Poziv na opoziciono jedinstvo u Republici Srpskoj ponovo je otvorio staro, ali nikada razriješeno pitanje: ko ima legitimitet da okuplja opoziciju, pod kojim uslovima i s kakvim političkim kapitalom.
Ovoga puta inicijativa dolazi od Draška Stanivukovića i njegovog Pokreta “Sigurna Srpska”, uz najavu razgovora o zajedničkom nastupu na opštim izborima 2026. godine. Gotovo istovremeno, sličan poziv – ali iz sasvim druge političke pozicije – ponovo je uputio i Milorad Dodik, tražeći “istorijsko jedinstvo” vlasti i opozicije.
Dva poziva iz dva politička tabora, ali jedno zajedničko pitanje: da li se iza riječi o jedinstvu ( i jedan i drugi tu riječ pominju ) krije stvarna promjena ili pokušaj političkog preslagivanja u kojem bi se stari odnosi samo drugačije upakovali?
Pozivi na političko jedinstvo u Republici Srpskoj redovno se pojavljuju uoči velikih izbornih ciklusa. Ovih dana, međutim, gotovo istovremeno došli su iz dva suprotna politička pravca – iz vlasti i iz opozicije. Iako se oba poziva formalno pozivaju na „jedinstvo“, reakcije pojedinih predstavnika opozicije jasno pokazuju da ti pozivi nisu ni politički ni suštinski isti.
Pokret „Sigurna Srpska“, na čijem je čelu Draško Stanivuković, pozvao je opozicione stranke na okupljanje i razgovore o zajedničkom nastupu na opštim izborima 2026. godine. Iz Pokreta su poručili da žele promjene vlasti i sistema, da mogu ponuditi kvalitetne kandidate i da opozicija treba da kandiduje one koji imaju najveće šanse, bez robovanja partijskim kvotama.
Na ovaj poziv Narodni front nije odgovario sa NE, ali ni sa bezrezervnom podrškom. Jelena Trivić jasno poručuje da su razgovori mogući, ali samo ako se vode zajednički, otvoreno i uz dogovor o ključnim politikama i zajedničkoj platformi. Posebno insistiraju da se razgovori ne vode parcijalno, između pojedinih stranaka, već za istim stolom svih opozicionih aktera, kako bi se izbjegli dogovori „iza kulisa“.
Za razliku od toga, poziv Milorada Dodika opozicionim strankama na zajednički sastanak vlasti i opozicije nailazi na jasan zid. Dodik je, govoreći o „istorijskom trenutku“ i potrebi političkog jedinstva, pozvao sve aktere da sjednu za isti sto, optužujući OHR, CIK i pravosudne institucije BiH za, kako je rekao, „udruženi zločinački poduhvat protiv Republike Srpske“.
Narodni front je takav poziv odbacio bez dileme, naglašavajući da su političke uloge jasno razdvojene: vlast snosi odgovornost, opozicija kritikuje i nudi alternativu. Jelena Trivić poručila je da opozicija ne mora dokazivati svoju privrženost Republici Srpskoj razgovorima sa Dodikom, te da se slični stavovi o pojedinim pitanjima ne mogu miješati sa političkom odgovornošću za stanje u kojem se entitet nalazi.
Sličan stav iznio je i Nebojša Vukanović, koji Dodikov poziv vidi kao političku manipulaciju i pogrešan signal biračima opozicije.
Iako Stanivukovićev poziv nije odbijen, on nailazi na otvorenu sumnju dijela opozicionih aktera. Posebno oštar komentar za BUKU dao je Đorđe Vučinić, koji bez zadrške dovodi u pitanje ambicije novoosnovanog pokreta:
„Najbolja rečenica, koja opisuje težnje i aspiracije novoosnovanog pokreta, a koju sam čuo ovih dana glasi: ‘Oni bi da zamijene sami sebe na vlasti’.Dovoljno je vidjeti ko sve čini taj politički bućkuriš, koliko ima u najmanju ruku sumnjivih kadrova koji su godinama pri vlasti na različitim funkcijama. Igor Radojičić, Dragan Galić i sijaset odbornika promijenjenih dresova nisu i ne mogu biti predvodnici bilo kakve alternative niti nosioci istinskih promjena.“ rekao je Vučinić za BUKU.
Vučinić upozorava i na izbornu matematiku, navodeći da u postojećem izbornom sistemu i minimalno rasipanje glasova može značiti poraz opozicije, te da jedinstvo mora značiti promjenu sistema, a ne puku zamjenu imena.
Razlika između Dodikovog i Stanivukovićevog poziva ne ogleda se samo u tome ko ih upućuje, već i u načinu na koji opozicija na njih odgovara. Dok se poziv vlasti odbacuje kao neprihvatljiv i politički štetan, poziv iz opozicije ostaje otvoren – ali pod strogim uslovima.
Upravo tu razliku najoštrije artikuliše politička analitičarka Tanja Topić, čiju izjavu prenosimo u cijelosti:
„Ne znam s kojim vjetrom u leđa se Draško Stanivuković proglašava ujediniteljem opozicije. A ako se uzme u obzir spremnost Narodnog fronta na razgovore, ne direktno i ujedinjenje, to čitam kao beogradski rukopis. On sebe i Pokret stavlja kao centralnu figuru procesa u trenutku kada postoji spoznaja da samo ujedinjena opozicija ima šanse protiv nadmoći vladajućih i kada je on sam pod ozbiljnom sumnjom u bliskost sa SNSD-om. Ako će to ujedinjenje obaviti po njegovim pravilima, onda teško da može kod ostalih, makar i zarad cilja dolaska na vlast, pobuditi vjerodostojnost u dobre namjere. Da dodam, uz sve to vidimo da Dodik šalje pozive za ujedinjenjem vlasti i opozicije, decenijama targetirane kao izdajničke. Da li i Dodik i Stanivuković misle na ujedinjenje istih aktera?“ rekla je Tanja Topić za BUKU.