Semberija, nekada sinonim za plodnu ravnicu i stabilnu poljoprivrednu proizvodnju, danas je područje na ivici ozbiljnog socijalnog i ekonomskog potresa. Neisplaćeni podsticaji, niske otkupne cijene, problemi sa plasmanom proizvoda, skupi repromaterijali i potpuna neizvjesnost kada je riječ o budućnosti sela, doveli su poljoprivrednike do tačke pucanja. Najave protesta i blokada, koje bi mogle zahvatiti cijelu Semberiju, više nisu samo prijetnja, one su, kako tvrde proizvođači, posljednja mjera očajnih ljudi koji nemaju šta da izgube.
“Za 2024. godinu ostalo je još da grad Bijeljina isplati 405.000 maraka ili 410, nemojte me tačno, ali nešto malo više od 400.000 maraka. Znači pričam o 2024. godini. To je bruka i sramota. A što se tiče Ministarstva poljoprivrede, Ministarstvo poljoprivrede duguje preko 140 miliona maraka poljoprivrednicima za 2025. S njima ćemo posle raspravljati” , rekao je novinarima predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača Semberije i Majevice, Savo Bakajlić.
Poljoprivrednici su nadležnima uputili jasan zahtjev: hitan sastanak i konkretna rješenja. Upozorili su da će, ukoliko problemi ne budu riješeni u narednih devet dana, organizovati masovne proteste, blokade saobraćajnica i potpuni zastoj u Semberiji.
“Mi hoćemo da se do u roku 9 – 10 dana isplati 2024. godina. Ostale još nekih 400 i nešto hiljada maraka gdje treba da se završi i da krenemo u 2025. jer vidite sami da je proljetna sjetva na pragu, a cijena repromaterijala juče je bila npr KAN 80 maraka, a već danas je 85 KM. I to ide sad u nedogled i ne znamo šta će se desiti. Odluka nas poljoprivrednika je da , ukoliko za devet dana ne dođe do zakazivanja tematske sjednice grada Bijeljna, od strane Skupštine grada Bijeljana ili od strane gradonačelnika, mi ćemo blokirati svu Semberiju , sva sela, grad, sve će biti blokirano.”, kaže Bakajlić.
Dugovi koji guše proizvodnju
Neisplaćeni podsticaji nisu nova pojava, ali njihov obim i dugotrajnost nikada nisu bili veći. Poljoprivrednici ističu da su godinama naviknuti na kašnjenja, ali da je sada situacija postala neizdrživa.
„Mi ne tražimo milostinju, već novac koji smo zaradili i na koji imamo pravo. Bez tih sredstava ne možemo da planiramo proizvodnju, ne možemo da vraćamo kredite, niti da prehranjujemo porodice“, poručuje Bakajlić.
Dug od 400.000 KM koji Grad Bijeljina ima prema poljoprivrednicima odnosi se na lokalne podsticaje za različite grane proizvodnje od ratarstva i stočarstva do povrtarstva. Iako taj iznos, u poređenju sa republičkim dugom, djeluje manji, za pojedinačna gazdinstva on znači razliku između opstanka i gašenja proizvodnje.
S druge strane, dug Ministarstva poljoprivrede RS od oko 140 miliona KM predstavlja sistemski problem koji pogađa cijeli sektor. Poljoprivrednici upozoravaju da se bez jasnog plana isplate i stabilnog sistema podsticaja ne može govoriti o održivoj poljoprivredi.
“Vidjeli ste i sami poljoprivreda je ovde u Semberiji na koljenima, . Mi smo juče tražili, da se zakaže jedna tematska sjednica grada Bijeljn ovdje, a ukoliko s eto ne desi , ja sam predsjednici Skupštine rekao juče- , predsjednici skupštine, ja sam rekao juče 10 dana, znači ukoliko se ne desi da se zakaže sjednica tematska grada da se iznese ta problematika poljoprivredna na sto, vidite i sami da ljudi imaju problema u mljekarstvu , sa plasmanom svinja, i svim ostalim. I mi moramo sjesti , ipak treba da se krene od Semberije. Bez obzira što ministarstvo poljoprivrede i resorna ministarka, kao i predsjednik Vlade, gospodin Savo Minić, obilaze Semberiju u širokom krugu, mi nijednom nismo pozvani na konsultacije”, rekao je Bakajlić novinarima. .
Poseban problem predstavlja stanje u mljekarskom sektoru. Proizvođači mlijeka već godinama upozoravaju na niske otkupne cijene koje ne prate rast troškova proizvodnje. Cijena mlijeka, kako kažu, često ne pokriva ni osnovne troškove ishrane stoke, a kamoli rad i ulaganja.
„Mi radimo 365 dana u godini, bez praznika i slobodnih dana, a za litar mlijeka dobijamo cijenu koja je ponižavajuća. Otkupne cijene se formiraju bez ikakvog uvažavanja realnih troškova“, ističe Radenko Arsenović, jedan od proizvođača sa područja Semberije.
Problem dodatno otežava neredovan otkup i stalne promjene uslova koje nameću mljekare. Poljoprivrednici se često suočavaju sa kašnjenjima u isplatama, umanjenim količinama koje se preuzimaju, pa čak i jednostranim raskidima ugovora.
Zbog svega toga, sve veći broj proizvođača odustaje od mljekarstva, rasprodaje stoku i gasi farme koje su generacijama hranile porodice. Semberija, nekada poznata po jakom stočarstvu, danas bilježi zabrinjavajući pad broja grla.
” Mi smo imali 31.000 muznih grla, od tih 31.000, mi smo u zadnjih mjeseci po dana dana već 5000 grlsa je poklano i jedan dio je prodat na područje Federacije BiH. I sad od tih 31.000 muznih grla što smo imali, mi ne možemo d avjerujemo. Nismo mi nikakvi rekorderi da m sa 31.000 muznih grla možemo da imamo 130 miliona litara mlijeka. To je van pameti. Običan čovjek može računati koliiko to mliejak jedna lrava može da da. Što znači da veliki dio tog uvoznog mlijerka prolazi korz naše podsticaje i ljudi jednostavno se ne bave time, a uzimaju novac”, rekao je Arsenović i upozorio na loše prilike kada je u pitanju otkup hljebnog žita – “Imamo već neke informacije i naznake da će cijena pšenice biti 23 marke , bez PDV-a. To je još jedan udar, to je strahota, to ne vrijedi, to ne možeš da prodaš tu pšenicu ne može ti biti ni da pooreš, a kamo li da poklopiš troškove”
Dok su prihodi nesigurni i niski, troškovi proizvodnje konstantno rastu. Cijene goriva, mineralnih đubriva, sjemena, zaštitnih sredstava i stočne hrane dosegle su nivo koji je za mnoge proizvođače nedostižan.
„Sve je poskupjelo, od nafte do vreće đubriva. Mi unaprijed ulažemo ogroman novac, a ne znamo hoćemo li na kraju godine išta zaraditi“, kažu ratari. Posebno su, kažu, pogođeni mali i srednji proizvođači, koji nemaju finansijsku rezervu da izdrže lošu godinu. Kreditna zaduženja su sve veća, a banke, suočene sa rizikom, sve opreznije kada je riječ o odobravanju novih zajmova.
Poljoprivrednici upozoravaju da se proizvodnja u Semberiji sve više pretvara u puko preživljavanje, bez ikakve sigurnosti i perspektive.
Blokade saobraćajnica, kako najavljuju, mogle bi paralizovati cijelu regiju Bijeljine, što dodatno pokazuje ozbiljnost situacije.