U Republici Srpskoj hiljade starijih i bolesnih osoba i dalje žive same, bez svakodnevne pomoći i njege, iako im to pravo pripada po Zakonu o socijalnoj zaštiti. Upravo zbog toga nekoliko udruženja iz BiH je pokrenulo je inicijativu za izmjene Pravilnika o pomoći i njezi u kući, s ciljem uvođenja usluge geronto domaćica – profesionalne i svakodnevne podrške starijim osobama koje nemaju kome da se obrate.
Inicijativa za izmjenu Pravilnika i uvođenje geronto domaćica zvanično je proslijeđena Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske. Dokument, podržan od 2983 građanina i poslat 24. oktobra 2025. godine, ima za cilj da hiljadama starijih i bolesnih osoba omogući redovnu i profesionalnu pomoć.
Cjelokupan proces sproveden je u saradnji udruženja „DON“ iz Prijedora, „Stop mobbing“ iz Trebinja i „Topeer“ iz Doboja. Organizacije su mjesecima na terenu prikupljale podatke i primjere koji pokazuju da je, uprkos zakonskom okviru, mnogima onemogućeno da dobiju pomoć u kući i podršku geronto domaćica.
Na pitanja BUKE o tome kako usluga „Pomoć u kući“ funkcioniše u praksi, odgovore su poslali centri za socijalni rad iz Banjaluke, Trebinja, Prijedora i Doboja. Iz Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite do danas nije stigao odgovor, iako je upit poslan prije nepun mjesec dana.
U Banjaluci pravo na pomoć u kući trenutno koristi 70 osoba, kojima pomažu sertifikovane njegovateljice angažovane kroz partnerstvo Centra za socijalni rad i humanitarne organizacije „Partner“. Stvarna potreba je, međutim, najmanje tri puta veća, ističu u Centru, naglašavajući da najveći problemi ostaju finansijska ograničenja, nedostatak obučenih njegovatelja i nemogućnost redovnog pružanja usluge u ruralnim područjima.
U Trebinju, gdje je tim za pomoć i njegu u kući formiran još 2007. godine, trenutno je obuhvaćeno 43 korisnika. Gerontodomaćica, medicinska sestra, logističar i vozač svakodnevno obilaze starije ljude, ali Centar se suočava sa sličnim problemima: mnogi korisnici odbijaju da učestvuju u troškovima usluge, dok su drugi izgubili pravo jer su imovinu poklonili ili potpisali ugovor o doživotnom izdržavanju.
U JU Centru za socijalni rad Doboj podrška korisnicima ove kategorije pruža se kroz primjenu prava na stalnu i jednokratnu novčanu pomoć, te saradnju sa drugim ustanovama na lokalnom i republičkom nivou.
Prijedor: nova usluga i prvi rezultati
U Prijedoru je pravo na pomoć i njegu u kući uvedeno u septembru ove godine, a pruža ga Udruženje „DON“ u saradnji sa Centrom za socijalni rad. Gerontodomaćice svakodnevno obilaze korisnike i pomažu im u nabavci i dostavi namirnica, pripremi obroka, održavanju domaćinstva i odlascima kod ljekara.
„Iako je usluga nova, interesovanje raste. Na početku su stariji bili oprezni i s nepovjerenjem prihvatali dolazak gerontodomaćica, ali uz razgovore i podršku stručnih radnika sve više njih prepoznaje koliko im to znači“, navode iz Centra za socijalni rad Prijedor za BUKU, dodajući da su izazovi razuđenost terena i pojedine odredbe Pravilnika koje otežavaju pristup pomoći osobama koje su u stvarnoj potrebi.
Predsjednica udruženja DON, Murisa Marić, na primjeru Prijedora ističe koliko usluga znači starijima:
„Ovo je ljudski kontakt, toplina i osjećaj da nisu zaboravljeni. Trenutno imamo jednu ženu angažovanu na terenu koja brine o osam korisnika. Rezultati su vidljivi – ljudi imaju s kim da razgovaraju, domovi su očišćeni i uređeni, a mnogima smo obezbijedili tople obroke. Prije toga neki su živjeli gotovo bez hrane i bez ikoga ko bi ih posjetio. Sada s nestrpljenjem čekaju dolazak gerontodomaćice, jer im je to jedina prilika za razgovor.“
Interesovanje korisnika raste, a inicijativa za izmjene Pravilnika smatra se ključnom za proširenje usluge.
Udruženje DON poslalo je tokom prethodnih mjeseci inicijativu svim lokalnim zajednicama u Republici Srpskoj da se u budžetu za narednu godinu predvide sredstva za pomoć i njegu u kući. „Iako smo zaprimili brojne prijave, većina lokalnih zajednica ovu vrstu pomoći svrstava pod opšta socijalna davanja centara za socijalni rad, što nije pravi odgovor“, naglašava Marić.
„Tražimo da se za pomoć i njegu u kući planiraju posebna sredstva, jer je to pravo koje mora biti jasno definisano. Za tu uslugu moraju se raspisati javni pozivi i odabrati ko će je provoditi. Odgovori koje smo dobili ne pokazuju da budžeti imaju predviđena sredstva niti da postoje angažovani ljudi na osnovu ugovora, što pokazuje da je situacija nejasna“, dodaje ona.
Najveći problem je Pravilnik koji datira iz 2011. godine i od tada nije mijenjan. Postoje limiti vezani za visinu penzije – mnogi penzioneri praktično nemaju dovoljno sredstava da pokriju troškove ove usluge, a istovremeno moraju plaćati osnovne životne troškove. To znači da su mnogi primorani birati između osnovnih potreba i neophodne njege.
Trenutno, dodaje Marić, samo nekoliko lokalnih zajednica pruža ovakav vid usluge kroz projekte Crvenog krsta ili donatorske programe, što su privremena rješenja. Usluga mora postati sistemska i finansirana iz budžeta, jer kada projekat završi, završi i pomoć.
Pored toga, kroz ovu uslugu zapošljavaju se žene iz socijalno osjetljivih kategorija, čime se stvaraju nova radna mjesta i jača socijalna integracija. Izmjenama Pravilnika ne pomažemo samo starijim i nemoćnim građanima, nego i omogućavamo socijalnu inkluziju i zapošljavanje.
Model iz Hrvatske
U susjednoj Hrvatskoj model „Zaželi“, koji finansira država, već godinama omogućava hiljadama starijih pomoć i hiljadama žena posao, mahom onima koje su ranjive i bez posla.
„Isti model možemo primijeniti i ovdje kroz javni sistem, lokalne centre za socijalni rad i u partnerstvu sa civilnim sektorom. Uvođenjem geronto domaćica stariji građani bi imali redovnu pomoć u kući, a uslugu bi sprovodile lokalne ustanove socijalne zaštite sa stručno obučenim i plaćenim osobljem“, objašnjava Marić.
Ovo nije trošak, podvlači naša sagovornoica, ovo je civilizacijska obaveza: “Oni koji su podigli porodice i gradili državu, danas zaslužuju da im država pomogne da dostojanstveno ostare. I to nije pitanje milostinje, već prava i sistema koji ne ostavlja nikoga iza”.
Prema dostupnim podacima FOND-a PIO u Republici Srpskoj živi više od 242.636 osoba starijih od 65 godina, invalidsku penziju prima 34719 penzionera, 19114 penzionera živi sa najnižim primanjima, a stručnjaci procjenjuju da čak 30.000 njih hitno treba kućnu pomoć i njegu– za obrok, terapiju, ličnu higijenu, drvo za ogrev ili jednostavno za razgovor.