Prema Izbornom zakonu BiH (koji samo deklarativno svi žele mijenjati nabolje, a koriste njegove
manjkavosti), izborna kampanja počinje 30 dana prije održavanja izbora i
završava 24h prije otvaranja glasačkih mjesta, ali sankcije za kršenje izbornih
pravila predviđene su samo ukoliko je ta (preuranjena) kampanja plaćena.
„Zabranjeno je vođenje plaćene izborne kampanje putem
elektronskih i printanih medija, ili bilo kojeg oblika plaćenog javnog
oglašavanja, osim održavanja internih skupova organa i statutarnih tijela
političkih subjekata, u periodu od dana raspisivanja
izbora do
dana službenog početka
izborne
kampanje”, stoji u članu 16.14 Izbornog zakona Bosne i Hercegovine.
Kazna za kršenje ove odredbe je od 1.000 do 10.000KM.
No, đavo je u detaljima, samo jedna riječ – plaćena (kampanja), amnestira političke
subjekte i kandidate od sankcija.
Bivši član Centralne izborne komisije BiH i član
koalicije za fer i poštene izbore „Pod lupom“ Vehid Šehić za BUKU kaže da je izborna kampanja davno počela i da
Izborni zakon treba mijenajti, ali nema ko.
„Izborna kampanja je davno krenula, čitavu ovu godinu ako
vidimo ponašanje naročito političkih lidera koji obavljanju funkcije u ovoj
državi. Sve je bilo podređeno izborima čak je, funkcionerska kampanja kako se
to zove, bila podređena afirmaciji
stranaka“, primjećuje Šehić.
Preuranjena i funkcionerska kampanja je, objašnjava
Šehić, posebno sporna jer funkcioneri, parlamentarci, ministri… javnim
novcima finansiraju svoje aktivnosti na kojima promovišu svoje stranke i
kandidate.
„Vrlo često mi to zovemo preuranjena kampanja, a ja bih rekao nezakonita kampanja zato Izborni
zakon treba mijenjati i spriječiti ovakve stvari“, preporučuje Šehić.
Primjećuje i da se brojni infrastrukturni radovi godina
izvode neposredno pred izbore čime se, posebno vladajuće stranke, pokušavaju
dodvoriti biračima.
„Zamislite da budžetska
sredstva koriste za promociju svoje političke stranke. Zato su potrebne izmjene
zakona, dopuniti ga i uvesti sankcionisanje političkih subjekata koji prije
početka zvanične izborne kampanje prave političke skupove, to treba
sankcionisati i izmijeniti zakon, ali pitanje je ko će ga izmijeniti“, kaže
Šehić.
Topić: Izborni zakon treba izmjene
Politička analitičarka Tanja Topić kaže da su potrebne izmjene Izbornog
zakona koji trenutno zabranjuje preuranjenu kampanju samo ukoliko je ona
plaćena, ali da bi ovdašnji politički akteri i u tom slučaju, po
dobrom starom običaju, našli prečicu kako izigrati zakon koji su oni sami
donijeli.
„S obzirom na razmak izbora, te kampanje nekada traju i znatno
duže, od dopuštenog zvaničnog početka, koji podrazumijeva plaćenu kampanju.
Siva zona „plaćenog“ reklamiranja i kampanje prevazilazi daleko taj zakonom
omeđen period od mjesec dana. Međutim, sami politički akteri to ne dovode
u pitanje u dijelu neophodnih izmjena izbornog zakona, njima su prioriteti
postavljeni negdje drugdje, a u praksi vidimo da je vrlo teško doći do
saglasnosti o izmjenama Izbornog zakona. Sa druge strane izmjene u dijelu koji
stavljate u fokus nisu rezultat pritiska niti samih građana, tek djelimično
pojedinih nevladinih organizacija, te su takve inicijative ograničenog dometa“,
rekla je Topić za BUKU.
Objašnjava da smo na primjeru neuspjeha zadnjeg pokušaja da se
izborni zakon reformiše, mogli uvidjeti koliko su političke partije spremne
sopstvenim interesima podrediti i osnovno demokratsko pravo građana – da
biraju. Zazor od usvajanja paketa koji je trebalo da garantuje integritet i transparentnost
izbornog procesa uzrokovan je, pojašnjava Topić, strahom
od gubitka kontrole nad izbornim prevarama, manipulacijama i krađama.
„Strah političara od gubljenja kontrole nad izbornim procesom u BiH
je ogroman, i tu se zatvara svaki pokušaj reforme kojim bi im se izmaklo tlo
pod političkim nogama. Hoću reći da je sadašnja
struktura vlasti veoma konzervativna, grčevito se drži kontrole nad političkim
procesima i nije otvorena za bilo koju reformu izbornog zakona koja njih
direktno može ugroziti“, dodaje Topić.
Stvari su i gore nego što mislimo jer tri mjeseca traje finiš, a
preuranjena kampanja je počela davno. Koliko je normalno počinjati kampanju
mjesecima prije zvaničnog početka?
„Nije normalno ako ostavlja trajne posljedice na mentalno zdravlje
stanovništva, što kod nas jeste slučaj. Biti izložen negativnom uticaju,
verbalnim bravurama, uvredama, napadima, stalnom guranju u bezdan ili preko
granice sopstvenog stanovništva ostavlja
ozbiljne posljedice za ovo društvo. Širiti strah, gnjev, bijes, mržnju
postalo je normalno i prihvatljivo, degradirati i omalovažavati čovjeka kao
pojedinca, sopstvene građane pretvoriti u navijače u gladijatorskoj areni, biti
ponosan što je javnim kuhinjama obezbijeđeno dovoljno brašna u vrijeme teške
krize, trgovati ljudskim dostojanstvom za mrvice za stola jeste stalna
kampanja, i očito da ovakvi modeli ponašanja imaju dovoljno pristalica da
legitimiraju ovakve politike.. Je li normalno da građani dobrovoljno pristaju
na takav odnos. Naravno da NIJE, ali očito mi u BiH živimo jednu novu
NORMALNOST, koja nema veze sa životom dostojnim čovjeka“, odgovara Topić.
Čengić: preuranjena kampanja
odvlači pažnju
Osim što bi trebalo da bude kažnjiva, preuranjena kampanja ima niz štetnih
posljedica. Građani su zasićeni političkim porukama, funkcioneri se umjesto
svojim poslom bave vlastitom i promocijom stranke.
Novinarka i aktivistkinja Rubina Čengić za BUKU kaže da je Izborni zakon u
ovom kontekstu potrebno mijenjati.
“Nije u redu da kampanja počinje tri
mjeseca ranije jer odvlači pažnju od redovnih obaveza, zbunjuje birače, pravi
haos u javnom prostoru. Ako kampanja počne prije kampanje zvaničnici
ne rade u javnom interesu, zloupotrebljavaju javne resurse, zloupotrebljavaju
javni interes i položaj. Trpe građani, njihove potrebe, zbunjuje ih se,
mediji ne znaju da se odupru”, kaže Čengić za BUKU.
Topić primjećuje da se javni resursi nemilice koriste u kampanji,
zastupnici su dobri vojnici i poslušnici partije, njima je stranačka disciplina
i riječ partijskog šefa bitnija od interesa građana.
„Iluzija je da političari rade u ime građana i zarad njihovih interesa u
uslovima partokratije. Ja bih postavila pitanje drugačije, koliko štete sami
sebi nanose građani pristankom na ovakav odnos politike prema njima. Imali smo
godinu dana u kojoj institucije nisu radile, izabrani funkcioneri nisu išli na
posao, uredno primajući platu. Nisam vidjela da su građani protestvovali zbog
privilegija koje imaju političari, a kojima sami mogu sanjati. Pri tome njihov
nerad plaćaju svojim novcem – poreskih obveznika“, zaključuje Topić.
Ovaj problem, ranije smo čuli,
primjećen je i u Centralnoj izbornoj komisiji, kojoj su po ovom pitanju ruke
vezane jer političke stranke i kandidate zbog preuranjene kampanje ne može
kazniti ukoliko je kampanja neplaćena. Možda je ovo imalo smisla u prošlom
vijeku, u kojem su vladali skoro isti političari, ali u digitalnom dobu ne trebaju
vam novine, TV i bilbordi da biste bili vidljivi i vodili kampanju.
Danas se ona, velikim dijelom,
preselila na društvene mreže koje su besplatne, a plaćaju se samo za povećanje
vidljivosti.
Umjesto da do izbora pokušavaju
ispuniti što više obećanja datih prije četiri, odnosno dvije godine, političari
i kandidati vode kampanju prije kampanje i ne misle to mijenjati. U blagodatima
manjakavog zakona podjednako uživaju i oni koji traže izmjene Izbornog zakona u
skladu sa “legitimnim predstavljanjem”, i oni koji se njemu protive. Jedno im
je zajedničko – neutaživa glad za
vlašću.