Migrantska kriza u Bosni i Hercegovini periodično eskalira, a hiljade migranata u BiH nema smještaj dostojan čovjeka. Iako je upravljanje migracijama posao države, država pere ruke. Zaokupljena brojnim aferama, nesposobnošću da direktno nabavi vakcine, da usvaja ključne zakone, da vrati pravdu u pravosuđe, država okreće glavu od migrantske krize. Upravljanje migracijama spalo je na dva kantona, na Sarajevo, ali ponajviše na Unsko-sanski kanton. O ulozi države, o uslovima u kojima boravi 4000 migranta razgovarali smo se premijerom Unsko-sanskog kantona Mustafom Ružnićem.
BUKA: Koliko migranata boravi na području USK, u smještajnim, ali i izvan smještajnih kapaciteta?
Prema procjeni Ministarstva unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona, trenutno na području Unsko-sanskog kantona boravi između 3500 i 4000 migranata.
BUKA: Imaju li migranti u USK tretman dostojan čovjeka?
Unsko-sanski kanton uspio je organizovati dva centra za prihvat ranjivih kategorija migranata: porodica sa djecom i djece bez pratnje, da imaju osiguranu pomoć, zagarantovana prava, školovanje…
Da, ranjive kategorije imaju dostojan tretman. Migranti nagurani u hale bivših fabrika, kakva je bila BIRA u Bihaću, kakav je Miral u Velikoj Kladuši – nemaju. Sramotno je da najviši EU dužnosnici promoviraju te logorske smještaje kao svoja idealna rješenja, a koja mi, kao, nećemo. Tačno, nećemo logore za migrante u centrima gradova.
Hoćemo da se iz dostupnih fondova, strateški rasporede i formiraju kampovi duž rute kroz BiH, za prihvat migranata u tranzitu, gdje će migrantima biti zagarantovana sva prava, a lokalno stanovništvo i njihova imovina biti sigurni.
BUKA: Godinama lokalne vlasti upozoravaju na problem migrantske krize, MUP je čak zaustavljao vozove i vraćao migrante, ali migranti i dalje dolaze u USK. Može li doći do raspodjele tereta migrantske krize ili je to nemoguće s obzirom na to da je Bihać prirodna ruta za ulazak u Hrvatsku?
Unsko-sanski kanton u posljednje tri godine podnosio je najveći teret migrantske situacije u Bosni i Hercegovini kroz koji je u proteklom periodu prošlo više od, procjenjuje se, 100 000 ilegalnih migranata. Kako nema adekvatne koordinacije aktivnosti između međunarodnih partnera, nadležnih državnih institucija za pitanja migracija i lokalnih vlasti, koje u operativnom smislu nose najveći teret migrantske krize, rezultati na terenu upravljanja krizom su izostali, te se rješenje problema u BiH isključivo tražilo od Unsko-sanskog kantona. U cilju zaštite, kako građana Unsko-sanskog kantona, tako i migranata koji su u tranzitu na području Bosne i Hercegovine, potrebno je jedinstveno djelovanje, ravnomjerno raspoređivanje kampova za prihvat migranata na teritoriji BiH kako bi se smanjio pritisak na zapadni dio BiH, odnosno Unsko-sanski kanton i uspostavio strateški, dugoročan pristup problematici migracija u BiH. Naglašavam, migrantska kriza je globalni problem, ne može je ni BiH riješiti, a očekivanja da je riješi jedan kanton su nerealna. Krizom se može samo upravljati. Vrijeme je da se uspostavi jaka državna koordinacija, da zajedno odgovorimo na izazove koji su pred Bosnom i Hercegovinom u upravljanju migracijama, poučeni iskustvom iz proteklih godina, te u najboljem interesu naše države i građana BiH. Već za nekoliko mjeseci, problem može ponovo eskalirati na cijelom području BiH, posebno pred nadolazećim, novim migantskim valom što je i dodatni razlog da se u narednih nekoliko mjeseci trajno riješe ključni problemi tranzita i boravka ilegalnih migranata u BiH.
BUKA: Često čujemo ocjene da se migrantska kriza koristi u političke svrhe i za političke obračune, je li to zaista tako?
Ukratko, mi u BiH nemamo migrantsku krizu nego migrantsku situaciju, a krizu imamo u nadležnim institucijama. To je prvi i osnovni problem. Upravljanje migracijama je u isključivoj nadležnosti državnih institucija. Osnovna obaveza Kantona je zaštita i sigurnost građana. Koliko god bili merhametli, ne mogu Krajišnici zbrinuti sve migrante sa Balkanske rute. Samo Sarajevo i Krajina zbrinjavaju migrante. Ostali kantoni u Federaciji i entitet Republika Srpska – ne žele!? I dok se mi raspravljamo ko je nadležan, čije se želje uvažavaju, a čije ne, tu nema politike. Državne politike. Ono što je najgore – nema usaglašavanja stava BiH prema EU politici migracija. Sudeći po insistiranju na vraćanje i zadržavanje ilegalnih migranata na vanjskim granicama EU, jedna od zemalja mogla bi postati hotspot, te cijenimo hitno potrebnim reagovati kako to ne bi bila sudbina Bosne i Hercegovine, na koju bi, uz opterećenje za humani prihvat tranzita, lako mogao biti prebačen i teret trijaže, detencije i vraćanja migranata koji budu odbijeni u zahtjevima za azil u državama članicama EU. Mi, kao nečlanica, se ne pitamo. Ali kao zemlja na prvoj granici sa EU itekako bismo morali prepoznati kakva je to sudbina namijenjena nama – svrstanima u zemlje trećeg svijeta, od kojih se traži da iskompenziramo humanost koju zemlje Evropske unije uskraćuju tim migrantima, zaglavljenim u tranzitu na Balkanskoj ruti.
BUKA: Nova šefica IOM-a je u intervjuu za BUKU rekla da će s Vama i s predstavnicima državnih institucija raditi na donošenju Strategije za upravljanje migrantskom krizom, bliži li se taj trenutak kada će BiH imati jasne instrukcije kako upravljati migrantskom krizom?
Ja tri godine govorim i upozoravam – svako, u okviru svojih nadležnosti, mora se uključiti u rješavanje problematike migracija. Od 2018. se odgovornost prebacivala od nivoa vlasti do nivoa vlasti, od institucije do institucije. Osnovni problem bio je i ostao i danas kontrola ulazaka nelegalnih migranata u BiH. Neophodno je bilo, i danas je, dalje jačanje kontrole granice kako bi se spriječili ilegalni ulasci u Bosnu i Hercegovinu, ali i da se kontroliše migracijski val na području BiH.
U cilju efikasnije kontrole istočne granice Bosne i Hercegovine potrebno je da nadležne institucije hitno pristupe opremanju Granične policije BiH sofisticiranom opremom potrebnom za njihov rad na terenu i kadrovsko jačanje ove policijske agencije, kao i angažovanje drugih policijskih agencija kao ispomoć na istočnoj granici Bosne i Hercegovine.
Za upravljanje migracijama i postupanje nadležnih policijskih i drugih agencija potrebno je i da se pristupi izmjenama i dopunama Zakona o azilu i Zakona o strancima Bosne i Hercegovine. Smatram da navedeni zakoni ne tretiraju adekvatno trenutno prisustvo ilegalnih migranata u Bosni i Hercegovini. Usvajanjem izmjena i dopuna ova dva zakona regulisala bi se pitanja migracionih tokova u BiH, između ostalog, postupak ulaska stranaca u BiH i njihov boravak, a sve da bi se spriječila bilo kakva diskriminacija i neravnopravnost, te osiguralo uživanje najvišeg stepena ljudskih prava, u skladu s međunarodnim standardima i pravnom stečevinom Evropske unije. Navedenim izmjenama je potrebno pristupiti u pravcu zaštite imovine građana Bosne i Hercegovine ili pristupiti donošenju novog propisa koji bi tretirao status ilegalnih migranata u Bosni i Hercegovini.
BUKA: Čuli smo i prozivanja na Vaš račun o tome kako ste potrošili četiri miliona KM na rješavanje migrantske krize? Možete li nam to objasniti?
Resorni ministri unutrašnjih poslova i zdravstva, a za koje je doznačena pomoć Vlade Federacije u iznosu od 4 miliona su, jasno i javno, obrazložili utrošak. Ako treba, ponoviću: navedena raspoređena sredstva utvrđena su za potrebe zdravstva i uspostavljanje povoljnog stanja sigurnosti u Unsko-sanskom kantonu na osnovu Zaključka Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine. Vlada Unsko-sanskog kantona je na prijedlog Ministarstva finansija Unsko-sanskog kantona donijela Odluku o usmjeravanju tekućeg granta transfera od višeg nivoa vlasti broj: 03-017-856/2019 od 12.09.2019. godine, kojom je utvrđeno da je od strane Federalnog ministarstva finansija dana 10.07.2019. godine uplaćeno 4.000.000,00 KM na račun Budžeta Unsko-sanskog kantona, na temelju Zaključka Parlamenta Federacije BiH usvojenim na sjednici Parlamenta FBiH posvećenoj migrantskoj krizi u Unsko-sanskom kantonu. Raspored sredstava dogovoren je u iznosu od 2.500.000 KM za oblast zdravstva, te 1.500.000 KM za MUP USK, za provedbu poboljšanja sigurnosne situacije. Pregledom stanja računa Budžeta Unsko-sanskog kantona na dan 11.01.2021. godine utvrđeno je da je na transakcijskom računu Budžeta Unsko-sanskog kantona primljeni tekući transferi od Federacije BiH rezervisana sredstva za MUP USK iznose 1. 246.190, 73 KM. Sredstva namijenjena za oblast zdravstva preraspoređena su Kantonalnoj bolnici u Bihaću i domovima zdravlja, angažiranim u pružanje pomoći migrantskoj populaciji. Detaljne podatke, bez problema, možete dobiti u ovim ministarstvima.
BUKA: Kako komentarišete činjenicu da nisu rijetke dezinformacije o krivičnim djelima koja su počinili migranti? Ima li tu namjernog huškanja stanovništva na migrante?
Ne komentarišem dezinformacije. Informacije su dostupne u nadležnim institucijama. Također, ni insinuacije o huškanju stanovništva. Stanovništvo zahtijeva sigurnost i mi smo obavezni da osiguramo javni red i mir. Naravno, lakše je iz sredine koja „ne želi“ migrante zgražati se nad „nehumanim“ Krajišnicima kad kažu – ne može 10 000 migranata biti u Bihaću i Velikoj Kladuši, jer je kapacitet prihvata ukupno 2500.
BUKA: Kakvu pomoć Vi očekujete, a ne dobijate od države?
Očekujem da država upravlja migracijama. I to ne dobijamo, već treću godinu. Vrijeđa me, kao čovjeka, što državni nivo ne vidi da ako Krajina ima problem, ako Sarajevo, Banja Luka, Mostar… imaju problem – da država Bosna i Hercegovina ima problem. Ne može se bježati od problema tako što ćete problem pomesti u dvorište nekog grada ili kantona i ostaviti ih da se sami nose s tim.
BUKA: Kazali ste da migranti onemogućavaju razvoj USK, kako to mislite, šefica IOM-a je kazala da migrantska kriza može biti prilika?
Turizam je bio strateška grana razvoja zapadnog dijela Bosne i Hercegovine. Međutim, Balkanska migrantska ruta nije turistička, ilegalni migranti nisu turisti, ma koliko nas neki ubjeđivali u to. Kao sredina opterećena svim problemima migrantske krize, Unsko-sanski kanton, pored materijalnih, trpi i štetu u pogledu onemogućavanja realizacije razvoja turističke privrede, kao jedne od strateških grana razvoja i općenito stvaranja klime za razvoj privrede i privlačenje investitora. Zanimljivo, niko od ovih koji migrantsku krizu promoviraju kao priliku, ne navodi konkretan primjer – ko, gdje je to, u kom gradu, u kojoj državi… realizirao tu priliku? Da vidimo taj dobri primjer iz prakse upravljanja migracijama?
BUKA: Ima li USK koristi od migrantske krize, finansijska pomoć, migranti troše novac u prodavnicama, jedno vrijeme su spavali i u privatnim objektima?
Da neko ima koristi od migrantske krize, ne bi to Krajinu dopalo.