Bijeljina je danas bila mjesto okupljanja stotina vjernika, povratnika, gostiju i prijatelja, koji su svjedočili otvaranju Ahmed-beg Salihbegovića džamije. Nakon više od tri decenije, ova džamija, sagrađena sredinom 19. vijeka i srušena 1993. godine, ponovo stoji na svom izvornom mjestu u tzv. mahali Selimovići. To nije bila samo ceremonija otvaranja jedne bogomolje. To je bio povratak uspomena, povratak nade i potvrda da su zajedništvo i suživot u Semberiji mogući.
Povratak na mjesto sjećanja
Ulice koje vode ka džamiji Ahmed-beg Salihbegovića ,bile su ispunjene ljudima u svečanim odijelima, ženama u tradicionalnim maramama, djecom koja su prvi put vidjela onu džamiju o kojoj su slušala samo iz priča svojih roditelja i djedova. Na licima se osjećala mješavina ponosa i tuge, jer svako je znao šta je značilo čekati 32 godine da se obnovi ono što je jednom bilo temelj života zajednice.
“Došao sam danas ovdje iz Lukavca, sa suprugom. Meni je 82 godine, i vjerujte srce mi je puno ponosa. I radovao bih se i zaplakao od sreće. Ovo je lijepo vidjeti , lijepo doživjeti. Dolazili smo nekada u prvobitnu džamiju, a sada je lijepo vidjeti kada je obnovljena. Ovo vraća vjeru i nadu u budućnost i slogu”, rekao je za BUKU Ibrahim Bajrić.
Kad je ezan prvi put odjeknuo iz nove munare, mnogi nisu mogli zadržati suze. Taj trenutak nije bio samo znak da je džamija otvorena. Bio je to povratak glasa koji je decenijama nedostajao, povratak simbola koji je srušen u jednoj noći nasilja, ali je preživio u srcima ljudi.
Ahmed-begova ostavština
Ahmed-beg Salihbegović, pripadnik ugledne bijeljinske begovske porodice, sredinom 19. vijekaa podigao je džamiju kao svoj vakuf. Bio je to čin, kažu savremenici, koji je nadilazio puk pobožnosti. Džamija je bila mjesto okupljanja, učenja, duhovnog i društvenog života. U dvorištu su se djeca igrala, tu su se dogovarali poslovi, tu se dijelila radost i žalost.
Na ulazu u džamiju nalazio se natpis ostavljen kao trajni podsjetnik na vakifa i vrijeme gradnje. Generacije su rasle pod njenom kupolom, a Bijeljina je znala da je Ahmed-begova džamija jedno od njezinih prepoznatljivih obilježja.
U noći 13. marta 1993. godine džamija je sravnjena sa zemljom. Za mnoge to nije bio samo napad na objekat, nego na identitet, na sjećanje, na samu ideju. Ruševina je godinama bila rana na licu grada i uvreda za one koji su se gotovo tri decenije nadali povratku i obnovi.
Na svečanosti otvaranja džamije, muftija tuzlanski Efendija Fazović podsjetio je na težinu prošlih vremena, ali i na važnost obnove za budućnost zajednice.
“Povod je višestruko vrijedan, ovo je jedna od naših najznačajnijih svečanosti. Kada to sagledavamo na duhovnom i vjerskom polju, ali i simbolički, značaj je ogroman. Simbolički, zato što smo uspjeli da obnovimo još jednu džamiju u Bijeljini, što svjedoči o novom vremenu, novim odnosima među ljudima i novim vrijednostima. To nam je sve mnogo, mnogo važno. Ne možemo nikada zaboraviti zahvalnost Vakifu od prije 150 godina, koji je temeljio ovu džamiju, ali i Vakifima ovoga vremena koji su dali svoj doprinos i pomogli da se džamija izgradi. Naravno, moramo ukazivati i na teško vrijeme, na kušnje kroz koje smo prošli. Ne možemo zaboraviti period kada su počinjeni zločini u ovom gradu, kada su, da tako kažem, u jednom trenutku porušene sve džamije koje su kroz vijekove bile jedan od važnijih znakova i obilježja ovog grada. Danas želimo da gledamo u budućnost i obnavljamo džamiju. Kazali smo da je ona simbol, ali ona ima i praktično značenje potrebna je vjernicima u Bijeljini. Ovdje će se okupljati ljudi sa plemenitim namjerama, radi Boga, radi svoje sigurnosti, ali i radi dobra koje se nosi iz džamije i pronosi među sve ljude. To je uloga džamije, to je uloga svih vjerskih ustanova, i hvala dragom Bogu što u ovoj zemlji imamo te uporišne tačke naše duhovnosti, ali i vrijednosti za cijelo društvo, za sve ljude”, rekao je dr Vahid ef. Fazović, muftija tuzlanski
Simbol povratka
Obnova Ahmed-begove džamije nije bila samo građevinski projekt. To je bila borba na pravnom, političkom i društvenom polju. Uzurpirani vakuf, dozvole koje su se čekale, birokratske prepreke sve je to usporavalo povratak.
Predstavnici Islamske zajednice, zajedno sa povratnicima i dijasporom, nisu odustajali. Godinama su prikupljali sredstva, prenosili priču, tražili podršku. Kada su konačno počeli radovi, arhitekti i majstori su koristili stare fotografije i zapise da bi što vjernije obnovili izvorni izgled i da bi se kontinuitet vratio ne samo u fizičkom, već i u duhovnom smislu.
Za povratnike, to nije samo građevina. To je dokaz da se trud i upornost isplate, da zlo ne može biti jače od sjećanja, i da povratak ima smisla. Za mnoge starije, ovo otvaranje znači zatvaranje kruga, sjećanja na mladost i djetinjstvo konačno su dobila mjesto gdje mogu da žive. Za mlađe, džamija je potvrda da imaju korijene u ovom gradu, da ono što im roditelji pričaju nije samo mit, nego stvarnost kojoj i sami mogu svjedočiti.
Obnova Ahmed-begove džamije šalje poruku da se grad može graditi na uvažavanju različitosti. Obnovljena džamija je most, mjesto gdje će se pokazati da povratak znači priliku za zajednički život.
” Kao što su crkve i sinagoge, tako i džamije su opšte dobro i kulturno dobro cijele Bosne i Hercegovine . I mislim da je to najvažnija poruka koju iz Bijeljine šaljemo danas svim ljudima u domovini i izvan BiH, da kroz obnovu porušenih džamija i crkava gradimo život u kojem će nove generacije znati cijeniti ono što je opšte dobro za sve ljude”, rekao je novinarima dr Nedžad Grabus, sarajevski muftija.
Nakon Ahmed-begove, u Bijeljini sada djeluju tri funkcionalne džamije. Planirano je da iduće godine bude otvorena i četvrta Preljubovića džamija u Dašnici. To pokazuje da proces povratka nije završen, ali ide naprijed.
“Sretni smo što danas otvaramo treću po redu obnovljenu džamiju u gradu Bijeljini, a sedmu na području Medžlisa Islamske zajednice Bijeljina. Nažalost, sve su one bile porušene ali, hvala dragom Bogu , obnavljamo ih i time obnavljamo i život naših ljudi, naš vjerski život i naš identitet. Naše džamije su naš identitet, naši minareti pozivaju na molitvu i mir, oni su naši svjetionici. Ovdje se okupljaju naši džematlije, dolaze ljudi iz dijaspore, iz našeg grada i iz cijele Bosne i Hercegovine”, rekao je Samir ef. Camić, glavni Imam Medžlisa IZ U Bijeljini
Za Islamsku zajednicu, ovo je više od obnove objekata. To je vraćanje života, kulture i identiteta .Otvaranje Ahmed-begove džamije u Bijeljini je simbolički povratak , povratak jednog prostora, povratak jednog identiteta, i povratak ideje da zajednički život ima budućnost .
“Bijeljina je veliko povratničko mjesto, ovo je značajan događaj za sve dobronamjerne ljude Bijeljine, Semberije i Bosne i Hercegovine. Obnovom ove džamije, ovog mjesta duhovnosti, upotpunjuje se duša Bijeljine i to je važan korak ka njenom zacjeljenju. Naši hramovi su sveta mjesta i važno je da ih kao takva obnovimo. Oni su rušeni kao simbol rušenja života, svega onoga što nas povezuje i spaja. Obnova ove, sedme po redu džamije, jeste i obnova duhovnosti. To je konačni kamenčić u mozaiku obnove života ovdje u Bijeljini, koji će sigurno dati novi impuls povratnicima”, rekao je Nerin Dizdar, ministar raseljenih osoba i izbjeglica FBiH.
Otvaranje Ahmed-begove džamije u Bijeljini nije samo čin vraćanja jedne bogomolje,poručuju prisutni, već i potvrda da se na temeljima strpljenja, upornosti i zajedničkog rada može graditi nova perspektiva. Povratak ovog svetog prostora u tkivo grada šalje poruku da je obnova moguća ne samo zidova i kupola, nego i povjerenja, dijaloga i povratka životu. Tri decenije nakon rušenja, Ahmed-begova džamija stoji kao svjedočanstvo da su i povratak i suživot i mogući , i nužni, ako želimo budućnost u kojoj će nova pokoljenja živjeti slobodno i zajedno.