U gradiškoj i derventskoj privredi plate su veće nego u Banjaluci u realnom sektoru – ovo tvrdi predsjednik Unije udruženja poslodavaca Republike Srpske Saša Trivić.
Tvrdnju potkrepljuje primerom iz vlastite firme koja nudi platu od 1.300 KM za rad u pekari u Derventi, a 1.400 KM u Gradiški plus obrok. Za istu poziciju u Banjaluci radnik je plaćen, kako tvrdi, 1.150 KM. U Gradiški nikako ne možemo da nađemo radnika, a u Derventi i nekako može da se nađe – kaže Trivić koji objašnjava da nudi veće plate u ova dva grada u odnosu Banjaluku zbog situacije na tržištu rada.
– Banjaluka ima samo trgovinu od privrede, a Derventa i Gradiška imaju znanto razvijenu privredu i sa većim platama – objašnjenje je Trivića.
Firma Saše Trivića za navedene plate traži prodaju pekarskih proizvoda i pečenje gotovih tijesta.
Po posljednjim podacima, prosječna plata u Dervetni je oko 1.100 KM, a slično je i u Gradiški. U Banjaluci jesu plate u prosjeku veće i za 300 KM, ali glavni razlog su visoke plate u administraciji koja zapošljava veliki broj ljudi.
Gradonačelnik Dervente Milorad Simić za Srpskainfo kaže da je poznato da već godinama ovaj grad faktički nema nezaposlenih. Trenutno je zaposleno više od 7.200 ljudi, a najveći broj njih radi u privrednim subjektima kojih u Derventi ima oko 600. Registrovano je više od 30 stranih kompanija. Na posao u Derventu dolaze i radnici iz okolnih mjesta, poput Modriče, Prnjavora, Broda, Doboja i Srbca.
– Na prvu bi se reklo da je dobro. Ali, nije dobro jer je naša prosječna plata stalno ispod prosjeka nekih sredina u kojima gotovo svi rade u administraciji. Kod nas je u administraciji Grada zaposleno 100 ljudi, a opštine tri puta manje od Dervente imaju po 200 zaposlenih – navodi Simić.
Kaže da je u Dervetni zaposleno puno radnika sa prosječnim primanjima, obućara, tesktilaca i slično.
– Nismo mi Doboj, administrativni centar, koji ima visoke plate. Jeste dobra plata, ali nije dobra struktura zaposlenosti – poručuje Simić.
On tvrdi da Derventa, baš zbog povoljnije strukture zaposlenosti, ne bi trebalo da ima problema sa likvidnošću zbog manjeg priliva prihoda PDV u odnosu na lokalne zajednice koje imaju visok stepen zaposlenih u administraciji.
Plate u privrednim preduzećima Gradiške kreću se od 1.000 do 1.400 KM, a trenutno postoji potreba za više stotina radnika, najviše u oblasti tekstilne, drvoprerađivačke, metalske, građevinske i poljoprivredne djelatnosti. Osim toga, potrebni su i radnici više zanatskih i uslužnih zanimanja, mahom u trgovini i ugostiteljstvu. Konkursi su otvoreni konstantno, a poslodavci pribjegavaju i nesvakidašnjim ponudama. Osim plate i do 1.400 KM i ugovora na neodređeno, obećavaju ljetovanja na moru i druge privilegije.
Osim gradskog područja, fabrike kojima nedostaju radnici su u Poslovnoj zoni „Nova Topola“. Tu se industrijski sektor stalno proširuje, a investitori su iz Italije, Austrije, Slovenije, Hrvatske i drugih zemalja.
Zoran Adžić, gradonačelnik Gradiške, kaže da je u ovom gradu prije dvije godine premašena brojka od 11.000 radnika, koja je u predratnom periodu, 1990. godine, bila rekordna.
U gradiškoj privredi je karakteristična i velika fluktuacija radnika koji često napuštaju preduzeća i radna mesta u potrazi za boljim platama. Osim odlaska u inostranstvo, oni na taj način koriste povoljnu situaciju na domaćem tržištu radne snage.
RUŽIČIĆ: RADNICI BJEŽE IZ FABRIKA
U Savezu sindikata RS kažu da ova priča ima i drugu stranu, te da nije sve tako ružičasto kada su u pitanja prava radnika.
– Po našim informacijama, ljudi iz fabrika napuštaju poslove i idu mahom u inostranstvo da rade. O tome javno ne pričaju poslodavci, ali ih sigurno napuštaju uglavnom mlađi radnici koji su obučeni. Poslodavci ne mogu da povećavaju obim poslova jer nemaju s kim – ističe Ružičić.
Kaže da nije čuo da poslodavci nude i ljetovanje o svom trošku, ali vjeruje da bi poslodavci svojim odnosom prema radnicima znatno mogli da smanje odlazak radne snage u inostranstvo. – Ne može biti sve u iznosu plate i nije sve u visini plate. Šta je sa poštivanjem prava radnika, prije svega radnim vremenom? – naglašava Ružučić.
– Imamo Uniju poslodavaca koja ne želi da ispuni svoju ustavnu ni zakonsku obavezu da pregovara o kolektivnom ugovoru. Bukvalno su htjeli i da najnižu platu svedu na adminstrativni dio i da to sama Vlada uradi.Treba da razgovaramo i o drugim stvarima, ne samo o platama, a oni to izbjegavaju – upozorava Ružičić.