Ova donesena je u postupku koji je Centar za životnu sredinu pokrenuo krajem decembra 2021. godine, kada je podnio tužbu protiv Ministarstva zbog odobravanja Studije uticaja na zahtjev investitora “Comsar Energy Hydro” d.o.o. Banja Luka, iz razloga što je postupak izrade i odobravanja studije obilovao proceduralnim i drugim nedostacima.
Između ostalog, cijeneći navode tužbe, sud je rješenje Ministarstva poništio, jer se u konačnoj verziji Studije komentari i primljena mišljenja zainteresovanih organa i javnost samo navode, ali se ne obrazlaže da li je i na koji način primljena mišljenja Ministarstvo uzelo u obzir prilikom odobravanja ovog dokumenta.
Sud je osnovanost ovog dijela tužbe utvrdio u tome što je, zbog postojanja stručnog mišljenja nadležnih stručnih ustanova, Ministarstvo bilo dužno da u osporenom rješenju iznese ocjenu tih dokaza i razloge zbog kojih ih nije uvažilo. Ovo tim prije imajući u vidu da je navedenim stručnim mišljenjima nadležnih ustanova i tužioca ukazano na to da nisu ispunjeni uslovi propisani, npr. stručnim mišljenjem Republičkog zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa.
“Obzirom da je takva ocjena navedenih dokaza i razloga potpuno izostala u osporenom rješenju Ministarstva, to predstavlja takve nedostatke tog rješenja koji sprečavaju ocjenu njegove zakonitosti u ovom dijelu. Naime, Ministarstvo u osporenom rješenju u narativnom obliku samo prepričava sadržaje pomenutih stručnih mišljenja i primjedbi, a potom samo iznosi tvrdnju da je analizom istih navodno utvrdilo da je konačna verzija Studije dopunjena u skladu sa zakonom, iako o tome nema nikakvog daljeg obrazloženja”, izjavio je Redžib Skomorac, pravni savjetnik u Centru za životnu sredinu.
Naime, sud je takođe utvrdio da se rješenje Ministarstva osnovano pobija i pozivanjem na stručno mišljenje da je jedna od najvažnijih mjera zaštite i očuvanja predmetnog područja, te povećanja ukupne ihtiopopulacije, jeste zaštita posebnih staništa, tzv. ribljih plodišta. Ali se u presudi takođe konstatuje da i u ovom dijelu osporeno rješenje ne sadrži ocjenu relevantnih dokaza i razloga.
Iz tog razloga, sud ističe da se nameće zaključak da nije jasno kako se na predmetnom području može raditi i jedno i drugo, tj. da se može istovremeno vršiti i zaštita staništa i hidroenergetsko korišćenje. Ovo u konačnom znači da se stručnim mišljenjima ukazuje na to da bi hidroenergetsko korišćenje, u koje spada i izgradnja i rad predmetne HE “Mrsovo”, imalo značajan negativan uticaj na prirodna staništa, pa je Ministarstvo bilo dužno da u osporenom rješenju ocijeni taj dokaz i iznese razloge zbog kojih to nije uvaženo, a što je izostalo.
Podsjećamo da je Centar takođe uzeo učešće u postupku izdavanja ekološke dozvole za HE “Mrsovo” na način da je prije izdavanja ove dozvole, a nakon podnošenja tužbe protiv Studije uticaja, od Ministarstva zahtjevao odlaganje izvršenja rješenja kojim se odobrava Studija uticaja, kao i prekid postupka izdavanja ekološke dozvole.
“Ministarstvo je, međutim, odlučilo suprotno zakonu, te je ekološku dozvolu izdalo uprkos proceduralnim preprekama za to, odnosno postojanju dva upravna spora koji predstavljaju prethodna pitanja za koje je nadležan sud. Stoga, a do momenta sudske odluke glede valjanosti postupka izdavanja ekološke dozvole, a naročito nakon uspješno osporene Studije uticaja, od Ministarstva očekujemo suspendovanje svih daljih aktivnosti u vezi ovog projekta dok isti, eventualno, ne bude podveden pod zakonski okvir”, dodao je Skomorac.
