Analitičari upozoravaju na porast
međunacionalne netrpeljivosti pred opšte izbore u BiH, što se vidi i po
povećanju napada na vjerske objekte u odnosu na prošlu godinu. Naročito
zabrinjava to što u incidentima učestvuju uglavnom mladi, te što se i
dalje takvi slučajevi adekvatno ne kažnjavaju. Prisutna je i velika
tolerancija prema govorima političara koji raspiruju mržnju.
U ovoj godini povećan je broj napada na vjerske objekte u Bosni i
Hercegovini. Do sada ih se dogodilo 28 ili za pet više nego protekle
godine u istom periodu, pokazuju to podaci Međureligijskog vijeća Bosne i
Hercegovine. Posljednja dva napada dogodila su se prije nekoliko dana
kada su u napadima vandala nakon polufinala i finala Svjetskog prvenstva
u košarci oštećene Čaršijska džamija u Prijedoru i džamija Ferhadija u
Banjaluci. Stručni saradnik u Međureligijskom Vijeću Bosne i Hercegovine
ispred Islamske zajednice Emir Kovačević ističe da te napade treba posmatrati sa posebnom pažnjom.
„Možemo reći da je to jedan primjer napada za koji smo mi najviše
zabrinuti. Imate više vrsta napada – to može biti koristoljublje, ili
kao što su ova dva slučaja kada se želi poslati jedna negativna poruka
određenoj populaciji, određenoj sredini da nije dobrodošla.“
Imam Čaršijske džamije u Prijedoru Omer ef. Redžić
kaže da su verbalne uvrede i napadi na objekte Islamske zajednice u tom
gradu nešto što ozbiljno ugrožava sigurnost među povratnicima. Tvrdi da
se čak ni on više ne osjeća sigurnim nakon posljednjih napada.
„Nije sva šteta u šteti, što je razbijen prozor, nego je šteta u
tom nekom osjećaju straha koji prožima nas Bošnjake koji žive ovdje, jer
to se ponavlja svaki put kad ima neka pravoslavna fešta ili Srbija
igra. To se vraća tako što se skrnave vjerski objekti.“
Predstavnik Jevrejske zajednice u BiH Igor Kožemjakin mišljenja je da glavni problem predstavlja to što se počinioci napada ne kažnjavaju na adekvatan način.
„Kazne su veoma niske, uglavnom se radi o uslovnim ili novčanim
kaznama. Još niko nije otišao u zatvor zato što je napravio vandalski
čin kao što su raznorazne porušene crkve, zapaljene džamije itd.
Uglavnom su, nažalost, manjinske zajednice te koje su na meti vandala.“
Analize pokazuju takođe da se napadi na vjerske objekte dešavaju
najčešće oko velikih vjerskih praznika, sportskih manifestacija te
političkih okupljanja. Posebnu težinu situaciji daje predizborna
kampanja u kojoj se ni političari ne libe da, na konto svoje
popularnosti, na određen način šire nacionalnu i vjersku netrpeljivost.
Urednik Magazina Buka Aleksandar Trifunović mišljenja je da se pogotovo stranke na vlasti toga pridržavaju, jer druge teme javnosti gotovo ni ne nude.
„Na taj način tumačeći politiku, javnost smatra da je potpuno
normalno vrlo često mržnju i netrpeljivost iz političkih govora
prenijeti na dnevno djelovanje na taj način što ćete se ponašati
vandalski prema vjerskim objektima druge nacije. Moramo voditi računa da
to nisu jednokratni incidenti, nego nešto što je produkt vrlo česte
tolerancije govora mržnje u govorima političara koji obavljaju vrlo,
vrlo visoke funkcije.“
Pitanje je i koliko se vjerski prvaci odvajaju od politike, te koliko
oni svojim postupcima podstiču razvoj tolerancije ili netrpeljivosti.
Posljednji primjer je razdor oko novoizgrađene pravoslavne crkve u
Dugom Polju nedaleko od Mezarja Potočari kod Srebrenice. Za jedne – to
je potreba vjernika i sloboda ispovijedanja vjere, za druge toliko
viđeni inat i uvreda za srebreničke žrtve. Kao svijetao primjer
distanciranja od politike jeste potez muftije mostarskog Salem ef.
Dedovića, koji je prije nekoliko dana zabranio predizborno
predstavljanje kandidata SDA ispred Koski Mehmed-pašine džamije u
Mostaru.
„Novi čovjek na čelu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini,
uvaženi reisu-l-ulema Kavazović, unio je zaista čitav niz novina glede
ne samo ovih izbora, nego i u politički život Bosne i Hercegovine,
distancirajući se od direktnog miješanja ili podupiranja određenih
političkih opcija. Bilo bi dobro kada bi se na njegovom primjeru slično
ponašale i druge vjerske zajednice u Bosni i Hercegovini”, kaže profesor mostarskog Sveučilišta Mile Lasić.
Nešto se pod hitno mora mijenjati, jer je posljednjih godina prisutan
porast nasilja, ne samo prema vjerskim objektima, već i prema
drugačijima u svakom pogledu, mišljenja je Aleksandar Trifunović.
Posebno otežava to što se netolerancija vidi naročito među mladim
ljudima, iako oni nisu bili ni rođeni u vrijeme ratnih strahota.
„Ja otvoreno mogu reći i to garantujem, da su se ljudi osjećali
sigurnije par godina poslije rata nego što se osjećaju danas u pojedinim
sredinama. Veliki broj ljudi odlučuje se i da napušta Bosnu i
Hercegovinu, potpuno strahujući od mogućih ishoda.“
Preuzeto sa Radio Slobodna Evropa