Velika je ljubav prema željeznici, koja se prenosi s koljena na koljeno u mojoj porodici. Svi su željezničari i ta porodična ljubav je ostala i kod mene.
Ovako počinje svoju priču dvadesetogodišnja Dobojka Anita Ljubičić Kršić. Rodom je iz Tekućice, a završila je Saobraćajnu i elektro školu u Doboju, smjer tehničar željezničkog saobraćaja. Anita je jedini ženski kondukter na Željeznicama Republike Srpske, a to se nije desilo posljednjih 30 godina.
Njenog dedu Boru, koji je radio na kontaktnoj mreži na željeznici, svi pamte, i sa ponosom kažu “To je bio naš prijatelj”, a njenog oca Duška, poslovođu na kontaktnoj mreži, poštuju, i nadaleko uvažavaju njegovo mišljenje.
– Tata je najzaslužniji što sam ovdje, to je prvo njegov ostvaren san, pa onda moj. Tata kaže: “Jel moguće da se za mjesec dana nijednom nisam požalila, da ti je nešto teško da radiš”, njima je to bilo fascinantno – kaže Dobojka, i sa suzama u očima se sjeća svog dede, koji bi danas bio najponosniji na nju.
Maksimalnu podršku ima i od muža Aleksandra
– Veoma je ponosan na mene, svjestan je svega, nekada se dogodi da dođem kasno kući, ali on je uvijek tu, dođe po mene, doveze me na posao kad god treba – dodaje Anita.
Anita je tek na početku svoje karijere, mlada je, a posao konduktera kaže da joj nije težak, i da se sjajno uklopila, kako sa kolegama, tako sa putnicima.
U vozu se uvijek dešavaju dogodovštine, i jedna vožnja od dva sata i 30 minuta na relaciji Doboj – Banjaluka, dovoljna je da vam se na putu desi nešto zanimljivo. Anita vozom putuje odmalena, i kako kaže svjedočila je različitim pričama.
– Uvijek sam bila redovni putnik, vozom sam odmalena putovala, i tako sam išla u školu svaki dan, u tu se uvijek nešto dešava i uvijek neke priče od konduktera, pa od putnika, a najzanimljivije situacije mi se dešavaju sada kako radim kao kondukter. Kada naiđem na starije ljude, pitaju “Pa jel’ moguće da si ti kondukter?”, jer sam žensko, onda zastanem sa njima, popričam sa svima. Uglavnom su pozitivne reakcije kad me putnici vide u uniformi. Otkako sam počela da radim, nisam imala loše iskustvo – priča Anita za koju kolege, a i putnici imaju riječi hvale.