Politička scena u Republici Srpskoj posljednjih dana sve više liči na scenarij komedije, a najnovije epizode oko mandata i rekonstrukcije vlasti mnogi opisuju kao svojevrsni politički film u nastavcima. Ako bi se sudilo po dešavanjima u vrhu vlasti, nova epizoda mogla bi nositi naziv „Idi mi, dođi mi“, sa Savom Minićem u glavnoj ulozi i Miloradom Dodikom u ulozi režisera prenosi BN
Građani Republike Srpske tako imaju priliku da, uz nova poskupljenja električne energije i lančano povećanje cijena roba i usluga, prate i političku „komediju“ koja bi, po logici vlasti, trebalo da olakša svakodnevicu – jer, kako se često ironično komentariše, uz osmijeh se sve lakše podnosi.
Ako se povuče paralela sa domaćim serijama i filmovima, politička realnost sve više podsjeća na lik Bata Milašina iz serije „Selo gori, a baba se češlja“, koji je na pitanje ko je predsjednik odgovarao: „Predsjednika nemamo, nismo mogli da se dogovorimo“. U političkoj svakodnevici Republike Srpske mnogi danas postavljaju slično pitanje – ko zapravo vodi procese i donosi ključne odluke.
U javnom prostoru pojavljuju se kontradiktorne poruke: govori se o mandatima, ostavkama i rekonstrukcijama, ali bez jasnog institucionalnog reda. Otvara se i dilema – može li neko „vratiti mandat“ ili je jedini pravni put podnošenje ostavke, koja automatski povlači pad vlade i pokretanje novih procedura.
U tom kontekstu, kritičari vlasti tvrde da politički potezi djeluju nelogično i pravno upitno, te da stvaraju dodatnu konfuziju u javnosti. Posebno ističu da bi pravnici i nosioci funkcija morali jasno poštovati ustavne i zakonske procedure.
Sve to, smatraju analitičari, doprinosi utisku da se politička scena pretvara u svojevrsni spektakl, dok građani očekuju stabilnost i rješavanje ekonomskih i socijalnih problema.
Republika Srpska, poručuju kritičari, nije politička pozornica niti cirkuska arena, ali sve češće izgleda kao da politički akteri izvode nove tačke kako bi zadržali pažnju javnosti. Pitanje koje ostaje otvoreno jeste – da li je riječ o stvarnoj političkoj strategiji ili improvizaciji koja sve više podsjeća na satiru.