U Bosni i Hercegovini i Republici Srpskoj nezaposlenost je trenutno jedan od glavnih problema. Na koji način danas građani Bosne i Hercegovine dolaze do nasušnog im zaposlenja, tako rijetkog ovih dana?
Prema posljednjim podacima Agencije za statistiku, u BiH trenutno prebiva 500 000 nezaposlenih ljudi. Šta oni rade? Od čega žive?
Uzimajući oglase u novinama i na internetu, kao i agencije za posredovanje pri zapošljavanju, kao relevantne izvore oglasa za posao, doći ćemo do zaključka da ćete do posla najlakše doći ako ste konobar/ica ili želite da čuvate djecu u Austriji (ova opcija, naravno, vrijedi za one koji imaju hrvatski pasoš).
Mladi u Bosni i Hercegovini stiču visoko obrazovanje da bi nakon toga emigrirali u neke od zapadnih zemalja u potrazi za poslom i boljim prilikama. Učenici i studenti tokom školovanja zatvoreni su u sopstvenom svijetu gdje uče knjige napamet, a onda bivaju izbačeni u realni svijet, gdje treba da, skoro iz početka, uče sve ono za šta su se školovali.
Razgovarali smo sa dvadesetšestogodišnjim magistrom nauka, koji nam je rekao da je svoj CV sa propratnim pismom poslao na više od 60 adresa. Dobio je tek 2-3 odgovora, a pozvan je na jedan intervju, gdje mu je ponuđeno radno mjesto i plata od 200 KM.
Kada su u pitanju tražena zanimanja, Vedrana Maglajlija, marketing i PR asistent na web portalu posao.ba, ističe da su u pitanju komercijalisti, prodavači, trgovci, administrativni radnici, knjigovođe, računovođe i ekonomisti, radnici u ugostiteljstvu, IT programeri, zdravstveni radnici i farmaceuti.
Nenad Kovačić, konsultant u agenciji Spektar, koja se bavi posredovanjem pri zapošljavanju, navodi da Spektar već tri godine u saradnji sa još nekim agencijama sprovodi program zapošljavanja mladih YEP (Youth Employment Project), koji ima za cilj da zaposli 1200 mladih ljudi. Sastoji se iz nekoliko koraka, a to su: socijalno istraživanje u domenu obrazovanja i zapošljavanja, zatim samozapošljavanje, edukacija preduzetnika i na kraju samo zapošljavanje.
Posebno nakon efekata ekonomske krize, posla je sve manje, ali postoje i drugi problemi. Poslodavci ponekad imaju nerealna očekivanja, pa tako se u svakom oglasu traži minimalno godinu dana radnog iskustva, poznavanje engleskog jezika, vozačka dozvola i sl., pa imamo situaciju da se objavljuju generički konkursi, jer to tako treba, a ne zato što je datom poslodavcu zaista potreban radnik sa nekoliko godina radnog iskustva, itd. Iz tog razloga mladim ljudima je teško steći upravo tih prvih nekoliko godina radnog iskustva.
Zavod za zapošljavanje Republike Srpske pokrenuo je projekat zapošljavanja pripravnika u kojem je predviđeno zapošljavanje 1200 pripravnika. Procenat pripravnika koji je u prethodnim godinama ostao stalno zaposlen kreće se oko 80%.
Jedan od načina na koji bi mladi trebalo da lakše dođu do izvora prihoda, ali i zaposlenja kada završe fakultet, su stipendije.
Najatraktivnija stipendija trenutno je ona fondacije Dr Milan Jelić, koja se dodjeljuje već tri godine. Od samog početka postojali su problemi, pa je prilikom prvog konkursa budžet Fondacije probijen za 352%, pa su stipendije dodijeljene svim studentima koji su konkurisali, a koji su zadovoljavali kriterijume. Kao problem se isticala i činjenica da su na spiskovima često prednjačila djeca funkcionera i javnih ličnosti u RS, ali sami studenti su se mnogo puta žalili na nepoštovanje samog konkursa. Tako smo od jednog stipendiste saznali da stipendiju nije dobio jer rad koji je priložio nije objavljen u stručnom časopisu. Stručnost časopisa je procijenila petočlana komisija (nisu navedena imena članova), iako je to posao Univerzitetske biblioteke koja časopisima dodjeljuje CIP broj.
Stipendija se još uvijek dodjeljuje, a u razgovoru sa direktoricom, Tanjom Đaković, saznali smo da je Fondaciji u interesu da stipendisti nakon završetka studija dobiju i odgovarajući posao. Zbog toga se vodi evidencija studenata koji su diplomirali i pokušava im se pomoći da nađu zaposlenje.
Kada je u pitanju broj studenata koji su već našli zaposlenje, ona ističe da prema podacima koje posjeduju, od ukupnog broja stipendista za prošlu 2008/2009. godinu, a kojih je bilo 110, 22 je diplomiralo, od čega je njih 13 izrazilo želju da nastavi školovanje na studijama II ciklusa, 7 je zaposleno, a samo dvoje je na birou.
“Naravno, stipendiste koji nekoliko mjeseci ostanu na birou ponovo kontaktiramo i pokušavamo da im pružimo svu potrebnu pomoć i preporučimo ih potencijalnim poslodavcima. Cilj nam je da svi stipendisti Fondacije dobiju odgovarajući posao, jer u protivnom i sama Fondacija gubi svrhu”, napominje Đakovićeva.
Budući da je situacija sa pronalaskom posla takva kakva jeste, građanima ostaje još jedna varijanta – traženje “veze” i “štele” ili isplaćivanje po nekoliko hiljada KM da bi se obezbijedilo stalno zaposlenje.
“Radila sam volonterski u jednoj nevladinoj organizaciji i bila u potrazi za pravim poslom. Završavam fakultet i potrebno mi je radno mjesto sa redovnim primanjima. Upoznali su me s čovjekom koji je u Tuzli poznat po tome što sređuje ispite studentima. Bila sam šokirana kada mi je otvoreno poručeno da dam 10.000 KM i da ću u roku od nekoliko mjeseci dobiti posao”, izjavila je 2008. godine apsolventica prava iz Tuzle za Nezavisne novine.
Ne bi bilo zabrinjavajuće da su u pitanju pojedini slučajevi, međutim, korupcija pri zapošljavanju postaje sve aktuelniji problem u Bosni i Hercegovini.
To pokazuje i istraživanje urađeno od strane Transparency International-a od 6. do 22. jula 2009. godine 
na teritoriju cijele zemlje. Podaci su prikupljeni metodom face-to-face intervjua koji su vršeni u domaćinstvima ispitanika.
Rezultati su pokazali da najveći dio ispitanika (45%) smatra da je najozbiljniji problem sa kojim se bh. društvo danas suočava nezaposlenost. Na drugom mjestu se nalaze siromaštvo, nizak standard i politička nestabilnost, koji su probleme korupcije i kriminala potisnuli na četvrto i peto mjesto.
Više od polovine ispitanika (57%) lično poznaje osobu (prijatelja ili rođaka) za koju je sigurna da je dobila posao „preko veze ili štele“ u nekim od opštinskih, kantonalnih, entitetskih ili državnih ustanova, organizacija ili javnih preduzeca.
Portal posao.ba je dvije godine za redom proveo istraživanje o korupciji prilikom zapošljavanja. Istraživanje iz prošle godine je pokazalo da je davanje mita u zamjenu za radno mjesto normalna društvena pojava u BiH.
Rezultati su pokazali da bi čak 46% ispitanih pristalo na plaćanje mita u zamjenu za zaposlenje. U posao.ba ističu da je zabrinjavajući postotak od 37% sudionika u tom istraživanju izjavio da su im budući poslodavci ili nadređeni tražili mito za posao, a čak njih 24% je bilo više puta u takvoj situaciji.
Zabrinjavajuća je činjenica da se problem korupcije u svim segmentima društva uzima zdravo za gotovo, pa se sad već po inerciji policajcu daje 20 maraka da ne piše kaznu, doktoru se plaća posao za koji je već plaćen i sl. Ovakva situacija će se nastaviti ako građani ne odluče sami da preuzmu inicijativu i prekinu da smatraju mito normalnom društvenom pojavom. To je, naravno, teško.
Primjeri korupcije pri zapošljavanju sve češće su aktuelni u javnosti. Tako su već dobro poznate priče o dodjeljivanju kredita premijerovom sinu, zapošljavanju kćerke kulturnjaka Milorada Petrića, uz obrazloženje “ona to najbolje može raditi” i sl.
Mladi ljudi korupciju doživljavaju kao dio svakodnevice, što doprinosi tome da je prihvataju kao normalnu stvar i sami učestvuju u njenom rasprostranjivanju. Na ovaj način pravi se zatvoreni krug u kojem nove generacije prihvataju korupciju, umjesto da se trude da je iskorijene zbog sopstvene dobiti.