Bosna i Hercegovina je na rubu ekonomske provalije, a politička kriza je dodatno ubrzava. Dok se političari bave sukobima i populizmom, ekonomski pokazatelji padaju, dugovi rastu, a građani tonu u siromaštvo. Ekonomista Igor Gavran za naš portal analizira kako aktuelna situacija prijeti da sruši i ono malo stabilnosti što je preostalo.
Na samom početku razgovora podsjeća da su negativni trendovi u ekonomiji BiH prisutni decenijama, ali da je situacija dodatno pogoršana nakon presude Miloradu Dodiku pred Sudom BiH. Politička eskalacija, smatra Gavran, obeshrabruje i posljednje preostale ulagače.
“Ekonomska situacija u BiH je nepovoljna već decenijama i slobodno se može reći da je naš ekonomski potencijal posljednji put bio adekvatno ostvaren u socijalizmu, a sve poslije nije bilo ni sjena tadašnje bh. ekonomije. Međutim, iako ekonomski problemi u BiH nisu nastali u ova dva mjeseca, svakako je aktuelna situacija dodatno negativno djelovala na više načina- nestabilnost odvraća investitore, pravna nesigurnost povećava rizik poslovanja, a izostanak EU perspektive ubija i posljednju nadu u reforme”, kaže za BUKU Gavran.
Stari problemi u novom, opasnijem ruhu
Ništa se zapravo suštinski nije promijenilo, tako da naši naizraženiji ekonomski problemi i dalje ostaju isti- korupcija, birokratija, niska produktivnost, tehnološko zaostajanje, ogromni vanjskotrgovinski deficit, iseljavanje, visoka inflacija, niska primanja zaposlenih a istovremeno visoka opterećenja cijene rada u smislu doprinosa i poreza… Sve ono što BiH guši već godinama sada dobija novu dimenziju – dimenziju straha i neizvjesnosti. Gavran podsjeća da su glavni uzroci krize politički i domaćeg su porijekla.
“Najveći problem je što zaduživanje raste, ali se novac ne ulaže u razvoj. Troši se neproduktivno, a efekti su nevidljivi. U RS dug se vraća novim zaduživanjem, često po nepovoljnim i netransparentnim uslovima. U posljednje vrijeme se prešlo na svojevrsno ‘tajno’ zaduživanje gdje se uopšte ne objavljuju izvori novca, već se navode neki fantomski ‘prijatelji’. Možemo samo nagađati šta je sve od javnih resursa vlast obećala zauzvrat. Nažalost, Federacija BiH umjesto učenja na tuđim greškama takođe već duže vrijeme slijedi slične korake. Iako je visina duga problem u oba entiteta, još veći je problem to što se jedva može primijetiti bilo kakav pozitivan efekat zaduživanja. Aktuelni dugovi se ne mogu lako vratiti već će umanjivati sredstva za javne potrebe i umjesto bržeg ekonomskog razvoja samo ćemo dalje zaostajati”, upozorava on.
Elektroprivreda RS na aparatima
Na pitanje koji su sektori najugroženiji, Gavran ističe da su svi pogođeni, ali s određenim specifičnostima: “Povećanje političke nestabilnosti i rizika poslovanja djeluje na sve, ali neki imaju dodatne specifične faktore. Recimo, javna preduzeća, kojima se i inače katastrofalno loše upravlja, sada imaju dodatni rizik izvlačenja novca za političke svrhe. Primjer Elektroprivrede RS je vjerovatno najgori – ova kompanija se maltene raspada, uz probleme na svakom koraku i u svim proizvodnim kapacitetima. Ni Elektroprivreda BiH ne stoji bolje – i u rudnicima i u samoj proizvodnji električne energije ostvaruje sve lošije rezultate, a obje ove kompanije imaju fenomenalne uslove za izvanredno poslovanje. Zbog krize u energetici imamo sve veći uvoz električne energije umjesto izvoza”.
I dok industrija, koja bi trebala biti kičma ekonomije, stagnira, turizam, posebno u Sarajevu koji je godinama bilježio rast, suočava sa sve većom percepcijom nesigurnosti. Nadalje, podsjeća, da se u Repiublici Srpskoj strani ministri proglašavaju nepoželjnima, ustav i zakon se otvoreno ignorišu, što bi posebno moglo štetiti turizmu.
Lažni investitori, pravi gubitnici
Bosna i Hercegovina ne privlači ozbiljne investitore, ali zato ne nedostaje špekulanata. Kako kaže Gavran, zemlja je postala raj za eksploataciju resursa uz minimalne naknade i maksimalnu štetu po okolinu i zdravlje ljudi.
“Situacija jeste pogoršana u smislu još većeg rizika ulaganja zbog političke nestabilnosti i pravne nesigurnosti, ali suštinski problem nepovoljnih uslova poslovanja prisutan je mnogo duže. Osim problema neatraktivnosti za kvalitetna ulaganja, imamo i problem atraktivnosti za špekulantska i štetna ulaganja poput onih u eksploataciju prirodnih resursa uz bazaltnu koncesijsku naknadu i trajnu štetu za okoliš i zdravlje”, kaže on.
Arbitraže – tiha prijetnja koja može eksplodirati
Nakon presude u slučaju “Viadukt”, BiH se suočava s nizom arbitraža koje mogu iznjedriti milijarde maraka duga. RiTE Ugljevik, Vjetropark Trusina, Termoelektrana Gacko, Mital – samo su neki od slučajeva u kojima BiH prijeti gubitak stotina miliona evra.
“Te arbitraže narušavaju povjerenje u sistem, ali i otvaraju prostor za korupciju. Postoje ozbiljne sumnje da su neki “ulagači” došli isključivo s ciljem da izgube, pa kasnije tuže državu i iznude apsurdno enorman iznosa kompenzacije za nepostojeću štetu. Ako se sav ovaj novac bude isplatio na teret javnih sredstava, to će drastično umanjiti raspoloživa sredstva za javne potrebe”, upozorava Gavran.
Zaključak- vlast koristi krizu da ne radi ništa
U konačnici, aktuelna politička kriza ne samo da pogoršava ekonomsku situaciju, već je i savršen izgovor vlastima da reforme ostanu zauvijek na čekanju. Umjesto da odgovaraju za decenije lošeg upravljanja, lideri se zaklanjaju iza tenzija koje sami podstiču.
“Iako postoje i vanjski faktori, uzrok većine problema u BiH je domaći. Kriva je vlast, i aktuelna i prethodna. Sve dok se ne promijeni pristup, nećemo vidjeti pomake. Ekonomski potencijal postoji, ali se sistemski uništava “, zaključuje Gavran.
Bosna i Hercegovina je, poručuje on, došla do tačke gdje su nužni radikalni zaokreti, ili će cijenu platiti generacije koje dolaze. A možda su je već i počele plaćati – odlaskom bez povratka.