Ekološka dozvola koju je Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju izdalo koncesionaru ”DRVO-EXPORT“ d.o.o. Teslić za ekspolataciju rude uglja na ležištu ”Bistrica” kod Prijedora, drugi put je poništena od strane nadležnog suda po tužbi Centra za životnu sredinu.
Podsjećamo, ekološka dozvola je prvi put poništena zbog bitnih propusta kod utvrđivanja “nultog stanja” životne sredine, te nedostatka plana remedijacije i rekultivacije. Nakon toga se koncesionar ponovo obratio nadležnom ministarstvu i zatražio dozvolu, uz dopunjene dokaze, koje je ministarstvo uvažilo i izdalo novu dozvolu.
U postupku koji je prethodno vođen, sud je uvažio tužbu Centra jer su radovi na predmetnoj lokaciji otpočeli prije dodjele koncesije, provedenih procedura i prije nego što su se počeli pribavljati izvještaji koji su korišteni za izdavanje ekološke dozvole. Zbog toga nije utvrđeno pravo “nulto stanje” životne sredine, kakvo je postojalo prije radova—a kakvo je ekološkom dozvolom trebalo zaštiti.
Razlozi za poništenje nove dozvole su upravo dokazi koji su naknadno izrađeni za potrebe izdavanja dozvole, tj. izrađeni su nakon uzurpacije životne sredine ali i protivpravnog proširenja granica eksploatacije. Koncesionar nije obavijestio ministarstvo o tome, što je organ koristio kao opravdanje za svoju odluku. Međutim, sud je stava da ovaj propust ne može pravno da održi nezakonitu dozvolu, jer je dužnost ministarstva bila da pravilno i potpuno utvrdi sve bitne činjenice prije odlučivanja.
“Sud je pravilno utvrdio obaveze nadležnog organa i poništio spornu odluku budući da bi suprotan zaključak vodio u ozakonjenje faktičkog stanja koje je protivpravno. Zbog specifičnosti konkretnog slučaja ekološka dozvola je izgubila svoju svrhu. Ministarstvo je dužno da sljedeći zahtjev odbaci kao nedopušten, dok bi protivpravne aktivnosti na ležištu, uključujući i izostanak sankcionisanja, morale biti predmet posebne istrage”, rekao je Redžib Skomorac, pravni savjetnik Centra za životnu sredinu.
U presudi je navedeno, da je od izdavanja prvobitne ekološke dozvole do njenog poništenja, ministarstvo imalo saznanja da je koncesionar izašao izvan dozvoljenih granica, jer je evidentno tužitelj na to pravovremeno ukazivao. Dopuna dokaza uz zahtjev za izdavanje nove dozvole stoga ne odražava stvarno stanje, što je krivica koncesionara i bitan propust javnog oragana.
Iako se nakon prvog poništenja ekološke dozvole tražila hitna obustava radova, radovi nisu bili zabranjeni. Međutim, kako trenutno kop nije aktivan, potrebno je osigurati adekvatnu rekultivaciju i remedijaciju zemljišta.
“Odbacivanje novog zahtjeva za izdavanje dozvole ne bi uticalo na obavezu koncesionara u pogledu remedijacije i rekultivacije zemljišta. Takva obaveza je predmet ugovora o koncesiji koji je još uvijek na snazi”, zaključio je Skomorac.