Sukob u BiH bio je međunarodnog karaktera jer su se uz vojnike HVO-a borili i pripadnici HV-a, a utvrđeno je, kaže, da je postojao udruženi zločinački pothvat s ciljem osnivanje hrvatskog entiteta.
Na njegovom čelu, zaključio je sud, bio je bivši hrvatski predsjednik Franjo Tuđman , a cilj je bio “očistiti” teritorij Herceg-Bosne od muslimanskog stanovništva. Uz Tuđmana su skupinu koja je koordinirala “aktivnostima” činili Gojko Šušak, Janko Bobetko, Mate Boban i optužena šestorka.
U Haškom sudu je u 10 časova počelo izricanje prvostepene presude dužnosnicima takozvane Herceg-Bosne, među kojima su bivši premijer Jadranko Prlić, zapovjednici Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Slobodan Praljak i Milivoj Petković, ministar odbrane Bruno Stojić, komandir vojne policije HVO Valentin Ćorić i predstojnik Ureda za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić.
Prema riječima francuskog sudije, presuda je napisana na 2.629 stranica, u šest svezaka, te četiri dodatka.
Sudija Antonetti se na početku zahvalio svima koji su pridonijeli odvijanju postupka. Tokom suđenja, rekao je, saslušano je 206 svjedoka i izvedeno 10.000 dokaznih predmeta.
Zločini u Prozoru 1992. godine nisu dio udruženog zločinačkog pothvata.
U toku izricanje presude Berislavu Pušiću
Pušić je znao za masovna hapšenja Muslimana
Vijeće se uvjerilo da je Berislav Pušić u značajnoj mjeri doprinio udruženom zločinačkom pothvatu.
Izricanje presude Valentinu Ćoriću
Vijeće se uvjerilo da je Valentin Ćorić značajno doprinio udruženom zločinačkom pothvatu. Postojala namjera da se protjera muslimansko stanovništvo.
Počelo izricanje presude Milivoju Petkoviću.
Petković je planirao akcije u opštini Gornji Vakuf, Jablanici, onemogućio prisustvo međunarodnim jednicama
Sudjelovao u planiranju granatiranja Istočnog Mostara, planirao ofanzivu na stari dio Mostara.
Vijeće se uvjerilo da je Milivoje Petković značajno doprinio udruženom zločinačkom pothvatu. Postojala namjera da bi se cilj proveo.
Petković je na osnovu svog dopsinosa i svog saznanja mogao predvidjeti da će djela seks. zlostavljanja biti počinjena.
Izricanje presude Slobodanu Praljku.
Slobodan Praljak je poricao zločine nad Muslimanima…
Slobodan Praljak je prenosio poruke vođama Herceg Bosne
Većina članova vijeća uvjerila se d aje Praljak značajno doprinio zloč. pothvatu i d aje posjedovao namjeruprotjerivanja Muslimana…
Presuda Bruni Stojiću
Vijeće je također zaključilo da je Bruno Stojić odlučivao o vojnim operacijama te znao za napade 1993. godine. On je znatno doprinio udruženom zločinačkom poduhvatu. Većina članova vijeća je uvjerena da je i Slobodan Praljak značano doprinio udruženom zločinačkom poduhvatu.
Počelo je izricanje presude Jadranku Prliću.
On je odobravao zarobljavanje Bošnjaka i nečovječno ponašanje prema njima. Podržao je opsadu istočnog dijela Mostara.
Jadranko Prlić je izradio ultimatume iz januara i aprila 1993. godine uopućene Armiji BiH da se oni potčine HVO-u. Posljedice su bile vojne operacija u Gornjem Vakufu, Prozoru…
Vijeće je uvjereno da je Prlić značajno doprinio tom planu, tako što je ohrabrivao zločine…
Prlić je podržao opsadu Istočnog Mostara.
On je osobno doprinio blokadi opskrbe u taj dio Mostar. Znao je za brojne zločine. Znao je i za teške uvjete u kojima su Muslimani bili držani u Dretelju i Heliodromu, poricao je stvarnost njihovg položaja.
Vijeće smatra da je jedini razumni zaključak da je Prlić omogućio da se počine zločini protiv Muslimana.
Prlić je podržavao politiku protjerivanja Muslimana.
Jedini razumni zaključak da je Prlić posjedovao namjeru da iseli Muslimane i naseli Hrvate.
Jadranko Prlić značajno doprinio udruženom zločinačkom pothvatu i bio jedan od najznačajnijih članova.
Na osnovu svog učešća u zl. poduhvata moga je predvidjeti kaznena djela tokom deložiranja Muslimana iz zapadnog Mostara.
Vijeće je utvrdilo da je postojao udruženi zločinački poduhvat sa ciljem stvaranja nezavisne države, koja bi se nakon raspada BiH priključila Hrvatskoj.
Vijeće je utvrdilo kako je u većini slučajeva zločina ishod plana udruženog zločinačkog poduhvata.
Vijeće je utvrdilo uz protivno mišljenje sudije Antonettijada je sukob Armije BiH i HVO-a bio međunarodni sukob. Republika Hrvatska vršila kontrolu nad oružjem.
Vijeće je zaključilo da su u svim zarobljeničkim centrima na području Hercegovine zarobljenici bili pothranjeni, higijenski uslovi su bili očajni, medicinske njege nije bilo… Posebno teški uvjeti su bili u samicama u logorima Heliodrom i Dretelj. Pripadnici HVO-a su ih redovno tukli i izlagali ogromnim patnjama. Jedan od zarobljenika je natjeran da poliže svoju krv, “kako balijska krv ne bi ostala na hrvatskoj zemlji”, pročitao je Antonetti zaključak Vijeća.
Sudija Antonetti je pročitao detalje iz sažetaka zaključaka Vijeća koji se odnose na zločine HVO-a u Mostaru. Naveo je kako se u logoru Heliodrom nije pravila razlika između zarobljenih vojnika Armije BiH i civila.
Vijeće je zaključilo da je Stari most bio legitiman vojni cilj, uz izdvojeno mišljenje sudije Antonettija.
Suđenje u slučaju “Prlić i ostali” izazvalo je veliki interes u BiH, ali i u Hrvatskoj.
Prlića i ostale optužnica je teretila da su počinili zločine u okviru udruženog zločinačkog poduhvata koji je predvodio tadašnji predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđmana, a s ciljem pripajanja dijela teritorije Bosne i Hercegovine Hrvatskoj.
Optužnica protiv političkog i vojnog vrha takozvane Herceg-Bosne podignuta je u martu 2004. godine, a svi oni su se predali dobrovoljno mjesec dana kasnije i izjasnili se da nisu krivi ni po jednoj tački optužnice.
Optužnica ih tereti da im je cilj bio da se “politički i vojno potčine, trajno uklone i etnički očiste Bošnjaci i drugi nehrvati s područja ‘Herceg-Bosne’, odnosno s prostora Hercegovine i srednje Bosne”.
Tužioci su zatražili da se Prlića i ostale proglasi krivim, te su za premijera “Herceg-Bosne” Jadranka Prlića, ministra odbrane Brunu Stojića, zapovjednike Glavnog stožera HVO-a generale Slobodana Praljka i Milivoja Petkovića zatražili 40 godina zatvora, za zapovjednika Vojne policije HVO-a Valentina Ćorića 35, a za načelnika Ureda za razmjenu zarobljenika Berislava Pušića, koji je bio odgovoran za logore “Herceg-Bosne” 25 godina zatvora, ukupno 220 godina zatvora.
Odbrane su zatražile njihovo oslobađanje.