PRAVI CILJ SASTANKA U BRISELU: „Postoje dva načina kako će Mišel iskoristiti ovaj dokument, ima veze sa Ukrajinom ali sve ostaje otvoreno...“

15. juni 2022, 2:14

Ni nekoliko dana nakon sastanka političkih predstavnika iz Bosne i Hercegovine sa šefom Evropskog savjeta Šarlom Mišelom nema odgovora na ključno pitanje - zašto baš sad? Koji su razlozi okupljanja "federalne čerge" (Dodik ih je tako u svom govoru počastio nakon povratka u Banjaluku) i predstavnika nimalo ujedinjenih političara iz Republike Srpske ( koji su, prema Branislavu Borenoviću, predsjedniku PDP-a, čašćavani sočnim uvredama i psovkama od strane Milorada Dodika). Nakon obligatne razmjene vatre i međusobnog prepucavanja dan nakon povratka, u Republici Srpskoj već je zaboravljen famozni dokument koji nije potpisan, ali je usmeno potvrđen (niko nije utvrdio da li je obavezujući ili ne), Dodik je otputovao u Istanbul pa u Sankt Peterburg, valjda da pravilno izbalansira svoju međunarodnu politiku, dok se opozicija zabavila o svom jadu - kandidatima za Opšte izbore u BiH.

U Federaciji osim proslave potvrđivanja ovog dokumenta - izjave na društvenim mrežama, također se ništa specijalno nije dogodilo. Vratili su se uobičajenim predljetnjim temama.

Ni Predsjednik Evropskog savjeta Šarl Mišel nije obrazlagao detalje sa sastanka već je objavio tzv Briselski dokument, kojeg su prihvatili svi ali ga nisu potpisali, uz komentar kako se radi o "Političkom dogovoru o kredibilnoj i snažnoj mapi puta za reforme u Bosni i Hercegovini ka našoj zajedničkoj evropskoj budućnosti".

Josep Borel, Visoki predstavnik EU za spoljnu politiku i bezbjednost nije bio rječitiji pa je tako na Tviteru naveo kako je dan proveden sa bh. predstavnicima bio intenzivan.

"Na inicijativu Predsjednika Evropskog savjeta jučer smo imali intenzivan dan razgovora sa političkim liderima #BiH, koji su rezultirali političkim dogovorom o snižavanju tenzija u zemlji. Lideri su ponovili svoju opredijeljenost za budućnost BiH u Evropskoj uniji i ja pozdravljam njihovu ponovnu opredijeljenost da preduzmu potrebne reforme u tom pogledu", poručio je Borel na Tviteru dan nakon sastanka.

U Bosni i Hercegovini, a pogotovo u Republici Srpskoj, svako ovaj dokument doživljava na svoj način i predstavlja ga svojim biračima. Najglasniji u svojoj kritici bio je lider PDP-a Branislav Borenović koji je i ranije rekao da ne želi potpisivati dokument sa korumpiranim političarima, da bi svoju kritiku proširio optuživši Dodika da je prihvatio "agresiju na Ukrajinu i genocid u Srebrenici" (!?).

Dodik se "branio" da dokument nije potpisan, te da nije obavezujućeg karaktera.

Evropsku perspektivu BiH niko nije spomenuo nijednom, a pogotovo niko nije bio raspoložen da komentariše "opredijeljenost za budućnost BiH u Evropskoj uniji". Ta tema kao da nije ni bila na dnevnom redu. I zaista - koliko je Briselski sporazum, u kontekstu trenutnog raspoloženja unutar EU po pitanju proširenja EU, uopšte doprinio progresivnjem razmišljanju na temu budućnosti BiH u Evropskoj uniji? Da li je Bosna i Hercegovina uopšte ikome u ovom trenutku bitna, pogotovo ako imamo u vidu da će, prema pisanju portala Politico, Evropska Komisija zatražiti status kandidata za EU za ratom razorenu Ukrajinu.

Priznavanje Ukrajine kao zemlje kandidata na kraju ipak zahtijeva jednoglasno odobrenje 27 šefova država i vlada u Evropskom savjetu, od kojih se očekuje da će se pozabaviti tim pitanjem na samitu u Briselu sljedeće sedmice. Prema pisanju Politica, najmanje tri zemlje se i dalje protive.

Pristalice ukrajinske kandidature poručuju da bi svako odgađanje davanja statusa kandidata bilo duboko demorališuće za Ukrajinu jer invazione ruske snage nastavljaju da zauzimaju velike dijelove juga i istoka zemlje i vrše pritisak da osvoje cijeli istočni Donbas. Posljednjih sedmica, neki lideri, uključujući francuskog predsjednika Emmanuela Makrona, sugerisali su da bi bilo korisnije dati Ukrajini neku vrstu privremenog statusa koji jača njene odnose s EU. Makron je rekao da čak i ako Ukrajina bude priznata kao zemlja kandidat, biće potrebno više od jedne decenije prema postojećim procedurama pristupanja Ukrajini da se pridruži bloku.

Moldavija i Gruzija su također podnijele zahtjev za status kandidata, a zvaničnici su rekli da su povjerenici generalno podržavali Moldaviju, gdje je sada proevropska vlada, ali da su manje uvjereni u Gruziju, koja je patila od sveprisutnih političkih previranja i primjetnog nazadovanja u demokratiji poslednjih godina.

U raspravama o statusu kandidata za Ukrajinu, Moldaviju i Gruziju, mnogi zvaničnici i diplomate EU spominju osjetljivost s obzirom na spori tempo pristupanja zemalja zapadnog Balkana, uključujući Sjevernu Makedoniju, koja je za kandidata proglašena 2005. godine, Crna Gora, 2008. godine; te Srbija i Albanija, koje su priznate kao kandidati za članstvo još 2009. godine.

I znajući za ovakvo raspoloženje unutar EU, ali i među zemljama Zapadnog Balkana ( "mi čekamo, zašto Ukrajina mora mimo svih procedura?"), Šarl Mišel je brže bolje odletio u Podgoricu odakle je poručio da je "Zapadni Balkan prioritet za EU", ali i spomenuo sankcije Rusiji, sa kojima vlast u Crnoj Gori nema problema, ali ih imaju Srbija i Republika Srpska.

"EU je bila ujedinjena u donošenju sankcija Rusiji, a da se pritisak obezbjeđuje kontinuitetom šest paketa sankcija. Zapadni Balkan jeste strateški prioritet za EU i to, sada više nego ikada. Crna Gora ima 100% evidenciju usklađenosti sa našom zajedničkom spoljnom i bezbjednosnom politikom. Ovo pokazuje vašu snažnu posvećenost da postanete član Evropske unije", rekao je Mišel je na zajedničkoj konferenciji za novinare sa crnogorskim predsjednikom Milom Đukanovićem.

Sagovornik BUKE iz Berlina Adi Ćerimagić ekspert je za EU iz Inicijative za evropsku stabilnost (ESI) kaže za BUKU da je cilj sastanka u Briselu bio da se „Predsjednik Mišel upozna sa raspoloženjem i situacijom sa političarima u BiH, a da će ovaj dokument, koji je dogovoren, biti korišten za razgovore unutar Evropske unije koji se očekuju narednih nekoliko sedmica, a upravo u kontekstu davanja kandidatskog statusa Ukrajini“

„Razgovori se odnose na odluku da li dati kandidatski status za članstvo u Evropskoj uniji Ukrajini, Moldaviji i Gruziji. Kako je to povezano? U raspravi koja traje već nekoliko sedmica koja je veoma žučna i emotivna o tome, mnoge zemlje, koje su skeptične prema davanju kandidatskog statusa Ukrajini, koriste činjenicu da Bosna i Hercegovina nema kandidatski status kao razlog protiv davanja kandidatskog statusa Ukrajini. I oni sad kažu - ukoliko ćemo dati kandidatski status Ukrajini kao znak političke poruke da poštujemo ono za šta se Ukrajina bori, pitanje je kako to EU može uraditi a ne dati kandidatski status Bosni i Hercegovini, koja isto čeka kandidatski status? Ovaj dokument je u tom smislu nedorečen, ostavlja dvije mogućnosti Predsjedniku Mišelu a ja lično ne znam u kom pravcu će on koristiti taj dokument. Da li će ga koristiti na način da se poruči - ovi političari iz BiH su bili kod mene, složili su se sa ovom izjavom, složili su se sa dugim nizom pitanja, na kojima trebaju raditi i oni su kao Ukrajina, kao Modlavija, s obzirom da su i Visoki predstavnik Borel i generalni sekretar Stoltenberg ( Jens Stoltenberg, generalni sekretar NATO, op. BUKA ) , su govorili da su sve tri zemlje ( Ukrajina, Moldavija, BiH) pod mogućim pritiskom Rusije i da se onda pošalje politička poruka svim ovim zemljama u paketu da postaju kandidati, da se računa na njih a onda sve reforme i sve što bude trebalo, bi išlo kroz jedan proces. Također s obzirom na sami sadržaj izjave može se desiti i da Predsjednik Mišel može reći da su ovi političari iz BiH prihvatili da postoji čitav niz pitanja kojim se žele baviti. Rekli su da se žele baviti sa njima nakon izbora u oktobru, odnosno 6 mjeseci nakon formiranja vlasti i potrebno je da razdvojimo BiH i ove tri zemlje i da se kaže da to što mi danas imamo sa Ukrajinom nema veze sa BiH jer i sami političari iz BiH su rekli da sa ovim dokumentom rekli kandidatski status može čekati. U ovom trenutku je zaista teško reći koji od puteva će Mišel koristiti na razgovorima na EU nivou i još uvijek je nesigurno da li će uopšte doći do kandidatskog statusa za Ukrajinu i Moldaviju i kakav će to biti kandidatski status – da li će se izmisliti neka skroz nova kategorija. Puno je stvari otvoreno", kaže za BUKU Adi Ćerimagić.

Dejan Lučka iz Banjalučkog centra za ljudska prava kaže za BUKU da, gledajući situaciju u Ukrajini, moguće je da baš ona prekrati i olakša put BiH ka Uniji, a ne aktivnosti domaćih političari, koji, kako smo vidjeli protekle dvije decenije, nemaju volje ni želje da državu provedu kroz evropske integracije i uvedu je u Evropsku uniju.

„Na kraju svega, najveći dobitnici su politike koje su i BiH dovele u situaciju u kojoj je. Svaka strana proglašava svoju pobjedu, svi govore da su postigli maksimum i da su nadskočili one druge, da su odbranili nacionalne interese te da su se lavovski borili i izborili. U stvarnosti, pred njih je stavljen dokument za koji je rečeno da moraju da pristanu na njega, bar usmeno, i to je bilo to“, kaže Lučka.

Utisak Adija Ćerimagića je da u ovom trenutku ima razloga za skepticizam i kod građana i javnosti i kod međunarodnih predstavnika napretek, kada je u pitanju iskrenost vlasti u BiH da se pozabave pitanjima kako bi se unaprijedio i nastavio put BiH prema EU.

„Međutim moram reći i da EU zbog svoje krize proširenja nije sposobna da BiH ponudi ništa konkretno što bi se dalo elitama i onda tražilo zauzvrat. Vidite da i ovo sa Predsjednikom Mišelom u nedjelju nigdje nije spomenut kanduidatski status, nije ništa javno rečeno šta je potrebno da bi se došlo do kandidatskog statusa . Osim tih pomenutih neformalnih ponuda koje su bile neformalnog karaktera mi nikakvu jasnoću u smislu šta je potrebno BiH za kandidatski status nemamo i u tom smislu naravno dio krivice leži i na samoj EU koja sramežljivo i zbog svojih intervnih problema nije sposobna da iznese konkretnu ponudu BiH“ zaključuje naš sagovornik.

Ćerimagić naglašava kako je BiH ušla u „splet političkih kriza“ nakon neformalne ponude koja je stigla za BiH od strane Evropske unije.

„Ako se sjetite, krajem 2019. početkom 2020. godine kada je EU zaista ponudila Bosni i Hercegovini, odnosno EK ponudila vlastima BiH da će predložiti BiH za kandidatski status ukoliko se usvoje tri zakona u vezi sa vladavinom prava i ukoliko se zaista pokaže progres u vezi sa izbornom reformom i ustavnom reformom s tim u vezi i da smo onda u roku od svega nekoliko sedmica nakon te neformalne ponude i Predsjednice EK i komesara za proširenje i Visokog predstavnika EU za vanjsku politiku da smo onda ušli u splet kriza, bojkot institucija u vezi sa odlukom Ustavnog suda i onda prekinuta pandemijom i kako je onda dobila neki svoj tok“ zaključuje Ćerimagić.

Dejan Lučka kaže kako EU za relevante sagovornike uzima ljude koji i generišu najveće krize u BiH. Sa jedne strane to je razumljivo, jer njihova politika usmjerena na nacionalnu priču ima najveći broj sljedebenika, a samim tim i glasača na izborima.

„Sa druge strane, neshvatljivo je i licemjerno je na kub od strane evropskih zvaničnika da „završavaju” stvari sa kompromitovanim političarima, zbog kojih država uopšte i ne funkcioniše, a sve u cilju „normalizacije odnosa i funkcionisanja države”, dok sa druge strane zagovaraju reforme, poštovanje prava i antikorupcijske mjere. Time konstantno, iz godine u godinu, podržavaju različite priče, koje ne zanima evropski put, nego lični interes, politikanstvo i vlast. Znate već onu poznatu izreku da je jedna vrsta ludila neprestano ponavljanje jedne te iste stvari uz očekivanje drugačijih rezultata. Ukoliko pogledamo sve to, jasno je da trojka i ljudi oko nje na neki njima svojstven način korača ka Briselu, koracima kornjače, ali u suštinskom smislu BiH nije dobila ništa u pogledu pristupanja EU. Stvari o kojima se govori na sastancima su stvari koje bi trebalo redovno da se rješavaju u političkim i pravnim procesima u BiH, i to bez posrednika, ali je to očigledno nemoguće. Ukoliko se u praksi sprovedu dogovoreni koraci, vjerujem da će doći do nešto boljeg funkcionisanja BiH, ali i to ne u nekoj pretjeranoj formi, jer će i dalje blokade, smicalice i optuživanje drugih za probleme ostati modus vivendi političkog života u BiH. Tipa, više od decenije se čeka na ustavne reforme i isključivanje diskriminacije iz izbora, a sada se kao veliki uspjeh predstavlja želja da se to zaista desi, opet u nekoj budućnosti. A te reforme nisu sprovedene baš zbog apsolutnog nedostatka volje da se sprovedu, uz obilje smicalica, i kako je to Tanja Topić sjajno rekla „dječijih igara” odgovornih političara“ kaže za BUKU Lučka.

Jasno je da postoji čitav niz uslova koji je pred BiH kada je u pitanju njena evropska budućnost. Ali trenutno je tim uslovima niko posebno ne bavi. Evropska budućnost samo je "neobavezujući dokument", koji je trebao smiriti strasti i duhove iz boce. Nije ih smirio. Razjedinjenost između političara u BiH u stavovima naspram rata u Ukrajini samo može dodatno iskomplikovati stvari. Srbija je primjer za to. Kada je u pitanju put ka EU, Briselski dogovor ( sporazum, izjava, šta god) ne predstavlja neki veliki zaokret, već je to stvar koja je davno trebalo da se riješi, pa tako i pretjerano ne ubrzava put BiH ka Evropskoj Uniji. Naravno, ukoliko i EU bude pratila svoje kriterijume.