Nedavno sam na ulaznim vratima stana našao uredno zakačen račun toplane. Na njemu fino piše da je to dug koji nisam izmirio prema toplani iz ko zna koje godine – račun se može smatrati opomenom pred tužbu – rok za uplatu je osam dana. Uzmem i gledam ga. Lijep račun, pun boja, kvalitetan papir. Toplana se zaista potrudila. Počinjem da premotavam film i zaključim da sam sva dugovanja prema njima odavno izmirio, tako da mi ne ide u glavu na osnovu čega su mi isti poslali. I tada mi kroz glavu proleti misao; te davne 1998. godine nisam platio grijanje. Tada u stvari niko nije plaćao, jer se nije razmišljalo o da ćemo jednog dana imati pravnu državu.
Uzimam zakon i tražim. Član 378: Zastareva za jednu godinu potraživanja za isporučenu toplotnu energiju, plin, vodu, za dinamičke usluge i za održavanje čistoće kada je isporuka, odnosno usluga izvršena za potrebe domaćinstva. Zastarevanje teče iako su isporuke ili usluge produžene. Sve je jasno kao dan.
I sad, pitam ja sebe. Da li pravnici toplane znaju svoj zanat. Ili je možda rukovodstvo toplane dobro upoznato da su to dugovanja za koje je rok zastare davno prošao, pa misle „narod je ovca“ od koga se može uzimati stalno (a to obično svi danas rade). Sigurno da će od 1000 poslanih računa neko svoj i platiti i tako dalje ostati savjestan građanin koji izvršava sve svoje obaveze bez obzira kada su one nastupile i bez bojazni od budućih isključenja grijanja ili odlaska na sud. Vjerovatno će taj procenta biti jako mali, jer u staro-novogodišnjoj besparici svako imalo organizovano domaćinstvo će dobro pretresti račune koji nisu plaćeni i vrlo lako donijeti odluku da se plaćanje nekih računa od prije pet i više godina može zanemariti.
Toplana, s druge strane, uvijek može da ili podnese tužbu sudu (ako se sjetite ranije sam račun smatra se kao opomena pred tužbu i važi bez pečata što je posebna tema koja zahtjeva obradu), a može bogami i da upotrijebi svoje diskrenciono pravo, pa jednostavno isključi grijanje neplatišama po osnovu ovih računa. Ova prva varijanta sumnjam da će se dogoditi, jer nisu rukovodioci ipak bez savjetnika, pa tako oni vrlo dobro znaju da je rok zastare godinu dana od dana izdatog računa i da bi podnošenje lanca tužbi izazvalio lanac odbačenih predmeta na sudu, radi zastare. Druga varijanta je moguća, isključenje, ali s obzirom da su to dugovi koji su bili prije nekoliko godina, toplana nema nikakvo moralno i zakonsko pravo da to uradi. Jednostavno, ko vam je kriv što niste svoj novac potraživali na vrijeme, kada je to trebalo, nego ste kao čekali da se malo skupi. Da je ažurnih sudova, građanin kome je grijanje isključno radi nelaćanja računa kojima je nastupila zastare, mogao bi na sudu brzo i efikasno dobiti spor u kome će tražiti naknadu štete radi neosnovanog isključenja ili prekida isporuke određene usluge.
U suštini, nije u pitanju samo grijanje, već svi računi koji se izdaju mjesečno za usluge koje se plaćaju mjesečno, kako je to navedeno u gore navedenom članu Zakona. Tako, dragi moji, kada vam neko ubuduće bude tražio da platite račun koji je izdat od prije godinu dana, a u tih godinu dana vam nije prekinuo dotok zbog neplaćanja, slobodno se pozovite na zastaru uz onu narodnu „ko nije tražio nije ni dobio“. U slučaju prekida usluge, predlažem tužbu sudu, spor se garantovano dobija, ali pitanje je kad.