Političari sa državnog nivoa, ministri, narodni poslanici- svi oni face su koje vam se smiješe sa izbornih bilborda za lokalne izbore. Ova praksa, uobičajena u Bosni i Hercegovini, ali i šire u regionu, koristi prepoznatljiva lica koja bi privukla glasače, iako mnogi od tih kandidata nikada neće preuzeti lokalne mandate. Niko se neće odreći ministarske ili poslaničke plate za odbornički paušal.
Građani često glasaju za takve istaknute političare misleći da će ih predstavljati na lokalnom nivou ( ili ne misleći ), dok oni zapravo ostaju na svojim višim političkim pozicijama. Ovakav potez mnogi smatraju političkom manipulacijom koja obmanjuje birače i narušava povjerenje u izborni proces.
Upravo na ovakvu situaciju u Banjaluci upozorio je Ozren Perduv, član Pokreta pravde i kandidat za odbornika.
“Znate li da postoje oni, koji iako dobiju podršku birača, neće prihvatiti mandat i neće ući u Skupštinu grada Banjaluka. Ko su ti kandidati? Riječ je o poslanicima sa viših nivoa vlasti ili ministrima koji se neće odreći postojećih mandata zarad odbornikog mandata u Skupštini grada Banjaluka. Njihov zadatak je da svojim prepoznatljivim imenom privuku birače i onda nakon izbora izigraju dato im povjerenje. Bilo bi pošteno da nam takvi kandidati unaprijed kažu – mi nećemo prihvatiti mandate iako vi glasate za nas. Inače, u pitanju je klasična prevara birača. Ovu zloupotrebu treba riješiti na jednostavan način – možete da se ekandidujete ali prethodno morate da vratite mandat na funkciji koju treutno obavljate” naveo je Perduv u svom videu.
On je u obraćanju spomenuo brojne narodne poslanike ( većinom iz PDP-a i SNSD-a) ali i Predsjednika NSRS (US), te ministra u Vladi RS (SNSD) i Savjetu ministara (SNSD) te je naveo primjer Jelene Trivić (nekadašnji PDP) iz prošlosti.
Situacija u Banjaluci izgleda ovako.
Partija demokratskog progresa (PDP), iz čijih redova je gradonačelnik i kandidat za gradonačelnika Draško Stanivuković, za nosioca liste u gradu na Vrbasu ta je stranka stavila ni manje ni više nego – predsjednika stranke Branislava Borenovića, koji je ujedno i poslanik u Parlmentarnoj skupštini BiH. Na listi je nekoliko poznatih poslanika te stranke u Narodnoj skupštini Republike Srpske poput Tanje Vukomanović, Mirne Savić Banjac i Nikole Drinića.
Na drugoj strani SNSD – na njihovim listama također sve vrvi od poznatih imena- Srđan Amidžić, ministar u Savjetu ministara BiH, Alen Šeranić, ministar u Vladi RS, nosilac liste je Vlado Đajić, poslanik u NSRS. Ima tu još poslanika poput Mladena Ilića.
Lider Ujedinjene Srpske Nenad Stevandić nosilac je liste za Banjaluku.
Ujedno svi oni uveliko su uključeni u predizbornu kampanju jer dok je ona u toku nema sjednica Parlamentarne skupštine BiH ili Narodne skupštine RS, tako da je sve podređeno stranačkim interesima a nikako interesima građana ove zemlje. A nema sumnje da dok traje ova “parlamentarna pauza” plate i paušali uredno liježu na račune.
Istovremeno je i Predsjednik Republike Srpske uveliko u kampanji, pa se može postaviti pitanje – ko obavlja važan osao u zemlji trenutno, ako su važniji šatori i meza?
Praksa stavljanja “poznatih faca” na liste za lokalne izbore se istovremeno može tumačiti i kao oblik ponižavanja glasača, jer se iza nje krije svjesna obmana političkih aktera. Jasno je da niko ne očekuje da će poslanik zamijeniti svoj mandat mjestom odbornika, ili da će ministar napustiti svoju funkciju radi pozicije u gradskoj ili opštinskoj skupštini. Ipak, ovakvi potezi šalju poruku da su glasovi građana manje važni od političke taktike, čime se dodatno narušava povjerenje u politički sistem i integritet izbornog procesa.
Ovakva taktika se obilato koristi i riječ je o svjesnoj obmani birača, jer građani glasaju za poznate političare, dok će njihova mjesta zapravo zauzeti osobe koje nisu dobile isto povjerenje. Stranke procjenjuju da stvarni kandidati nemaju dovoljno podrške, pa umjesto njih na listama dominiraju lica koja su vidljiva i prepoznata u javnosti i medijima.
Ovakva praksa ujedno ima za cilj da se istisnu lokalne teme iz fokusa, a da se akcenat stavi na više nacionalne priče odnosno na nešto što nema veze sa izgradnjom trotoara, kanalizacije, vodosnabdijevanja i slično. Zato su se ovim lokalnim izborima svi posvetili sa maksimalnom pažnjom jer su “velike stvari” u pitanju. Dobar dio građana je svjestan ove manipulacije ali dobar dio i nije i politički se određuje prema onome što im političke partije nude.
Politikolog Velizar Antić kaže za BUKU da se radi o zloupotrebi i prevari birača od strane političkih partija.
“Jasno je zašto to partije rade. Kandiduju ljude koji su javno eksponirani i vidljivi i koji samim tim nose određeni broj glasova a sve u cilju ostvarenja što boljeg izbornog rezultata te partije. Međutim, ovo je i klasična prevara birača jer svi znamo da ovi ljudi i u slučaju da budu izabrani neće preuzeti osvojene mandate u lokalnim skupštinama” ističe on.
Problem je što Izborni zakon ovo dozvoljava i formalno pravno političke partije i ovi kandidati ne krše zakon, dodaje.
“Međutim, ostaje taj moralni prekršaj da birače dovode u zabludu da glasaju za njih a oni neće preuzeti mandate za koje su se kandidovali. Dakle, ovaj problem je potrebno rešavati sa promenom Izbornog zakona u ovom delu gde bi se kandidovani na lokalnim izborima odricali mandata i pozicija koje već imaju ili da u slučaju da budu izabrani za lokalne skupštine te mandate moraju i da popune a da vrate poslaničke mandate ili druge pozicije na kojima se trenutno nalaze” izjavio je za BUKU Antić.
Damjan Ožegović iz Transparency BiH kaže za BUKU da bi se ovakva situacija mogla nazvati svojevrsnom “prevarom” birača samo onda kada ti koji su se kandidovali ne preuzmu mandat na nižem nivou vlasti ukoliko ga osvoje, a jedini način da se tome stane u kraj je da birači prepoznaju one sa neiskrenim namjerama i da ih politički kazne na izborima tako što im neće dati svoj glas.
“Zakon ne zabranjuje funkcionerima i nosiocima mandata da se kandiduju za niže nivoe vlasti, te ih oni obilato koriste jer imaju političku moć i prepoznatljivi su među biračima, pa listama na kojima se nalaze mogu donijeti veliki broj glasova. Pogotovo to treba imati u vidu u smislu pristupa medijima i drugim sredstvima komunikacije kojima raspolažu kao javni zvaničnici i nosioci mandata, i tako u startu imaju bolju poziciju kao kandidati od onih koji se bore za mandat ali nemaju već postojeće funkcije” naglašava naš sagovornik.
Ožegović podsjeće i da je zloupotreba resursa radi kupovine podrške birača prvi put u ovom izbornom ciklusu zabranjena javnim funkcionerima i nosiocima mandata kao veoma dobar mehanizam.
“Međutim to je i dalje veoma učestala pojava iz razloga jer jedini nadležan organ za postupanje, Centralna izborna komisija, gotovo u pravilu odbija da sankcioniše ovakvo ponašanje svih funkcionera” zaključuje Ožegović.