Da bi građani bili zadovoljni
životom u jednoj zemlji, potrebno je da ekonomija u toj državi bude na
stabilnom nivou. Da bi ekonomija bila stabilna, potrebno je i da se ispune neki
uslovi. Prije svega, potrebno je da država uloži maksimum napora da poveća procenat
proizvedene hrane i roba u jednoj zemlji. Kada tog napora nema, onda dobijemo
ono što imamo u Bosni i Hercegovini. Vanjskotrgovinski deficit koji je rezultat
toga što uvozimo i ono što nam treba i ono što nam ne treba.
Kada 80 posto onoga što vaše
stanovništvo pojede uvezete, a samo 20 posto proizvedete, to znači da ste
neuspješni i da pospješujete rast tuđe a ne svoje ekonomije.
Da biste proizveli veći
procenat hrane i da bi taj novac ostao u državi, potrebno je da imate likvidne
poljoprivredne proizvođače. Ovo je bio prvi zadatak vlasti, da učini
proizvođače održivim i sposobnim da proizvode u značajnim količinama. S obzirom
da vlasti u ovoj zemlji godinama ne rade svoj posao, kao nada
poljoprivrednicima pojavila se Evropska unija i
fondovi za razvoj poljoprivrede.
Stavljeni na stand by dok
se političari ne opamete
Koliko su poljoprivrednici,
posebno mali proizvođači, mogli vidjeti koristi od brojnih fondova i značajnih
finansijskih sredstava koje nudi EU, pokušali smo saznati u razgovoru s
poljoprivrednicima iz BiH.
Poljoprivrednik iz Bužima
Ermin Veladžić koji se bavi proizvodnjom mlijeka smatra da su uslovi za pristup
fondovima teški za ljude koji se bave poljoprivredom.
“Aplicirali smo dva puta,
platili projekte, tehničku dokumentaciju. Mislim da je s naše strane to neki
maksimum koji možemo prikupiti. Imam 140
grla, bavim se proizvodnjom mlijeka. Problem je što se ljudi i za konkurisanje
potroše, plate po 1.500 ili 2.000 KM za projekat, i onda ne dobiješ ništa”,
kaže nam Veladžić, koji je i predsjednik Udruženja proizvođača mlijeka i mesa
Unsko-sanskog kantona.
Ističe kako su poljoprivredni
proizvođači u BiH u najtežem položaju, ako se gleda lanac
proizvođač-prerađivač-trgovac.
“Koliko vidim u nekim budućim
projektima, organizacije koje nude novac, uglavnom se baziraju na preradu.
Prije je to išlo u omjeru jedan-jedan, sada je fokus na prerađevini. Po meni je
to sunovrat, jer šta će jedan prerađivač prerađivat ako proizvođač nema šta
proizvesti. To jedno bez drugog ne može. A svi znamo da su proizvođači uvijek u
najtežoj situaciji. On uvijek gleda šta će pasti iz nebesa, šta će biti iz
zemlje. Proizvodnja mu najskuplja a najmanje dobije u lancu”, govori
Veladžić.
Savo Bakajlić, predsjednik
Udruženja poljoprivrednika sela Semberije i Majevice, na pitanje poznaje li
nekoga ko je korisnik grantova Evropske unije odgovara da “mi nemamo toga u
ovoj državi”. Nakon toga pitamo zašto.
“U Semberiji toga nema, a
slabo poznajem i u Republici Srpskoj. Postoje neke mljekare koje su koristile,
ali to je sve sitno ako uzmemo u obzir šta smo sve mogli dobiti. Sve što se
tiče fondova i grantova mi smo to izgubili zbog nemara politike u ovoj državi,
odnosno zbog institucija koje se ne bave svojim poslom. Da bi unaprijedili tu
svoju poljoprivrednu proizvodnju, mi smo vjerovatno stavljeni na stand by, čak
vidim da su neka sredstva i zamrznuta i stoje na računima, a mogli smo ih
upotrijebiti kao poljoprivredni proizvođači”, ističe za Buku Bakajlić.
Navodi kako su zbog navedenog
poljoprivrednici iz Bosne i Hercegovine prije nekoliko dana pokrenuli
Asocijaciju udruženja poljoprivrednika iz cijele BiH da bi, između ostalog,
pokrenuli i ovo pitanje.
“Mi kao građani snosimo
posljedice zbog toga što sredstva Evropske unije i tih fondova nismo u
mogućnosti da koristimo zbog politike i prepucavanja entiteta i svega ostalog”,
naglašava Bakajlić, aludirajući na činjenicu da Evropska unija godinama od bh.
vlasti traži uspostavljanje institucije na državnom nivou s kojim bi EU mogla
komunicirati na temu dodjeljivanja sredstava za poljoprivredu iz fondova Unije.
“Ne mora to biti ministarstvo
poljoprivrede na državnom nivou. Niko nije uslovio da to tako bude, već Savjet
ministara zbog svojih neusaglašenih stavova kao vlada je jednostavno razvukla
situaciju i poljoprivredni proizvođači nisu u mogućnosti da koriste ta
sredstva. Mnogo je narod u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini izgubio na
konkurentnosti u proizvodnji baš zbog nekorištenja tih sredstava iz evropskih
fondova i svega ostalog. Zbog toga smo i osnovali Asocijaciju poljoprivrednika
na državnom nivou, da bi se mogli baviti i tim pitanjem”, govori predsjednik
nedavno osnovane Asocijacije udruženja poljoprivrednika BiH.
Da ima novca, ne bi se
zvao “mali proizvođač”
Nedžad Bićo, predsjednik
Udruženja poljoprivrednika Federacije BiH, kaže kako je jedan od ključnih
problema prilikom apliciranja za
evropske fondove to što je rijetkost da mali proizvođač ima sve legalizovano.
“Rijetkost je da neko od
malih poljoprivrednika ima legalizovan objekat, odnosno štalu ili bilo šta
drugo što koristi. To su sve male štale, pa mu i samo ime kaže mali proizvođač,
to su sve one porodične štale, napravljene pored kuće, neuslovno uglavnom. A
Projekat traži da bude legalizovano, da ima normalnu vodu, struju, normalno
odvođenje tih fekalnih voda, dakle sve ono što treba da ima. Tako da mali
proizvođač teško može doći do toga”, ističe Bićo za Buku.
Drugi problem je, dodaje on,
to što veliki broj parcela koje koriste poljoprivrednici nije uknjižen na njih.
“To je uglavnom registrovano
na neke članove porodice, a i to Projekat predviđa, dakle da bude sve legalno
od A do Ž. Parcela, koja se koristi, mora biti ili na firmi ili na samom
proizvođaču, odnosno na osobi koja aplicira. Treća stvar koja je problematična
jeste da taj mali proizvođač koji aplicira mora imati određeni iznos sredstava,
tačnije u visini od 30 posto od iznosa koji traži. Mora dokazati bankovnim
računom, tako da je nemoguće da naši mali proizvođači dođu do tih sredstava.
Velikih proizvođača ima, oni su ispunjavali uglavnom uslove i dobivali
sredstva. Međutim, postavlja se pitanje kako pomoći malom proizvođaču, jer on
da ima taj novac, on se ne bi ni zvao mali proizvođač”, govori nam Bićo.
Prema njegovim riječima, u
svemu ovome mogu pomoći državne institucije, odnosno bh. vlasti.
“Ovdje država prvo mora
poraditi na tome da napravi popis poljoprivrede, koji nije rađen od 1960.
godine. Zatim da se parcele, koje se koriste za poljoprivredu, da se na neki
način prepuste na korištenje nekim ugovorima, pa da ljudi prilikom apliciranja
mogu dokazivati da je to njihovo. Dakle, ako koristi državnu zemlju, da mu
država sačini neki ugovor, da neko stane iza tog malog proizvođača, jer ovi iz
EU ne daju novac naćoravo. I ne trebaju, to je pošteno”, naglašava Bićo.
Konstatuje kako slične
probleme mali proizvođači imaju i kada je riječ o poticajima koje dodjeljuje
Ministarstvo poljoprivrede FBiH.
“Ti mali proizvođači
praktično ne mogu ni poticaje iz federalnog budžeta ostvarivati, zato što
zemlja koju obrađuje nije na njemu, iako mu je neko dao da je koristi. I još je
ovdje hiljadu stvari koje je potrebno ispuniti, tako da mnogi kada pročitaju i
odustanu od toga”, dodaje Bićo.
Kada sredstva iz EU fondova
budu operativna, neće ih imati ko uzeti
Bakajlić smatra kako su
vlasti u BiH morale mnogo više raditi za poljoprivredu kako posljedice tog
nerada ne bi osjećali građani kao krajnji potrošači.
“U ovako teškoj situaciji
gdje u Republici Srpskoj imamo afričku kugu, gdje je prethodne tri godine
velika suša na teritoriji cijele BiH, cijene su poražavajuće i katastrofalne.
Teško je ostati poljoprivrednik u Bosni Hercegovini a da ne koristite neka
sredstva koja su povlaštena, odnosno da država ne stoji iza toga. Mnogo smo
izgubili. Ostali smo bez proizvođača zbog nedostatka novca. Sutra će se desiti
da će nam ta sredstva iz EU fondova biti operativna, ali ih neće imati ko
uzeti, biće kasno”, jasan je Bakajlić.
Bićo naglašava kako se nije
smjelo desiti da poljoprivrednicima iz Bosne i Hercegovine propadne novac iz
fondova Evropske unije, odnosno iz onih fondova koji zahtijevaju državnu
instituciju koja se bavi poljoprivredom.
Prvi čovjek Udruženja
poljoprivrednika FBiH kaže kako je BiH jedina zemlja koja nema instituciju na
državnom nivou koja se bavi poljoprivredom.
“Glupo je što mi nemamo
državnu agenciju ili ministarstvo poljoprivrede. Jedina smo zemlja na svijetu
koja to nema na nivou države, zbog toga i gubimo ogroman novac. Mnogi nisu ni
svjesni o kolikom iznosu novca se radi. Evropa ne daje novac kantonima, entitetima, distriktu, nego
daje državi. Evropa hoće jednu adresu s kojom hoće da se dogovora. Lijepo
napravite projekte, dobijete novac i implementirate. A da Evropa komunicira s
14 nivoa vlasti, pa nije niko lud”, jasan je Bićo.
Gubili 100 miliona
godišnje zbog politike
Našeg sagovornika smo pitali
i zna li za koliki iznos novca su zakinuti bh. poljoprivrednici zbog nemara
domaćih vlasti.
“To je vrlo lako izračunati.
Uzmite zadnjih 12 godina. Godišnje propuštamo iz fondova Evropske unije povući
oko 100 miliona. To je prosjek. Dakle, izgubili smo 1.2 milijarde eura u
posljednjih 12 godina samo zato što nemamo državnu instituciju koja se bavi
poljoprivredom. I ne mora to uopšte biti ministarstvo. Ako imamo hiljade
nekakvih drugih agencija, ništa ne bi falilo i da postoji neki ured za
poljoprivredu”, podvlači Bićo.
Smatra kako bi toliki iznos
novca upumpan u poljoprivredu donio ogromnu korist u konačnici za ekonomiju
Bosne i Hercegovine, ali i za same potrošače, kao krajnje korisnike
poljoprivrednih dobara.
“Političari ne žele to da
puste iz više razloga. Prvo, jer im je lakše ucjenjivati poljoprivrednike, kada
oni ovise o vlastima, nego kada poljoprivrednici okuse novac iz Evropske unije.
Druga bitna stvar je uvoz. To što političari ne dopuštaju državnu agenciju za
poljoprivredu je itekako povezano s uvoznim lobijem. To upravo i najviše koči
sve ovo. Uvozni lobi zastupaju naši
političari. Oni donose odluke u korist uvoza, a ne domaćih proizvođača.
Uvoznici iz zemalja iz regije to guraju preko naših političara. Zamislite, mi
nemamo čak ni plavog dizela. Ni to nisu u stanju da nam vlasti
obezbijede. A sve zemlje u Evropi imaju plavi dizel. Nije normalno da
poljoprivrednik sipa gorivo u traktor kao da se vozi na autoputu. A traktor
vozi samo na njivi, ne može ni ići na autoput. Dakle, ovdje ne vladaju naše
vlade, nego ljudi iz sjene koji se bogate preko leđa građana i nas
poljoprivrednika. Da imamo vlade koje rade u korist građana, fokus bi bio na
ulaganju novca u domaću poljoprivredu, kako bi što manje uvozili, a što više
izvozili i na kraju, jeli zdravu i kvalitetnu hranu”, pojašnjava Bićo.
Na kraju, kao rezultat
nedjelovanja domaćih vlasti, i donošenja štetnih odluka, naveo je i primjer.
“Uvezemo godišnje vode za
iznos od preko 250 miliona KM. Samo vode, koje imamo u izobilju i ne moramo
litra uvesti. Uvezemo mesa za skoro milijardu. A mogli smo ga ovdje proizvesti
koliko hoćeš. Sada ga nemamo, jer su ga uvozom ugušili. Mi možemo proizvesti
oko 80 posto potreba naše države, a trenutno ne proizvodimo ni 20 posto potreba
stanovnika BiH. Na putu smo da ugušimo i proizvodnju mlijeka, jer nova
strategija u Federaciji BiH nalaže da više nema poticaja po litru mlijeka nego
po grlu, a to bi naše proizvođače sahranilo. U prvoj godini provođenja te
strategije bi 90 posto proizvođača propalo.
Dakle, svjesno jačamo tuđu, a slabimo svoju ekonomiju. To nema nigdje”,
ogorčen je Bićo.
Veladžić, koji se bavi upravo
proizvodnjom mlijeka, konstatuje kako je i u trenutnom stanju proizvodnja mlijeka pala za 20 posto u
posljednjih šest mjeseci.
“Mljekare više nemaju
dovoljno sirovine, opali su im ulazi. A prije dva mjeseca su nam smanjivali
cijenu. To će nas dovesti u situaciju da ćemo uskoro još više uvoziti, a sve
manje izvoziti mlijeka”, potcrtava Veladžić.
Bakajlić napominje kako ne
zna da li je politika namjerno djelovala u smjeru koji šteti poljoprivredi i
potrošačima, ali zna šta su posljedice.
“Mi smo na putu da potpuno
ubijemo poljoprivredu u Bosni Hercegovini i žao mi je što je do toga došlo”,
zaključuje Bakajlić.