Ova donesena
je u postupku koji je Centar za životnu sredinu pokrenuo krajem decembra 2021. godine, kada je podnio tužbu
protiv Ministarstva zbog odobravanja Studije uticaja na zahtjev
investitora “Comsar Energy Hydro” d.o.o. Banja Luka, iz razloga što je
postupak izrade i odobravanja studije obilovao proceduralnim i drugim
nedostacima.
Između ostalog, cijeneći navode tužbe, sud je rješenje Ministarstva
poništio, jer se u konačnoj verziji Studije komentari i primljena
mišljenja zainteresovanih organa i javnost samo navode, ali se ne
obrazlaže da li je i na koji način primljena mišljenja Ministarstvo
uzelo u obzir prilikom odobravanja ovog dokumenta.
Sud je osnovanost ovog dijela tužbe utvrdio u tome što je, zbog
postojanja stručnog mišljenja nadležnih stručnih ustanova, Ministarstvo
bilo dužno da u osporenom rješenju iznese ocjenu tih dokaza i razloge
zbog kojih ih nije uvažilo. Ovo tim prije imajući u vidu da je navedenim
stručnim mišljenjima nadležnih ustanova i tužioca ukazano na to da nisu
ispunjeni uslovi propisani, npr. stručnim mišljenjem Republičkog zavoda
za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa.
“Obzirom da je takva ocjena navedenih dokaza i razloga potpuno
izostala u osporenom rješenju Ministarstva, to predstavlja takve
nedostatke tog rješenja koji sprečavaju ocjenu njegove zakonitosti u
ovom dijelu. Naime, Ministarstvo u osporenom rješenju u narativnom
obliku samo prepričava sadržaje pomenutih stručnih mišljenja i
primjedbi, a potom samo iznosi tvrdnju da je analizom istih navodno
utvrdilo da je konačna verzija Studije dopunjena u skladu sa zakonom,
iako o tome nema nikakvog daljeg obrazloženja”, izjavio je Redžib
Skomorac, pravni savjetnik u Centru za životnu sredinu.
Naime, sud je takođe utvrdio da se rješenje Ministarstva osnovano
pobija i pozivanjem na stručno mišljenje da je jedna od najvažnijih
mjera zaštite i očuvanja predmetnog područja, te povećanja ukupne
ihtiopopulacije, jeste zaštita posebnih staništa, tzv. ribljih plodišta.
Ali se u presudi takođe konstatuje da i u ovom dijelu osporeno rješenje
ne sadrži ocjenu relevantnih dokaza i razloga.
Iz tog razloga, sud ističe da se nameće zaključak da nije jasno kako
se na predmetnom području može raditi i jedno i drugo, tj. da se može
istovremeno vršiti i zaštita staništa i hidroenergetsko korišćenje. Ovo u
konačnom znači da se stručnim mišljenjima ukazuje na to da bi
hidroenergetsko korišćenje, u koje spada i izgradnja i rad predmetne HE
“Mrsovo”, imalo značajan negativan uticaj na prirodna staništa, pa je
Ministarstvo bilo dužno da u osporenom rješenju ocijeni taj dokaz i
iznese razloge zbog kojih to nije uvaženo, a što je izostalo.
Podsjećamo da je Centar takođe uzeo učešće u postupku izdavanja
ekološke dozvole za HE “Mrsovo” na način da je prije izdavanja ove
dozvole, a nakon podnošenja tužbe protiv Studije uticaja, od
Ministarstva zahtjevao odlaganje izvršenja rješenja kojim se odobrava
Studija uticaja, kao i prekid postupka izdavanja ekološke dozvole.
“Ministarstvo je, međutim, odlučilo suprotno zakonu, te je ekološku
dozvolu izdalo uprkos proceduralnim preprekama za to, odnosno postojanju
dva upravna spora koji predstavljaju prethodna pitanja za koje je
nadležan sud. Stoga, a do momenta sudske odluke glede valjanosti
postupka izdavanja ekološke dozvole, a naročito nakon uspješno osporene
Studije uticaja, od Ministarstva očekujemo suspendovanje svih daljih
aktivnosti u vezi ovog projekta dok isti, eventualno, ne bude podveden
pod zakonski okvir”, dodao je Skomorac.