liste lijekova, liste čekanja za operacije itd.. Ovakvom opredjeljenošću menadžmenta podiže se integritet date institucije, povećava se povjerenje u tu instituciju i ona postaje primjer kako treba jedna institucija da funkcioniše kako bi i druge krenule tim putem. Ovaj proces se definiše planom koji ima naziv Plan integriteta i on je predviđen i pomenutom Strategijom za borbu protiv korupcije, i to tako da svaka institucija iz bilo koje oblasti javne uprave u BiH, bilo kog nivoa vlasti u BiH, treba da usvoji svoj Plan.
Treba naglasiti da je pozitivan primjer Zavod zdravstvenog osiguranja Tuzlanskog Kantona, kao prva institucija koja je izradila i nedavno usvojila svoj Plan integriteta i sa deklarativnog opredjeljenja prešla na konkretne aktivnosti kako bi očistila svoje redove od kancera zvanog korupcija. Nadamo se da će ovaj primjer pokrenuti i sve druge da bar počnu da razmišljaju u ovom pravcu…
Na kraju, mi smo ipak mišljenja da je najbolja prevencija ne nuditi i ne davati novac, a istovremeno odmah prijaviti onoga koji nam novac traži. Ko god da je ta osoba.