Rok za dostavljanje prijedloga za glavnog pregovarača Bosne i Hercegovine sa Evropskom unijom istekao je sinoć, ali dogovora još nema. Umjesto jedinstva oko strateške evropske teme, zemlja se našla u novom političkom čvoru: tri modela izbora i potpuno različite vizije puta prema Bruxellesu.
Do sada se spominju u javnosti tri kandidata.
Socijaldemokratska partija BiH predložila je Lejlu Ramić-Mesihović, docenticu i šeficu Odsjeka za međunarodne odnose i evropske studije na Internacionalnom Burch univerzitetu, stručnjakinju za politiku velikih sila i evropske integracije, koja od 2023. predsjedava Savjetom za vanjske poslove u kabinetu člana Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića.
Naša stranka kandidovala je Lejlu Hasanović, pravnicu sa Univerziteta u Sarajevu, doktoranticu na Univerzitetu Heinrich Heine u Düsseldorfu i dobitnicu prestižnih stipendija Fulbright i Chevening. Stranka naglašava da Hasanović „spaja akademsku ekspertizu i iskustvo u reformama pravosuđa“, te da bi „mogla voditi BiH kroz složen, ali historijski važan proces pregovora“.
S druge strane, opozicija iz Republike Srpske (SDS i PDP) predložila je Branka Neškovića, bivšeg ambasadora BiH u Velikoj Britaniji i diplomatu koji, prema informacijama federalnih medija, već ima podršku određenog dijela državnog parlamenta.
Tri modela izbora – institucionalna konfuzija
Spor nije samo oko imena, nego i oko toga ko ima pravo da imenuje glavnog pregovarača.
Postoje tri modela:
Model Savjeta ministara, koji zagovaraju SNSD i HDZ, prema kojem bi odluku donosila izvršna vlast.
Model Predsjedništva BiH, koji podržava Demokratski front.
Model Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, koji je izglasala parlamentarna većina, ali uz prigovore da time zadire u nadležnosti drugih institucija.
SNSD je već najavio da će zatražiti ocjenu ustavnosti ove odluke.
Šef Kluba SDP-a Saša Magazinović pojašnjava zašto bi, po njegovom mišljenju, upravo parlament trebao imenovati pregovarača:
„Jedini put da se glavni pregovarač izabere bez uticaja SNSD-a je ako to uradi Predstavnički dom. Ako odlučuje Savjet ministara, SNSD-ovi ministri imaju presudan uticaj. Ako odlučuje Predsjedništvo, odlučuju Željka Cvijanović i Dodik. Parlament je jedina garancija nezavisnog izbora.“
Član Predsjedništva BiH Željka Cvijanović reagovala je na ove tvrdnje i iznijela alternativno rješenje koje, po njenom mišljenju, „odražava suštinu BiH“:
„Ovo je lako rješivo – imenuju pregovarača za Federaciju BiH, jednog ili dva, pošto se ne bi dogovorili oko jednog, a mi jednog za Republiku Srpsku. I rade zajedno. Rotiraju se na poziciji predsjedavajućeg i zamjenika glavnog pregovarača, a odlučuju konsenzusom. Problem riješen.“
Takav model, iako odražava postojeću političku stvarnost, dodatno bi institucionalno podijelio proces koji zahtijeva jedinstven glas BiH prema Evropskoj uniji.
U razgovoru za BUKA podcast, delegat SDS-a u Domu naroda i bivši ambasador Želimir Nešković naglasio je da je model izbora ključan za očuvanje legitimiteta države:
„Vidite, ovdje postoje tri modela: jedan koji predlaže Demokratski front – da Predsjedništvo BiH odlučuje o pregovaraču; drugi, SNSD-ov i HDZ-ov, da odlučuje Savjet ministara; i treći, koji predlaže većina u Predstavničkom domu – da ga bira parlament. Mislim da je prirodno da ga bira parlament, kao najveće tijelo koje donosi zakone koji nas približavaju EU.“
Nešković vjeruje da će konačni pregovarač „doći iz kapaciteta opozicije Republike Srpske“ i da će taj izbor pokazati kako RS može konstruktivno učestvovati u državnim procesima bez blokada:
„Ne znam o kome bi se radilo personalno, ali to pripada Republici Srpskoj i ako ima dovoljno ruku – pripasti će ovoj grupaciji.“
Tokom nedavne posjete kampu EUFOR-a u Butmiru, visoka predstavnica EU za spoljnu politiku Kaja Kalas poručila je da „glavni pregovarač mora biti osoba koja uživa povjerenje svih u BiH“.
Poruka je jasna: Evropska unija očekuje jedinstven, profesionalan i depolitizovan pristup, a ne nastavak unutrašnjih nadmudrivanja koja usporavaju reformski proces.
U izvještaju Europske komisije o spremnosti država-kandidata za pridruživanje Uniji objavljenom početkom mjeseca to je još jednom istaknuto kao prioritet, baš kao i imenovanje glavnog pregovarača. Evropska komisija ne želi arbitrirati oko imenovanja pregovarača.
“Kada je riječ o imenovanju glavnog pregovarača i pregovaračkog tima, kao i kod svih drugih zemalja u pristupnim pregovorima, tu odluku donosi Bosna i Hercegovina u skladu s Ustavom i relevantnim propisima. Za EU je najvažnije da Bosna i Hercegovina ima pouzdanog sugovornika s Evropskom komisijom. Da bi se to postiglo, glavni pregovarač i pregovarački tim moraju moći nastupati jednim glasom, u ime cijele zemlje, te biti operativni, tj. imati resurse, kapacitete i znanje za efikasno vođenje pregovora Bosne i Hercegovine s EU”, izjavio je šef delegacije EU u BiH Luigi Soreca.
Odluka o imenovanju glavnog pregovarača BiH s Evropskom unijom pretvorila se u ogledalo političke podijeljenosti zemlje. Dok EU traži kredibilnog partnera, domaći akteri i dalje odmjeravaju moć.
Bez obzira na to ko bude imenovan, BiH se neće približiti EU ako ne definiše mehanizme saradnje koji nadilaze stranačke kalkulacije. Pregovarač mora biti više od političke kvote – mora biti simbol zajedničke odgovornosti.
Ako se i ovaj proces svede na međustranačko nadglasavanje, BiH rizikuje da pregovara ne sa Evropskom unijom, nego sama sa sobom