Kaže, bilo je teško prvih mjeseci, ali druge vrijednosti su prevagnule da odu, ali i da ostanu u “tuđoj” zemlji.
Njemačka daje, ali i traži puno
Prije šest godina Daliborka Gajić i njen suprug su shvatili da u jednom momentu u novčaniku im je ostalo 50 KM, a ostao je još jedan mjesec da se preživi.
“Radili smo oboje, imali smo kredit za stan, kredit za auto i dvoje male djece. Ni stan, ni auto nisu bili nešto preogromni, nekih 50-ak kvadrata, auto solidan. Shvatili smo 30. decembra da nam je ostalo nekih 50 KM za januar mjesec. Tada nam je mlađa kćerka bila beba. I mi smo shvatili da u takvom svijetu ne možemo da opstanemo. Prvi razlog je bio finansijski, ali i taj pritisak da nećemo moći da platimo račune da preživimo, bez obzira što smo oboje zaposleni i radimo u solidnim firmama. I onda smo počeli da biramo u kojoj zemlji želimo da živimo a da to nije BiH“, priča Gajić, i osvrće se na period kad su tek stigli u Njemačku.
Govori, prvih mjesec dana bilo joj je jako teško, ali ima to vjerovatno veze sa ustaljenim šemama koje su imali u Bijeljini.
“U Minhenu je sasvim nešto drugo. Njemačka ima sistem gdje su ljudi navikli da se pridržavaju određenih normi zakona. Traži puno, ali i nudi dosta. Možemo se prilagoditi i to je ono što mi se dopada. Njemačka kao društvo pokušava da uspostavi određeni balans između kapitalizma i socijalnog davanja. Možete računati na to – koliko uložite da će vam i država pružiti mogućnosti da se osposobite u pravcima u kojima želite i u kojima možete”, ističe ona.
O razlozima napuštanja BiH, o mogućim rješenjima problema masovnog iseljavanja iz BiH, u Novom danu na N1, govorili je i Laura Lungarotti, šefica misije IOM u BiH i sub-regionalna koordinatorica za Zapadni Balkan. Kako ističe, studija koju su radili utvrdila je alarmantan broj onih koji napuštaju BiH.
“Odlučili smo da se usmjerimo na zdravstveni sektor, jer je to ključno za dobrobit zemlje, pogotovo zbog pandemije, ali i IKT jer govori se o inovacijama. Sa ova dva sektora broj mladih ili ne tako mladih profesionalca napušta BiH, traže bolji život ili prilike u Evropi, u zemlje kao što su Njemačka, Austrija, Hrvatska i Slovenija”, govori Lungarotti, podsjećajući da je 2019. godine je izdato 56.000 radnih dozvola u zemljama EU što je alarmantan podatak.
Kofere pakuje 350.000 građana BiH
Naglašava da bi se trebale pronaći veze između sektora obrazovanja i zaposlenja, te da se treba riješiti problem, da niko ne ostane izostavljen, a te radnje, ističe, moramo odmah poduzeti.
Savez samostalnih sindikata BiH je prije nekoliko dana objavio da kofere pakuje 350.000 građana BiH.
Pitali smo Adisa Keču iz ovog Sindikata, kako su došli do tih podataka. Odgovara da je to bilo jednostavno.
“Ako imamo podatak da je u prošloj godini BiH napustilo blizu 170.000 radnika, a da svjedočimo svakodnevnim poskupljenjima, nesigurnosti i političkim previranjima u BiH, i ako imamo činjenicu da su zemlje zapadne Evrope na neki način otvorile svoje granice i traže radnu snagu gdje su plate znatno veće nego ovdje, onda je normalno očekivati da dođe do tog udvostručenog broja radnika”, rekao je Kečo.
Pandemija je ublažila odlazak, smatra on, ali, podcrtava, svjedoci smo da prolazi, i sigurno će doći do značajnog skoka u broju građana koji će napustiti BiH.